Jučerašnji dan obilježili su svakako po krasnoj, pravoj festivalskoj, navijačkoj atmosferi program Kockice. Ovo će se pokazati kao najzahvalniji dio programa za organizatore. Ter je posjećenost bila iznimna i sjedilo se i stajalo pored redova u podjednakom broju ljudi cijelo vrijeme projekcija do u rano ujutro danas. Projekcije su završile u pola dva danas ujutro.
Vrijedilo je.
Tko god je ostao prisustvovao je pravoj nesputanoj i neukalupljenoj projekciji kakve su se mogle vidjeti samo s početaka ovog Festivala. Da nije samo riječ o reakcijama za to su se potrudili i autori izvrsnih filmskih kratkometražnih uradaka. Stvarno je teško izdvojiti pojedinih od filmova, no jednostavnošću i originalnošću fabule ističe u naslovu spomenuti film nagrađenog prije par godina na ZFF-u od strane scenarističke radionice "Snapshots" Duška Vorkapića u režiji Alde Tardozzija . Filmu je stvarno trebalo dugo da se porodi, no izgleda da je bilo upravo to potrebno da se napravi film koji bez i jedne jedine izgovorene rečenice na najizvorniji filmski način ... slikom prikazuje jedan zanimljivi i pomalo autobiografski prikaz jedne moguće stvarnosti ili uvid u psihu jednog fotografa koji služeći se svojim oruđem pokušava doći do djevojke na koju je nabasao slučajno fotografirajući gradom. Futuristički elementi u filmu samo ga još dodatno čine zanimljivim i potrebito drugačijim od ostatka. Riječ je o pravom, jasnom ko dan bez nekih nepotrebnih režiserskih zavrzlama filmu za svakog i pravom kratkom festivalskom filmu. Dodatno bih još osim visoke produkcijske razine pohvalio i fotografiju.
Od ostalih filmova ističe se tarantinovskom fabularnošću, naravno i pokojim tribute to sekvencom, "Trajna posudba" Davida Kapaca. Ovaj film je hrvatski hibrid između "Clerksa" i "High Fidelity". Svejedno unatoč ovom nalikovanju nekim svjetskim uspješnicama "Trajna posudba" ima onaj tipično hrvatski-zagrebačko kvartovski prizvuk kroz odlično portretiranje likova u tako kratkoj formi. Film je iskreno nasmija ne samo autora ovih redaka već i cijelu festivalsku dvoranu kina Tuškanac, a to je neumitno bio cilj autora.
Uz odličan dječje-odrasli film Brune Ankovića "Popravilište za roditelje" koji ne samo da zaslužuje biti prikazan u nekom terminu i za djecu i odrasle na HTVu, u kojem je btw. prodefilirala hrvatska glumačka elita još vrijedi spomenuti i odličan film Sonje Tarokić "Crveno" o problemima odrastanja i odvajanja od roditelja ali iz neobične perspektive, kćeri Marine koja pokušava se otisnuti iz roditeljskog doma, no za dok ju drži na elastici privezanoj njena majka. Crveno je jedna mala prekrasna obiteljska drama koju osim odlične radnje krasi i fenomenalna gluma glavnih protagonistica. Marina Ređepović aka Marina u filmu je po meni otkriće ovog programa.
Krenuo sam od najboljeg prema ne tako najnajboljem, ali svejedno odličnom dijelu utorka u Tuškancu.
Osim solidnog filma (autorskog dvojca Carter Gunna i Ross McDonnela) o problemima pčelara u USA i neshvaćanju birokracije problema oprašivanja voćaka tj. totalnoj ignoranciji birokrata film "Colony" (ili kako je nemušto preveden unas kao "Pošast") govori još i o raspadanju farmerskih obitelji i zajednica unatoč jakim vjerskim temeljima jer ako nema se od čega živjeti mora se krenuti negdje drugdje van sela prema gradovima. Definitivno ovo je odličan uvid u sve one koji bi bili zainteresirani započeti se i u Hrvatskoj baviti pčelarstvom.
Posebno ističem kao eventualnog kandidata za glavnu nagradu u dokumentarnom programu film Slovakinje Diane Fabianove "Mjesec u tebi". Režiserka je i glavna protagonistica ovog meni manje edukativnog filma koji povremeno pokušava Diana progurati kroz njen odnos sa teeagericom koja radi video dnevnik zadnjih predmenstrualnih dana, nego li je to odličan satirički oštri osvrt na svijet i shvaćanje jedne tako spolno jedinstvene i tipično ženske mjesečne fiziološke situacije. Svi stereotipi o PMS-u su tu vani otvoreno na stolu, sve predrasude od koji mi se posebno svidjela ona baš iz Slovačke gdje po zimskom snijegu na saonicama momci vuku cure koje su tek dobile prvi menzes jerbo vjeruje se da će onda one snagom te menstrualne krvi (virtuulano) poškropiti polja koja će zbog toga još bolje roditi na ljeto.
Za kraj ovog jučerašnjeg pregleda spomenuo bih iznenađujuće odličan talijanski film Paola Virzija "Najljepša" . Nisam izuzetno dugo vidio jedan tako kvalitetan melodramatski film a pogotovo da dolazi od naših morskih susjeda, Talijana. Film osim što nesumnjivo obiluje biografskim elementima jer je sistematično prošaran odličnim czanconama 70-tih godina Italije priča jednu vrlo osobnu i tako posvemašnje društvenu priču o opraštanju djece (odrasle) od svojih roditelja. Naravno da je to malo začinjeno osebujnim i iznimno vedrim likom majke Ane i njena pomalo preoogorčenog sina Brune. To karikiranje likova nimalo ne smeta jer se uklapaju u jednu pomalo također iskrenutu ali filmski uvjerljivu okolicu.
Prekrasan je to obiteljski film koji svakako će biti vrijedno vidjeti postfestum sasvim sigurno u programu kina Europa. Definitivno tko sinoć nije bio u Tuškancu propustio je odličnu filmskvu večer.
Post je objavljen 20.10.2010. u 15:15 sati.