Pa razmotajmo onda taj čuveni Motovunski pinklec.
Pinklec koji bi zapravo u ovoj ipak suvremenijoj varijanti trebao sličiti na ruksak od nekih 50 – 60 litara minimum tako da bez beda možete ostati u Motovunu ciglih 5 dana.
Moje iskustvo govori da je to neki limit osobnih potrepština koje možete ugurati u njega. Naravno za sve koji odsjedaju u najvećem Hotelu pod zvijezdama u Motovunu mora se naći i jedan šator (za dvoje da ne usfali ako ste solo). Možda bi tu trebao biti i jedan luft madrac ili štramac po južnjačkoj varijanti, jer je ugodniji od recimo jeftinijih karimata a i ne dođe toliko skupo u dućanu (možda čak i za 50kn prije par godina ga je bilo u sve po 12 kn) i jedna pederuša za osnovne potrepštine ili omanji ruksak za dnevno lunjanje po bregu i okolici.

Sad kad sam odmotao pokretno mjesto stanovanja odmotajmo i pokrentnu smočnicu.
Eto zarad prošle godine moj je savjet nešto skrominiji i štedan. Naime preporučam da se štedi na hrani koja bi trebala biti bazirana na sadržini vaših kućnih rezervi, a sve to govorim jer je prehrana u Motovunu bila i ostala najveći problem.
Iako ne savjetujem da (u općoj skupoći i neimaštini koja nas sve više steže oko naših vratova i želudaca) jedete kao Charlie Chaplin jednu svoju cipelu tj. motovunjaskoj varijanti tenisicu, ipak mislim da će se ove godine paziti sa jelom pa moj motovunski sendvič umjesto da bude bogatiji biti će znatno mršaviji. Svima koji dolaze mora biti jasno da je Istra prvenstveno najskuplji dio naše domovine i time da košarica koja košta stanovnike Istre takaj bude i vas jednako koštala. Ono što se može napraviti je da nekako u stilu čeških turista 80-tih i čuvene latinske izreke omnia mea mecum porto od tog dvoje ižmičemo u nekoliko konzervi, sokova na razrjeđivanje i tome slično.
To je Motovun a la carte.
Za one ljenije broj dućana se nije promijenio. I dalje su ... komada dva, s time da su oba "jednako jeftina", no opet ništa stravičnije od zagrebačih cijena.
Tete su u oba dućana vrlo ljubazne i napraviti će vam sve štogod vaše srce poželi u trenutku vašeg manjka inspiracije ili bolje kad vam se neće dati ništa raditi te ćete tada se trebati mašiti svoga džepa i posegnuti za vjerujem nekih 30-50kn koliko bi prosječan sendvič sa srednje kvalitetnom šunkom i sirom (suh bez namaza u nekoj liziki) upotpunjen nekim napitkom da se spere grlo i koštao. Opet ako vam je i to preskupo uvijek su tu spasonosne pipe s pitkom vodom.