ima dana kad se jednostavno ništa ne dešava ili je na programu zbroj filmova koje ne bi htio gledati. Tako je bilo recimo u utorak. Bio je to iznimno loš dan po nekom izboru filmova koji su u konkurenciji, no zato je onaj izbor filmova koji su na programu matineja i velikih 5 bio fenomenalan.
Sjećam se nekih gužvi u redovima ispred kina Europa i Zagreb gdje su kolone dosizale i sam Cvjetnjak. Eto tako je to bilo oko 19h ispred kina Europa. Tražilo se mjesto više jer je "djabe" ulaz. Dakle bio je to prizor koji nekome koji voli film ugrije srce i onda izvodi gluposti i zafrkava zgodne tete na štandu sa propagandnim materijalima ZFF-a o podacima što se tiče posjećenosti.
Dakle utorak će mi ostati u filmskom sjećanju po jednom filmu koji je možda po viđenom nadrasao sam festival. To je film iz izbora matineja za odrasle u "Orkestar u gostima", a jučer je bio pomalo isto dan za pamćenje što se tiće konkurencije. Bila su dva filma od kojih jedan mogu istaknuti kao iznimni i kao donekle dokaz da se pomalo iz konopaca svjetskog ringa filma diže srpska kinematografija, u kojoj je tavorila ovih godina. Dakle bili su to po kronološkom redu srijede ovi filmovi: "Pustinja duše"(Rodirigo Pla), "Ljubav i drugi zločini" (Stefan Arsenijević).
Naravno tu su uvijek prije i odlični kratkometražni filmovi. Među njima je teško ne istaknuti sve, jer su dosad svi na iznimno visokom nivou napravljeni. Svakako moram istaknuti da su pored izvrsnog dokumentarnog programa do sad i odličan posao selektori napravili i u pogledu kratkog metra. Tako svakako ovim putem spominjem redom kako su me oduševili; jučerašnji rumunjski "Težak život", španjolski "Test", islandski "Divlje ptice". To su pravi mali biseri. Španjolci su toliko dobro napravili "Test" što se tehničke i glumačke izvedbe tiče da je moj "stručni žiri" koji mi je pravio društvo tu večer bio zatečen. Prvo je film smiješan, ali izuzetno realističan te originalan u načinu prikaza raznih stanja žena nakon što se podvrgnu onom famoznom testu za trudnoću iz apoteke. Meni se posebno svidjela prva reakcija gdje žena skaće ko luda nakon što se test pokaže pozitivnim dok je jednako smiješna koliko je tragična i scena u kojoj druga žena koja jedva njena bulumenta klinaca daje disat na pet minuta da skoči u kupaonu i podvrgne se testu. Ona naravno plače jer u onom ključnom momentu kad spozna da je test pozitivan obraća joj se jedno od njene djece da ju ponosno obavijesti kako se posralo.:)
"Težak život" je dokaz kako na brdovitom Balkanu je nastala jedna visokoestetizirana kinematografija, koja uglavnom po svijetu žanje nagrade. Riječ je o onoj rumunjskog predznaka koja se kao i uvijek do sad na svim izdanjima ZFF-a prikazala u najboljem svijetlu. Uz onaj prvo spomenuti ističem ga za vjerojatnog pobjednika festivala. U samom filmu je riječ o onome čega se sve žene užasavaju dok se voze automobilom na posao, a to je da joj negdje na semaforu ili u kakvoj kilometarskoj koloni ne uleti u auto pljačkaš. Eto to se desilo glavnom liku ovog filma, no nije sve kako se čini na ovom svijetu. I nije uvijek janje janjem kako se prikazuje već vuk sa oštrim očnjacima. Tako je i u slučaju sa ovim filmom koji je dobro zagrijao publiku jučer prije najboljeg filma dana. Ukratko mladoj ženi (koja svojim tankim, piskutavim glasvom izaziva u svakom muškarcu potrebu pojavom zaštitiničkih nagona) upada pljačkaš. Prvo ju on pljačka, no razvoj situacije ide u suprotnom smjeru. Na kraju lovac postaje lovina. Fenomenalna je scena kada dolaze na benzinsku pumpu gdje dok on kupuje što mu je rekla ona uzima nebične sastojke, tipa čokoladice i slično. Vi se naravno pitate čemu sada još i to. Naravno da (uvjetno ga nazovimo) pljačkaš dodaje i svoj novac jer mu je dala premalo. Odgovor na pitanje uskoro uslijedi kada ga "janje" zatvara u garažu svoje firme i daje mu čokoladice da preživi dok ona ne završi posao.

Bio je to fenomalan početak kao i dan prije sa "Testom", no poslije testa je došao na red film koji nažalost moju i cijelog mog malog društvanca nije u konkurenciji jer se o njem pričalo i sutradan. Ovaj film je zapravo pravi pravcati "coprus delicti" kako Židovi, tj. Izrael rade danas možda ponajbolje filmove. Ovaj film što je ponajviše bitno za publiku koja ga prati jest da ima izuzetno izbalansiran ritam. Od početka pa do kraja režiser kao dirigent vašu pažnju drži prikovanu uz platno te iščekujete nove i nove valove smiješnih situacija. Definitvno je film Erana Kolirina "Orkestar u gostima" na Zagreb film festivalu osvojio srca njegove publike. U filmu osim odličnog sižea i režije koja kako sam rekao vam ne dopušta da pogledate na sat, jesu i fenomenalne izvedbe glumačke postave. Prije sve redom bih istaknuo "caricu" Ronit Elkabetz (poznata otprije zagrebačkoj publici sa svojim filmom "To take a wife") i njen filmski partner Sasson Gabai. Oboje na svoj način dominiraju filmom s tim da Ronit je kako sam je i nazvao tako i dominira scenom od prve do zadnje no to dijeli na jednaki način sa malo povučenijim i decentnijim glumcem Sasson Gabaiem. On su kao u lošim krimićima crno bijelo rapspoređeni, jedan je dobar a drugi loš policajac, naravno sa iznimkom da ovo nije krimić i da ovako naizgled vrlo šablonsko karikiranje ima smisla. Oboje su odrasli. Znaju što čine i vide u kojem smjeru idu rezultati njihovih postupaka. To što je jedan od ovo dvoje, štono bi se na engleskom reklo "matchmadeinheaven" para, povučeniji, neodlučniji i sklon nekom danas u razdoblju razgradnje društvenih odnosa klasičnom ili po nekima "demode" stavu da muškarac odma na prvom sastanku "ne napada ženu" to na kraju rezultira zanimljivim obratom na kraju filma.
Naime lik koji tumači Ronit otvoreno napada šefa orkestra kojeg izvanredno oslikava Sasson Gabai. On je staromodan, klasičan tip uglađenog muškarca. Ona je živa vatra. Njena duga crna kosa kao da je od lave. Svaki njen pokret ide u jednom jedinom pravcu. Njoj je kao što bi u narodu rekli "zagorilo" po tabanima no to je kao i sve u životu stvaro izbora. Obrat koji sam spomenuo se satoji u tome da u tu kasnu noć pukovnik pomalo zažali što nije išao do kraja, a ujutro se desi obratno te ... ona pokazuje nekakav žal ali kako se u narodu veli poslije j.... nema kajanja tako i ovo sve završi na tom.
Osim tog odnosa između egipćanina i izraelke u filmu je još niz događaja koji se bazira na kulturnoj i ne baš kulturnoj razlici između ta dva naroda. Jer koliko god postoje razlike u jeziku i on je svojevrsna barijera ipak i jedni i drugi se sprdaju na račun svojih sunarodnjaka i zapravo poruka skrivena u filmu je da iako imamo razlika sve to ruši univerzalni jezik ... humora.
Ovo kažem i stoga jer ovih dana na presicama sam posvjedočio kako se pojedini autori (što iz kurtoazije a što iz stvarnog čuđenja) čudom čude kako se njihovim forama smije i publika u Zagrebu. Eto to je upravo sublimirano u ovom izvanrednom filmu koji kažem opet šteta što nije u glavnom programu jer bi poharao nagrade.

Drugi film u ova dva dana koji me posebno razveselio jer sam pogodio i ostao unatoč zlim jezicima koji su pratili ovaj film jest srpski film "Ljubav i drugi zločini", Stefana Arsenijevića. Ostadoh upravo bez teksta, jedan od srpskih kritičara koji je po završetku me pitao kako sam doživio film bio je pomalo i zatečen mojim pozitivnim komentarom. Pa da krenem disekcijom. Film je dugačka storija o mafiji, kriminalu i to onom osrednjem kao što u filmu kaže jedan lik i ljubavi i pokušaju da se pobjegne iz mediokritetskog bivstvovanja.
Zvuči krupno i nezgrapno ali to je što osjećam kad se prisjetim. Znam to da tijekom projekcije film je jako dobro pratila publika ... bilo je to poput dobro uštimanog bečkog filharmonijskog orkestra za novogodišnje jutro i publike koje na Zubin Mehtino dirigiranje odgovara pljeskom. Kao nikad ove godine na ZFF-u publika nije bila toliko usinhronizirana sa nekim filmom kao što je to uspjelo Arsenijeviću.
Mislim da je to izuzetno bitno svakom senzibilnom režiseru, da vidi i osjeti reakciju publike. Dakle na pomolu je u Srbiji rađanje jedne nove režiserske zvijezde. Jedina zamjerka filmu je zapravo proistekla iz vrućine i zagušenosti dvorane. Naime u taj kasni noćni sat podosta je umarala mene i ostatak gledateljstva ta nesnosna zagušljivost i za to sam osjetio da film ima dužinu. Inače film sam po sebi je odlično ukomponirana priča sa performansima srpskih glumačkih zvijezda iznad prosječnosti onoga što nam je njihov film nudio u zadnjih 10 godina. Naime dao sam jednu poredbu da je ovo konačno jedan dobar film od recimo pojava Rana. Tendenciozna tzv. visokobudgetna sranja od filmova je (jer ako govorimo o budgetu na ovim prostorima uspjeh je ako se namakne nekoliko milijuna eurića) bilo previše ovih godina a malo dobro uštimanog filma kao što je ovaj. I nije bez vraga što je mali dobio tucet nagrada po svijetu.
U filmu nema nikoga koji posebno se ističe jer je tu puno priča koje se istovremeno isprepliću te glumci svojim ulogama ne dominiraju. Jedinstvena priča o neuspjehu ili djelomično ostvarenim snovima je u okosnica film, kao pozadinska priča kriminalu. Ima tu ponešto za svakog od kako rekoh kriminala, razočaranja u ljubav, život i poneka osveta plus humorni pristup svemu. Ono što se doima u filmu, je slika Novog Beograda i njegovog depresivnog socrealističkog pejsaža koji tu svoju depresivnost, beznadežnost ostvarivanja snova prenosi i na svoje stanovnike i jako je vidljiv čimbenik filma. Glavni lik koji tumači Anica Dobra, Anica očajnički pokušava se odlijepiti od svog učmalog života, no u tome da sve prođe kako ona želi ju sprečava mladić Stanislav. Momak je malo nespretan u toj prezentaciji svoje ljubavi prema njoj no uspjeva je pomalo uzdrmati. U vrhu zapleta se u to sve upliće i lokalni gangsterski obračun. Uglavnom ima i soli i papra i film jednostavno drži pažnju gledatelja do kraja. Kraj filma nije američki happyendovski no nije ni ultimativno tragičan. Odličan film i svakako je jedan od mojih intimnih kandidata za glavnu nagradu ZFF-a.

Danas na programu su opet tri dobra filma što iz natjecateljskog programa a što u programu Matineja za odrasle u Europi. U Europi je odličan francuski triler "Taken" dok u SC-u crnobijela bugarska verzija film noira "Zift" u 22:30h,

a u 20h belgijski "Moskva, Belgija". Preporučam svaki od pobrojanih.


Vidimo se!