Ne znam koliko dugo nisam vidio ovakav film, ali postoji dugi niz godina gdje jednostavno nema na filmskom nebu mjesta za prave fighterske filmove. Pri tom mislim na filmove koji jednostavno nemaju puno efekata i doslovno se oslanjaju na golu fizičku snagu ... snagu pesnica. Filmovi su to gdje se svi glavni problemi rješavaju golim šakama. Neki će pomislit na „Fight club“ ili neki sličan tome no to nije baš to. Riječ je o filmu u kojem glavni lik ima nekih životnih problema ili je nedajBože na stranputici i jedino što zna i umije je baratati ... pesnicama. Riječ je o filmu o ljudima s ulice, sa dna društvene ljestvice, o izbuljenim, posrnulim ljucima koji se bore za goli opstanak.
Glavni reprezenti takvog podžanra istovremeno su i legende filma. Legende koji nikad ne umiru i o njih se uglavnom meci odbijaju. To su Chuck Norris legenda sama kao takva i iz koga je izvedena sama riječ legenda te njegov nimalo nezamjetni pratitelj po tabanju, Steven Seagal. E, da li je došao kraj tim junacima nepatvorene akcije ne znamo još, jer još uvijek u ovim iako malo postarijim momcima ima špirita.
Podosta dugo nije bilo takovog gore opisanog akcijskog-socijalnog filma kakvih je bilo napretek 80-tih.
U filmu "Fighting" nema njih, ali svi bitni sastojci tog filmskog žanra su ovdje pogođeni do omjera od 50%, tek toliko da se ne zagazi u vode trasha. Glavni nam junak tako nailazi na princezu iza šanka. Nekako u svom kastinskom rangu. Taj detalj koliko god vam izgledao nevjerojatan, ne zvuči mi dovoljno uvjerljivo da bi bio ostvariv i u realnosti. Dakle tu režiser čini nepobitni pomak ka fikciji od reala. Naime za vjerovati je da u filmu ima više naturalističkih tragova od ovog, ali šta je tu je.
U samom uvodu sam spomenuo David Fincherov „Fight club“. Osim neumitne reference na ovaj Fincherov uradak svakako u filmu možemo govoriti o tragovima naslanjanja na djela poput izvrsnog prvog filma o Rambu zatim Taksista, Raging Bulla. No nekako najbliži mi je filmu Jet Lia „Danny the dog“. To je što se tiće poveznica sa nekim filmovima.

U filmu oduševljavaju, ( te malo bolje promotrite) i u isti tren razočaravaju borbe. Bolje rečeno prikazi borbi. Rađeni su pomalo prekrupnim planovima tako da dinamika je okljaštrena. No, unatoč tome moram ustvrditi da su akcijski prizori nabijeni odličnom dinamičnom glazbom koja to nekako nadomješta, nadopunjuje te je nekako na kraju okrutnost i bestijalnost prizora borbi u potpunosti dostignuta.

Kada se prisjećam filma posebno me se dojmila jedna scena u Bronxu. Izuzetno je dobro izrađena i pomalo me podsjetila atmosferičnošću na „Warriorse“. Naime sam bijeg glavnih aktera filma i za njima izlazak ogorčene bande na ulicu u jednom total planu je 100 % pogođen. Ta slikom i glumom sporednih glumaca i pretpostavljam statista da je na kredibilnosti i posvemašnjoj realnosti prizora. Imate stvarno osjećaj da ste na ulicama tog ozloglašenog Bronxa.
Kad se sve uzme i oduzme ovaj film je svakako jedno osvježenje na filmskom repertoaru pomalo identičnih filmova o superherojima i štancajućih trilera.

... na problem koji se pojavio u publici tijekom izvođenja najnovije predstave dvojice akcijskih filmskih junaka Daniela Craiga i Hugh Jackmana "A Steady Rain". Pitanje je što bi ste vi napravili da vam netko na ovakav tupamaros način pokušava upropastiti vaš rad i trud?

Započeo je pomalo ludi ritam filmskih događanja ove jeseni. Tako nakon zanimljivog ciklusa suvremenog kineskog filma koji je zadesio Zagreb protekli tjedan, slijedećih deset dana će Tajfun suvremenog japanskog filma pogoditi metropolu sviju Hrvata. Ciklus se započinje animiranim filmom Kikin servis za dostavljanje a pored toga filma biti će tu podosta za filmske sladokusce. Neki od poznatih režisera čije ćete filmove moći vidjeti u slijedećih 10 dana Zemlje izlazećeg Sunca jesu i : Junji Sakamotoa, Kiyoshi Sasabea ili Toshiaki Toyoda.





ponedjeljak, 28.9.2009 u 20h. (kino Tuškanac)
Kikin servis za dostavljanje
Režija: Miyazaki, Hayao, 1989, 103 min, Uloge: (glasovi): Minami Takayama (Kiki / Ursula), Rei Sakuma (Jiji), Kappei Yamaguchi (Tombo), Keiko Toda (Osono), Mieko Nobusawa (Kokiri, Kikina majka)



utorak, 29.9.2009 u 19h.
Kikin servis za dostavljanje
Režija: Miyazaki, Hayao, 1989, 103 min, Uloge: (glasovi): Minami Takayama (Kiki / Ursula), Rei Sakuma (Jiji), Kappei Yamaguchi (Tombo), Keiko Toda (Osono), Mieko Nobusawa (Kokiri, Kikina majka)



utorak, 29.9.2009 u 21h.
Hush!
Režija: Hashiguchi, Ryosuke, 2001, 135 min, Uloge: Seiichi Tanabe (Katsuhiro), Kazuya Takashi (Naoya), Reiko Kataoka (Asako), Yoko Akino (Yoko Kurita)



srijeda, 30.9.2009 u 19h.
Hush!
Režija: Hashiguchi, Ryosuke, 2001, 135 min, Uloge: Seiichi Tanabe (Katsuhiro), Kazuya Takashi (Naoya), Reiko Kataoka (Asako), Yoko Akino (Yoko Kurita)



srijeda, 30.9.2009 u 21:15.
Moja kuća
Režija: Sakamoto, Junji, 2002, 115min, Uloge: Arisa Mizuki (Kanoko), Yuma Yamoto (Itta), Yuki Tanaka (Nitta), Kuroudo Maki



četvrtak, 1.10.2009 u 19h.
Moja kuća
Režija: Sakamoto, Junji, 2002, 115min, Uloge: Arisa Mizuki (Kanoko), Yuma Yamoto (Itta), Yuki Tanaka (Nitta), Kuroudo Maki

četvrtak, 1.10.2009 u 21h.
Jednom ćemo to nadvladati
Režija: Izutsu, Kazuyuki, 2004, 119 min, Uloge: Shun Shioya (Kosuke Matsuyama), Sosuke Takaoka (Ang-sun Lee), Erika Sawajiri (Kyung-ja Lee), Keisuke Koide (Norio Yoshida), Kyoko Yanagihara (Momoko)



petak, 2.10.2009 u 19h.
Jednom ćemo to nadvladati
Režija: Izutsu, Kazuyuki, 2004, 119 min, Uloge: Shun Shioya (Kosuke Matsuyama), Sosuke Takaoka (Ang-sun Lee), Erika Sawajiri (Kyung-ja Lee), Keisuke Koide (Norio Yoshida), Kyoko Yanagihara (Momoko)



petak, 2.10.2009 u 21h.
Kanarinac
Režija: Shiota, Akihiko, 2004, 132 min, Uloge: Hoshi Ishida (Koichi Iwase), Mitsuki Tanimura (Yuki Niina), Hidetoshi Nishijima (Akira Izawa), Miyako Koda (Michiko Iwase, Koichijeva majka)



subota, 3.10.2009 u 19h.
Kanarinac
Režija: Shiota, Akihiko, 2004, 132 min, Uloge: Hoshi Ishida (Koichi Iwase), Mitsuki Tanimura (Yuki Niina), Hidetoshi Nishijima (Akira Izawa), Miyako Koda (Michiko Iwase, Koichijeva majka)



subota, 3.10.2009 u 21:15.
Polovično priznanje
Režija: Sasabe, Kiyoshi, 2004, 122 min, Uloge: Akira Terao (Soichiro Kaji), Mieko Harada (Keiko Kaji), Kyohei Shibata (Shigi Kazumasa), Hoshi Ishida (Toshiya Kaji)



ponedjeljak, 5.10.2009 u 19h.
Polovično priznanje
Režija: Sasabe, Kiyoshi, 2004, 122 min, Uloge: Akira Terao (Soichiro Kaji), Mieko Harada (Keiko Kaji), Kyohei Shibata (Shigi Kazumasa), Hoshi Ishida (Toshiya Kaji)


ponedjeljak, 5.10.2009 u 21h.)
Viseći vrtovi
Režija: Toyoda, Toshiaki, 2005, 113 min, Uloge: Kyoko Koizumi (Eriko Kyobashi), Itsuji Itao (Takashi Kyobashi, suprug), Anne Suzuki (Mana Kyobashi, kćer), Masahiro Hirota (Ko Kyobashi, sin), Michiyo Okusu (Erikina majka)



utorak, 6.10.2009 u 19h.
Viseći vrtovi
Režija: Toyoda, Toshiaki, 2005, 113 min, Uloge: Kyoko Koizumi (Eriko Kyobashi), Itsuji Itao (Takashi Kyobashi, suprug), Anne Suzuki (Mana Kyobashi, kćer), Masahiro Hirota (Ko Kyobashi, sin), Michiyo Okusu (Erikina majka)


utorak, 6.10.2009 u 21h.
Stakleni zec
Režija: Shibuichi, Setsuko, 2005, 86 min, Uloge: (glasovi): Rina Mogami (Toshiko), Hara Yasuyoshi (Takeo, otac), Tamaki Oka (Nobuko, mlađa sestra), Keiko Takeshita (Hide, majka)


srijeda, 7.10.2009 u 19h.
Stakleni zec
Režija: Shibuichi, Setsuko, 2005, 86 min, Uloge: (glasovi): Rina Mogami (Toshiko), Hara Yasuyoshi (Takeo, otac), Tamaki Oka (Nobuko, mlađa sestra), Keiko Takeshita (Hide, majka)

... (upad je i dalje 10kn)
Vidimo se!

Jučer je završio i službeni dio festivala dodjeljivanjem nagrada 5 po redu 25 FPS-a Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa. Festivala poznatog po tome što su na čelu festa 4 žene. Po meni premalo isproduciranog od strane kojekakvih ženskih udruga po tom pitanju. Možda zato jer su ove pripadnice "nježnijeg spola" nenametljive i podosta samozatajne, prave intelektualke nesklone samoprodukciji. Vjerojatno. Tim više zaslužuju pažnju.


No festival kao festival je poseban. Ove godine sam u dva navrata skoro pa slučajno navratio. Meni je to više izgledalo kao inspekcijski izlet na 25 FPS. Prvi dan sam nazočio programu retrospektive nizozemskog filma i to je bilo više nego katarzično iskustvo. Više iskustvo gdje sam pročišćavao svoj organizam od smislenosti i nailazio napola zbunjenjim pogledom po mraku kina SC na mnoge meni znane i neznane filmske zaljubljenike koji su pratili program u jednako tako poznatim ... spavajućim pozama, glava o ramenu je bila prevladavajuća. :)
Dakle nisam se nešto zabavio sa filmovima, no zato drugi dan je bio dan vizuelnih iskustava. IstinaBog taj dan kao sam imao potrebiti sotto voce sa strane u vidu gđice Ane "AntiUgarković". Da pojasnim. Na ovakvim filmovima da bolje shvatite što je "pisac" htio reći potrebno je ili se napiti ili se napušiti (što baš i ne bih mogao preporučiti jer to definitvno nije moj đir, a kaj se tiće alkohola on ako ga i unesete u'se neće se tamo dugo zadržati pa možete se vrlo brzo vratiti u trezveno eterično stanje ... nnda dobro).
Stoga ja sam uvijek za pozitivan kut gledanja na film. Onću reć iščašeni. Taj je najbolji.Najbolje kroz šalu i pošalicu.
I tako dok je prvi dan bilo svojevrsno ubijanje konja u meni koji je došao gledati filmove. Gdje sam više lječeći se od raznoraznih loših stvari i događaja od tjedna na minuću tražio svijetlo na horizontu nego što mi je bila ozbiljna namjera gledati filmove čini mi se da tim danom i nijesam baš upiknuo, noooo zato postoji uvijek druga šansa. Drugi dan, druga šamsa ili kako bi nam Scarlett to lijepo sročila ... "After all... tomorrow is another day."
Filmovi koje sam gledao u dva programa ... u dva zadnja programska vagona koja sam uskočio su bili stvarno zanimljivi. Iz prvog programa bih izdvojio dva vrlo zanimljiva filma. Prvi je bio snimljen u jednom kadru i zvao se Tripovi. Prikaz je to Noći vještica u jednom da li zabačenom ili ne ali svakako siromašnom južnoameričkom selu u Surinamu. Zaključujem to po straćarama i po zemljanom putu, no čega tamo ne nedostaje jest zabave.
Ovaj film, zapravo dokumentarističkog tipa, je prikaz dolaska utvara, vještica ili zlih duhova u središte sela do kud nas dovodi poput fina mirisa iz majčine kuhinje vrlo harmoničan, magičan, plesan i zarazan ritam tam tam bubnjeva. On dovodi šarenu povorku utvara koju i mi na neki način pratimo kroz oko kamere. U središtu naravno započinje sveopće ludilo plesa i šarenila boja.
Tamna materija ili Materia obscura je posljednji film iz te programske šnite. Ovaj njemački film me zapravo oduševio jednostavnošću prikaza ... ničeg drugog doli boja i pretapanja boja jednu u drugu. Ne čitajući prethodno program da se ipak donekle iznenadim i natjeram da sam pročitam iz viđenog što je pisac htio reći ... pogodio sam da je u ovom filmu riječ o nekakvoj intervenciji u samom postupku stvaranja filma. Dakle ovdje se bilo eksperimentiralo (upravo najbolje tu paše ta ključna riječ iz naslova festivala) sa "... film je napravljen od ručno obrađenih i kemikalijama prekrivenih 16 mm filmskim vrpci." To šarenilo boja je bilo prekokrasno i ukratko užitak za oči. Segment toga sam probao usnimiti svojim fotićem pa ga i ovdje donosim.


Najviše mi je sjelo (a pretpostavljam i mojoj tada slučajnoj pronađenoj sugledateljici takaj) zadnji kontingent programa nazvan : "Konkurencija 8 - Ovo je tipičan komunikacijski problem".
Možda mi je najviše taj program i sjeo zbog toga što je najbliži onom narativnom ili općenito poznatom modelu filma koji češće susrećemo ... onom smislenijem. Najzabavniji (da i to može biti na festivalu eksperimentalnog filma) od svih filmova je bio "Vor einer Welt". Lagano erotska drama iz Njemačke prikazuje nekakav planinski pesjaž u kojem se kako se kasnije kadrovi nižu nalazi 11 nagih žena koje leže u travi. U nekom trenutku dolazi i jedan muškarac koji ih sve redom obilazi. Jednu mazi s drugom cuniligira i tako sve upućuje na zanimljiv erotski film. Naravno da ne obraćate pažnju na tekst koji se iščitava u pozadini. On je suvišan i ometa. No začudno onda film u jendnom trenutku staje. Da li je time se htjelo reći da muškarac nakon što obiđe, obleti određeni broj žena prestaje ... kako su to lijepo u sadržaju programa rekli ... komunicirati sa ženama?
Osim tog filma iznenađujuć je bio još jedan film iz Vaterlanda. To je bio "Shooting locations". On je dakle zanimljivi spoj audio materijala kojeg je režiser pronašao na netu, točnije na JUbitou a onda je dodao na to slike. Riječ je o 3 audio materijala borbi. Točnije (kako sam uspio dešifrirati tijekom gledanja) borbe ekipe na paintball borilištu i jedan monolog klinca kako je to biti snajperist i što ti je za to potrebno dakle riječ je o intervjuu ili ispovijesti jednog pasioniranog igrača kompjutorskih igrica. Za kraj ove mini recenzije sam ostavio i zadnju snimku. Riječ je o snimci kako se kasnije ispostavilo pravih borbi iz Afganistana koje je telefonom prenio svojima doma na njihovu sekretaricu nečiji nije bitno čiji sin otale. Sam video tj. film je u ovom slučaju podređen audiu a to se ponekad potencira i statičnim kadrom izvan fokusa koji vas dodatno mobilizira na slušanje. Ovo je za mene uz onaj nazovierotski film pravo otkriće.
Za kraj ove večeri bio je izveden glazbeno-laserski performans "LSP - Laser / Sound Perfomance"
Edwin van der Heide. I stvarno je bilo nešto posebno. Vizulano iskustvo ali sa blagom mučninom u želucu od povelike količine basova i zvukova kao iz podruma, bez obzira prisutna publika je izuzetno uživala i dobro se zabavljala šečući se između kino redova i (po napucima samog Edwina) doživaljavajući ovaj neobičan show. Jedino mi btw nije jasno zakaj je odmah odjedrio Edo iz dvorane po samom svršetku svog showa, da i njemu nije bilo morti zlo od svega toga?


Na kraju ovim putem upućujem jedno pitanje (kako štono sam i obećao) Ane "AntiU" direkciji festivala zašto se nisu projicirali filmovi u nekoj manjoj kino dvorani u sklopu ili izvan samog SC-a.
Naravno da se osobno ne slažem s konstatacijom koja viri iz tog pitanja jer sam ipak prije svega pripadnik generacije odrasle u socrealizmu gdje se sve htjelo i nastojalo sve uvećati i podebljati. Svejedno pitanje je na mjestu i proizašlo je iz primjećenog malog broja gledatelja. Iako i taj broj je sasvim dovoljan jer teško mi je vjerovati da postoji više od stotinjak toliko i kroz takav vid filmske ekspresije filmski i kulturno osvještenih građana ovog nam grada.



Pobjednici 5. 25 FPS-a Internacionalnog festivala filma i videa su:

Erwin van ‘t Hart: Grand prix – “Još uvijek u kozmosu”, Makino Takashi; Posebno priznanje – “Nedjelja, 6. travnja 11.423, Flatform

Ana-Marija Koljanin: Grand prix – “18593, Fred Worden; Posebno priznanje – “Tripovi 6 (Malobi), Ben Russell

Milena Gierke: Grand prix – “Gregor Alexis”, Jana Debus; Posebno priznanje – “Retuširanja”, Georges Schwizgebel

Nagrada kritike: “kontrasvjetlo”, C. Girardet, M. Mueller; Posebno priznanje – “Zapadna obala”, Ulu Braun

Nagrada Fuji: “Drveće sintakse, lišće osi”, Daichi Saito

U ovom učmalom gradu (Zagrebu) ovim izvrsnim ali vrlo specijalističkim festivalom (25 fps) taj dotični, moj grad je konačno počeo disati nakon što je suspregnutog daha sretno prebrodio suho ljeto.
Jedan je to od onih festivala za koje ću prethodno upozoriti slučajne namjernike ili već dobro uhodane goste Motovuna, Zagreb film festivala, Trash film festivala ili kojeg već da treba biti svjestan u kakvu se odiseju tu upuštate. Naime riječ je o eksperimentalnim filmovima u kojima se osim tehničkim prikazom eksperimentira i sa novim formama izražavanja. Da nije tog esperimentalnog filma danas ne bi niti bilo filma sa klasičnom naracijom. Uglavnom ima tu zanimljivih dijela i jučer sam nazočio retrospektivi nizozemskog eksperimentalnog filma i iako poluprazna dvorana kina SC na kraju se je ugodno ispunila znatiželjnim i moram priznati izdržljivim gledateljstvom.

Ovaj post je zapravo poziv urbi et orbi svima vama koji ne znate što biste danas a možda je vrijeme da danas učinite jedan odmak od svakodnevice i pomalo već dosadne rutine i navratite na ovaj izniman događaj i upoznate vrlo otvorene, i izuzetno srdačne ljude koji organiziraju ovaj festival.
Danas na programu je i samo zatvaranje festivala sa zanimljivim glazbenim programom za kraj uz možebitno časkanje uz pokojeg pivkana.


Dakle... na programu je u (velikoj dvorani kina SC) :

16:00 FOCUS ON CROATIA ili dio programa posvećenog hrvatskim filmskim entuzijastima i ovovremenim rodonačelnicima hrvatskog eksperimentalnog filma

18:00 KONKURENCIJA 7 Spiritualiziran

20:00 KONKURENCIJA 8 Ovo je tipičan komunikacijski program

22:00 EXPANDED CINEMA LSP - Laser /Sound Performance Edwin van der Heide

24:00 After party (u teatru Itd)


... dočim je sutra za sve ziheraše ovoga grada i ove zemlje u 18:00h u kinu SC program BEST OF 25 FPS 2009.

ako ništa svakako dođite u nedjelju garantiram da bi moglo biti zanimljivo tim više što kod ovih filmova nije potrebna gromka tišina prilikom gledanja već svakako je dozvoljeno komentiranje i priča.

Vidimo se!

I konačno je krenuo program kina Tuškanac ove nove "školske godine" godine.
Za početak kreće se kulturno - revolucionarno.
Naime započinje se prikazivanjem novije recentne kineske produkcije (naravno bez disidenata ili autora koji su nečime zavrijedili da ne budu amenovani od Pekinga).
Tako će se u slijedećih pola tuceta dana od 21. do 26. rujna prikazati pet filmova produciranih u posljednjih nekoliko godina. Ono što je činjenica kako su ovo redom filmovi koji se rijetko mogu vidjeti izvan ove najmnogoljudnije zemlje svijeta i stoga su vrijedni vaše pažnje, unatoč svojevrsnoj nekompletnosti.


Vrijedno je spomenuti da će se prikazati film "Usamljeno putovanje od tisuću kilometara" iz 2005. redatelja Yimou Zhanga, koji je poznat u filmofila redom nizom iznimnih djela kao što su Kuća letećih bodeža, Prokletstvo krizantema, Šangajska trijada i Podignite crvenu svjetiljku (zabranjenog mu u Kini).

Filmovi po danima :

utorak, 22.9.2009 u 19h. (kino Tuškanac)
Zbor
Režija: Feng, Xiao Gang, 2007, 124 min, Uloge: Hanyu Zhang (Gu, Zidi), Chao Deng (Zhao, Erdou), Wenkang Yuan (Wang), Yan Tang (Sun, Guiqin), Baoqiang Wang (Maocai Jiang)



utorak, 22.9.2009 u 21:15.
Usamljeno putovanje od tisuću kilometara
Režija: Zhang, Yimou, 2005, 107 min, Uloge: Ken Takakura (Gouichi Takata), Shinobu Terajima (Rie Takata), Kiichi Nakai (Kenichi Takata), Jiamin Li (Li Jiamin), Jiang Wen (Jasmine)



srijeda, 23.9.2009 u 19h.
Usamljeno putovanje od tisuću kilometara
Režija: Zhang, Yimou, 2005, 107 min, Uloge: Ken Takakura (Gouichi Takata), Shinobu Terajima (Rie Takata), Kiichi Nakai (Kenichi Takata), Jiamin Li (Li Jiamin), Jiang Wen (Jasmine)



srijeda, 23.9.2009 u 21h.
Zakletva
Režija: Chen, Kaige, 2005, 121 min, Uloge: Dong-Kun Jang (Kunlun), Hiroyuki Sanada (general Guangming), Cecilia Cheung (princeza Qingcheng), Nicholas Tse (Wuhuan), Hong Chen (božica Manshen)



četvrtak, 24.9.2009 u 19h.
Zakletva
Režija: Chen, Kaige, 2005, 121 min, Uloge: Dong-Kun Jang (Kunlun), Hiroyuki Sanada (general Guangming), Cecilia Cheung (princeza Qingcheng), Nicholas Tse (Wuhuan), Hong Chen (božica Manshen)



četvrtak, 24.9.2009 u 21h.
Mrtva priroda
Režija: Jia, Zhang-ke, 2006, 111 min, Uloge: Tao Zhao (Shen Hong), Zhou Lan (Huang Mao), Sanming Han (Sanming), Lizhen Ma (Missy Ma), Hongwei Wang (Wang Dongming)



petak, 25.9.2009 u 19h.
Mrtva priroda
Režija: Jia, Zhang-ke, 2006, 111 min, Uloge: Tao Zhao (Shen Hong), Zhou Lan (Huang Mao), Sanming Han (Sanming), Lizhen Ma (Missy Ma), Hongwei Wang (Wang Dongming)



petak, 25.9.2009 u 21h.
Ludi kamen
Režija: Hao, Ning, 2006, 98 min, Uloge: Zhonghua Chen (direktor tvornice), Tao Guo (Shihong Bao, čuvar), Hua Liu (Dao), Bo Peng (Xiaomeng Xie), Shu Hou (Qingqing)



subota, 26.9.2009 u 19h.
Ludi kamen
Režija: Hao, Ning, 2006, 98 min, Uloge: Zhonghua Chen (direktor tvornice), Tao Guo (Shihong Bao, čuvar), Hua Liu (Dao), Bo Peng (Xiaomeng Xie), Shu Hou (Qingqing)

Svako toliko unazad zadnjih mjeseci sam se sjetio muka koje je proživljavala teško bolesna legenda filma, Patrick Swayze (koja je izgledala na fotografijama paparazza više kao duh nego li čovjek koji je žario i palio svjetom filma). Umro je nekako u skladu sa stilom kako je i živio, tiho i u krugu obitelji. Bio je obiteljski čovjek i ono opet jako interesantno za Hollywood monogaman i do smrti vjeran svojoj supruzi Lisi Niemi s kojom na žalost nije imao djece.
U nekakvom putu prisjećanja na njegov filmski-glumačko-plesni put krenuti ću negdje iz sredine upravo od njegove voljene Lise. Naime malo ljudi zna da pjesmu (koju ste si voljeli pjevušiti ili možda sa svojom dragom/dragim si otplesati pokoji sentiš) "She's like a wind" iz njegova možda najboljeg filma i zadnjeg pravog plesnog hollywoodskog filma "Dirty dancing" je posvećen njegovoj supruzi.

Prekrasna pjesma o jednoj pravoj, trajnoj stvarnoj ljubavi do kraja, a kakvih danas možete na prste pobrojati u svojem okružju.
Osim ljubavi koja ga je obilježila tu je i impozantna filmska karijera. Ako malo prosurfate iznenaditi ćete se da je počeo karijeru negdje davno sa u ovim prostorima vrlo popularnom i često repriziranom tv serijom M.A.S.H., a definitivni zamah prema svijetu filma je učinio odličnom rolom u isto tako poznatoj vam seriji o nikad dovoljno izromatiziranom bratoubilačkom ratu između američkog sjevera i juga "North and south" iz 1985.g. kao Orry Main.
Od tada pa nadalje kreće njegov vrh karijere. Dakle krenulo je serijom a vrhunac je postignut prvo filmom iz 1987.g. "Dirty dancing" i zaokružen je nažalost filmom iz 1990.g. "Ghost". No u tom kratkom razdoblju njegova vladanja hollywoodskim filmom našao se tu još jedan film koji vrijedi spomenuti. To je simpatičan film "Road House" u kojem Patrick igra izbacivača u jednom klubu. Neobična filmska rola, ali posrijedi je zanimljiv i zabavan film, i nakon toga je Duh pa jedno smirenje karijere do nekog ponovnog revivala sa nekoliko odličnih filmova u novom mileniju. Snimao je on i dalje nakon Duha ali to su većma filmovi nevrijedni spomena do momenta kad se pojavljuje u čuvenom "Donnie Darkou" i meni još dražim i boljim filmovima tipa ... "Green dragon" i "11:14", cameo ulogom plesnog instruktora u nastavku njegove najveće filmske uspješnice "Dirty Dancing: Havana Nights" te posljednji "Powder Blue ".
Praktički do kraja je nešto snimao pa je tako i radio na seriji "The Beast".
Fala mu na prekrasnim i lijepim filmovima, a sada neka mu je laka zemlja.

... to je odličan, topli obiteljski kratki film koji nas na dovitljiv i inteligentan (kako to vrlo često biva u kratkometražnim filmovima) način upoznaje sa jednim od misterija, a to je odrastanje. Film potpada pod termin forvarduše. Pretpostavljam da vas je već podosta vidjelo ovo djelce, no toliko je dobro a i ovakvi otužni, kišni dani zovu na pozitivu, da nisam mogao ga ne stavit na blog.

Uskoro ... krajem tjedna dolazi nam u Hrvatsku jedan od veselijih filmsko glazbenih događaja. Riječ je o Trash film festivalu u Varaždinu (uvijek blizu nadaleko poznatom Španciru).
Udruga Trash koja ima svojih "iljadu" što pripadnika a što fanatične sljedbe, iz godinu u godinu postaju sve bitniji, a u ovo doba godine su postali i centrali filmski ... nezaobilazni događaj. Dečki i cure naporno rade cijelu godinu, većinom na volonterskoj bazi, i uz sve peripetije koje se mogu pri organizaciji dešavati iznova i iznova se pobrinu da ovaj mali festival bude sve jači.
Ne znam festival koji je toliko osvješten, što marketinški a što umjetnički, da napravi film kao promo za događanja koja će slijediti, dakle uživajte u ovom djelcu. :)

Današnje javljanje ću iskoristiti da upozorim sve one koji borave u gradu na četiri rijeke i bližoj mu okolici na jedan zgodan filmsko glazbeni događaj. Naime od 10. do 13. rujna Karlovac će postiti mjesto okupljanja umjetničkog izražavanja srednjoškolaca jednako ravnopravno iz Hrvatske kako i iz svijeta.
Da ne duljim, u najavi iz direkcije ovog u žuto obojanog festivala i revije sve je jako dobro objašnjeno.


... obzirom da smo ušli u posljednju fazu odbrojavanja 14. Filmske revije mladeži i 2. Four River Film Festivala koji će se u organizaciji Kinokluba Karlovac te Hrvatskog filmskog saveza održati u Karlovcu te okupiti više od 150 srednjoškolaca iz svih krajeva svijeta još jednom vas pozivamo da budete dio mladih stvaralačkih snaga i pogledate filmove koji su prošli ovogodišnju selekciju - njih ukupno 79 iz svih djelova Hrvatske i svijeta. Sudeći prema riječima Vjekoslava Živkovića, koji je uz Vedrana Šamanovića vršio dužnost selektora filmova te istaknuo da su i kvantitativno i kreativno radovi premašili sva očekivanja, čini se da je i pred iskusnim sudom žirija teška zadaća.



Organizacija ovogodišnjeg izdanja Revije i Festivala sa zadovoljstvom ističe impresivna imena iz svijeta filma koja čine ocjenjivački sud. Uz poznatu hrvatsku glumicu Zrinku Cvitešić, koja se istaknula iznimnim ostvarenjem u filmovima "Konjanik" i "Što je muškarac bez brkova", te Joška Marušića, jednog od najznačajnijih autora animiranog filma u Hrvatskoj, čiji je rad nagrađen na najistaknutijim festivalima iz svijeta animacije među kojima je i prestižni Annecy, tu su i Diana Nenadić, te inozemni stručnjaci na području filma i cjelokupne sedem umjetnosti - Andrei Dascalescu i Ahmed Muztaba Zamal. Diana Nenadić, afirmirana je novinarka i filmska kritičarka koja je filmske kritike i eseje objavljivala u Slobodnoj Dalmaciji, Vijencu, Zarezu, Hrvatskom filmskom ljetopisu te je od 2002. urednica naklade Hrvatskog filmskog saveza. Andrei Dascalescua, mlada je nada rumunjskog filma koji je već sa prvijencem, dugometražnim dokumentarcem Constantin and Elena osvojio nagradu za najbolji film na međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu (IDFA) i posebno priznanje na nedavno održanom Sarajevo Film Festivalu. Ahmed Muztaba Zamala, bangladeški je filmski aktivist i kritičar kojemu se na ocjenjivački sud povjeravaju i filmska ostvarenja mnogih svjetskih festivala poput Cannesa, Berlinalea i Venecije.

"Veliki poznavatelji filmske umjetnosti dolaze na 14. Filmsku reviju mladeži i 2. Four River Film Festival svjesni značenja manifestacije i njenog utjecaja na mlade kreativce. Ponekad zaboravljamo da svi moramo negdje početi i da je početak ona točka razvoja koja iziskuje najveći trud, najčišće ideje i nesmetanu kreativnost. Stoga i ne čudi da su spomenuti stručnjaci spremni sudjelovati u ovakvom događanju i pružiti mladima motivaciju za daljnji razvoj i ostvarenja na razini filmske umjetnosti koja će nas povesti u budućnost", izjavila je Marija Ratković, koordinatorica 14. Filmske revije mladeži i 2. Four River Film Festivala.

Dakle još je sitno dana ostalo do 10.09. kad je i svečano otvorenje ovog festivala.
Vidimo se tamo!