Raspored projekcija:
29.03. SUBOTA
17:00 Braća po krvi (We own the night), r: James Gray
uloge: Joaquin Phoenix, Eva Mendes, Mark Wahlberg, Robert Duvall
19:15 Braća po krvi (We own the night)
21:30 Braća po krvi (We own the night)

30.03. NEDJELJA
17:00 Braća po krvi (We own the night)
19:15 Braća po krvi (We own the night)
21:30 Braća po krvi (We own the night)

31.03. PONEDJELJAK
17:00 Braća po krvi (We own the night)
19:15 Braća po krvi (We own the night)
21:30 Braća po krvi (We own the night)

01.04. UTORAK
17:00 Braća po krvi (We own the night)
19:15 Braća po krvi (We own the night)
21:30 Braća po krvi (We own the night)

02.04. SRIJEDA
17:00 Braća po krvi (We own the night)
21:30 Braća po krvi (We own the night)

03.04. ČETVRTAK
17:00 Braća po krvi (We own the night)
20:00 Perzepolis (Persepolis) - Premijera
r: Marjane Satrapi, Vincent Paronnaud
(Ulaz samo uz pozivnicu)

cijene ulaznica i dalje su od : 20,00 i 22,00 kune


... svakako treba spomenuti da je danas za sve ljubitelje filma započeo još jedan RAF. Danas je na programu od 19 do 21 sat u kinu Grič, na programu bila retrospektiva najboljih amaterskih filmova s prošlogodišnje revije po odabiru publike. Dobra zabava, kava, rakija i ostale zanimacije za ždrijelo i zube su vam na simpatičnoj reviji amaterskih filmova svakako zagarantirani. Osobno ovih godina koliko pratim reviju sam nerijetko nailazio na amaterska izdanja filmova koji su idejno odlično posložena, a to je ono što nekim po produkciji profesionalnim filmovima podosta fali. Zašto ne bi navratili i provjerili... besplatno je.:)

... naš najveći, najeminentniji i najljepši (po najromantičnijoj lokaciji) festival, uz netom minuli Dox, tekući DHV i od slijedećeg tjedna RAF, kreće sa svojim radom. Naime prije nekih desetak dana točnije 19 o.m. objavljen je natječaj za filmove iz online kategorije, koje kako se hvale u direkciji festivala prati i po nekih desetak tisuća gledatelja. Dakle, program kratkih filmova Motovun online i ove godine počinje znatno prije festivala i traje 50 dana. Natječaj u toj kategoriji je otvoren, a rok za prijave je 15. lipnja 2008.
Lijepo je vidjeti, pogotovo za sve filmofile da se uz buđenje proljeća budi se i nova filmsko festivalska sezona.

Na današnji dan mira i drijemeža prodrmala me je jedna vijest iz svijeta filma, točnije iz hrvatskog filma. Umro je nakon kako kažu u vijestima posljedica inzulta legenda hrvatskog glumišta Boris Dvornik. Osoba je to koja za mene je zajedno sa svojom obitelji bila nešto kao institucija američkog filma i showbussinesa, mislim pri tom na obitelj Douglas.
Kroz misli mi lete njegove fenomenalne uloge u Kapelskim kresovima kao Dimnjačara i naravno ono po čemu ga cijela Hrvatska a i cijela regija koja je nekad djelila jednu državu pamti, a to su uloge u Malom i Velom mistu. Ne znam stvarno koju bih od tih uloga izdvojio.
Nekako mi je bliži u ulozi Meštra u Velom mistu, no ne smijem smetnuti s uma da kad kročim u domove ljudi pogotovo u južnim krajevima naše domovine da je Roko Prč legenda. Jednostavno se inkorporirao u folklor i promišljanja tamošnjih ljudi. Zgode se prepričavaju i postaju više kao narodne priče. Ljudi su Roka posvojili. Naravno da pod time mislim i na Borisa Dvornika. Čovjeka koji se razišao sa legendama srpske kinematografije (nomen sunt omen), ali našao ono duboko krščansko u sebi da im i oprosti.
No o tome je deplasirano sada pisati, iako mi je bila namjera da ga istaknem i kao humanistu.
Ono što će mi kao istinskom zaljubljeniku u film ostati kao nikad ostvarena želja jest da upoznam tog čovjeka, glumca kojeg ću posebice cijeniti i svakako isticati kao pravog muškarca koji se za svoj kruh izborio svojim rukama, glavom, talentom. Sa ponosom treba istaknuti kako je potekao iz skromne obitelji stolara i vinuo se u vrhove hrvatskog glumišta.
Glumio je u preko 79 uloga, što na filmu (oko 65) što na televiziji. Karijeru je počeo sa filmom "Deveti krug". Nekako ostajem uz ovu posvetu dužan spomenuti i njegovu kolegicu koja je također nedavno preminula,a riječ je o velikoj hrvatskoj glumici Semki Sokolović-Bertok. Oboje su oblježili hrvatsko glumište, a njihova kemija na filmu (tv filmu) izuzetno je vidljiva i prepoznatljiva u "Roku i CIcibeli". Teško mi je išta više dodati nego li da je Milan Štrljić dobro subilimirao ovog barda hrvatska glumišta rekaviši za radio kako je on bio i ostati će ikona hrvatskog filma, njegova Splita i Hrvatske.
Vječni mu pokoj duši.

... od filmova ovih dana na svim našim dalekovidnicama ističem za danas odličan filmski klasik "ll Gattopardo" velikog talijanskog cineasta Luchino Viscontija (poznat je u nas po vrlo kontroverznom filmu "Smrt u Veneciji" te sa filmom koji je režirao u suradnji sa Fredericom Fellinijem "Boccaccio '70").
Sutradan će biti na istoj nacionalnoj dalekovidnici i hollywoodski klasik "Qvo vadis" pa tko nije gledao preporučam.
Na komercijalnim televizijama u moru silnih repriza svih mogućih blockbustera jedino mi je kao film vrijedan spomena isplivao "Ima li pilota u avionu?" (naravno i ovdje je riječ o ntoj reprizi, no svejedno posrijedi je izvrsna komedija kakvih danas imate za na prste nabrojati)
Ovu preporuku za blagdane sam počeo kako i priliči jednom obiteljskom blagdanu, obiteljski, doma uz klopu i nezaobialzni tv, no to je stvarno ništa naspram kino programa koji imate ako želite protegnuti noge i malo se detoksicirati od pojedne šunke, jaja i ostalih delicija. Izvrsni kino program malo jačeg, zahtijevnijeg sadržaja od onog u CInestaru moći ćete naći u kinu Europa i Broadway. Ta dva kina imaju da se boksačkim riječnikom izrazim polutešku kategoriju filmova. Moći ćete naći tamo i Juno, 4 months, 3 weeks, 2 days, Eastern promises, Kod amidža Idriza. Dakle za svakoga ponešto, naravno ako u želji da ove iako obiteljske dane za promjenu izađete i pogledate neki kvalitetni film.
... i na kraju da posudim riječi Graham Hessa: People break down into two groups when the experience something lucky. Group number one sees it as more than luck, more than coincidence. They see it as a sign, evidence, that there is someone up there, watching out for them. Group number two sees it as just pure luck. Just a happy turn of chance. I'm sure the people in Group number two are looking at those fourteen lights in a very suspicious way. For them, the situation isn't fifty-fifty. Could be bad, could be good. But deep down, they feel that whatever happens, they're on their own. And that fills them with fear. Yeah, there are those people. But there's a whole lot of people in the Group number one. When they see those fourteen lights, they're looking at a miracle. And deep down, they feel that whatever's going to happen, there will be someone there to help them. And that fills them with hope. See what you have to ask yourself is what kind of person are you? Are you the kind that sees signs, sees miracles? Or do you believe that people just get lucky? Or, look at the question this way: Is it possible that there are no coincidences?
... koja ste vi grupa ja vama ostavljam da odlučite.
Sretan Uskrs!

no neki bi to i ovako definirali...


... koja je bolja, ostavljam vama na prosudbu!:)

This is my rifle. There are many like it but this one is mine. My rifle is my best friend. It is my life. I must master it as I must master my life. Without me, my rifle is useless. Without my rifle I am useless. I must fire my rifle true. I must shoot straighter than my enemy, who is trying to kill me. I must shoot him before he shoots me. I will. Before God I swear this creed: my rifle and myself are defenders of my country, we are the masters of our enemy, we are the saviors of my life. So be it, until there is no enemy, but peace. Amen.



... mnogi od vas nisu bili u vojsci. Za te i takve koji su propustili ovaj vrhunaravni životni doživljaj to bi izgledalo ovako nekako kako je gospon Kubrick snimio.:) Žene nemojte biti ljubomorne ...

1. 10,000 B.C., 35,7 miliona US$
2. College Road Trip, 14 miliona US$
3. Vantage Point, 7,5 miliona US$
4. Semi-Pro, 5,9 miliona US$
5. The Bank Job, 5,7 miliona US$
6. The Spiderwick Chronicles, 4,8 miliona US$
7. The Other Boleyn Girl, 4 miliona US$
8. Jumper, 3,75 miliona US$
9. Step Up 2 the Streets, 3 miliona US$
10. Fool's Gold, 2,8 miliona US$

... nakon prošlotjedne komedije "Semi pro" sa Will Ferellom u glavnoj ulozi na čelo najgledanijih filmova u USA zasjeo je dugo očekivani blockbuster 10000 B.C. O čemu je riječ možete vidjeti u trećem završnom službenom traileru.

Bio sam vas još dužan obavijestiti uz program kina Tuškanac i o programu kina Europa za slijedeći tjedan. Naime tamo ćete moći vidjeti jedan zanimljivi film u režiji Davida Croneberga. Riječ je o filmu "Eastern Promises" za kojeg mnogi kažu da u njemu Vigo Mortensen blista punim glumačkim sjajem. Osobno bih rekao da je to više pretjerani, navijački stav u pogledu Viga... no daleko od toga da je podbacio u filmu. Dakle unatoč odlično odigranog lika Nikolaia ("Eastern Promises "), ja sam još uvijek sklon vjerovati da je njegov dosadašnji glumački vrh postignut u LOTR trilogiji.

a na programu u:
13.03. ČETVRTAK
17:00 Kod amidže Idriza (Kod amidže Idriza) - U SJEĆANJE NA SEMKU
r: Pjer Žalica; uloge: Semka Sokolović-Bertok, Senad Bašić, Mustafa Nadarević, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Nada Đurevska
19:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel
21:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel

14.03. PETAK
17:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel
19:00 Kod amidže Idriza (Kod amidže Idriza)
r: Pjer Žalica; uloge: Semka Sokolović-Bertok, Senad Bašić, Mustafa Nadarević, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Nada Đurevska
(U sjećanje na Semku)
21:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel

15.03. SUBOTA
17:00 Kod amidže Idriza (Kod amidže Idriza)
r: Pjer Žalica; uloge: Semka Sokolović-Bertok, Senad Bašić, Mustafa Nadarević, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Nada Đurevska
(U sjećanje na Semku)
19:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel
21:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel

16.03. NEDJELJA
17:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel
19:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel
21:00 Kod amidže Idriza (Kod amidže Idriza)
r: Pjer Žalica; uloge: Semka Sokolović-Bertok, Senad Bašić, Mustafa Nadarević, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Nada Đurevska
(U sjećanje na Semku)

17.03. PONEDJELJAK
17:00 Kod amidže Idriza (Kod amidže Idriza)
r: Pjer Žalica; uloge: Semka Sokolović-Bertok, Senad Bašić, Mustafa Nadarević, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Nada Đurevska
(U sjećanje na Semku)
19:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel
21:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel

18.03. UTORAK
17:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel
19:00 Kod amidže Idriza (Kod amidže Idriza)
r: Pjer Žalica; uloge: Semka Sokolović-Bertok, Senad Bašić, Mustafa Nadarević, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Nada Đurevska
(U sjećanje na Semku)
21:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel

19.03. SRIJEDA
17:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel
19:00 Ruska obećanja (Eastern Promises)
r: David Cronenberg; uloge: Viggo Mortensen, Naomi Watts, Vincent Cassel
21:00 Kod amidže Idriza (Kod amidže Idriza)
r: Pjer Žalica; uloge: Semka Sokolović-Bertok, Senad Bašić, Mustafa Nadarević, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Žalica, Nada Đurevska
(U sjećanje na Semku)

... svejedno sve vas zovem da posjetite ovaj tjedan ili kino Tuškanac i Frankofonske filmove ili "obećanja na ruski način" u kinu Europa (sve su predstave po cijeni od 20 i 22 kn).

Nakon dokumentaraca u SC-u i ovotjednog ciklusa filmova iz Irana sprema se još jedna poslastica u kinu Tuškanac. Riječ je o ciklusu frankofonskih filmova. Sve su to filmovi koji se prikazuju koji u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana Frankofonije (20. ožujka). Bitno za naglasiti u ovom pregledu programa jest činjenica da je ulaz na kino predstave besplatan!


ponedjeljak, 10.3.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Susjedi, susjede



utorak, 11.3.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Babysitter



utorak, 11.3.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Šprinterica



srijeda, 12.3.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
25 stupnjeva zimi



srijeda, 12.3.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Mali poručnik



četvrtak, 13.3.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Bon cop, bad cop

četvrtak, 13.3.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Razmislite



petak, 14.3.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Filantrop (film je na rumunjskom s francuskim titlovima)



petak, 14.3.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Školski dani (film je na arapskom s francuskim titlovima)



subota, 15.3.2008 u 19h. (kino Tuškanac)
Filantrop (film je na rumunjskom s francuskim titlovima)



subota, 15.3.2008 u 21h. (kino Tuškanac)
Neočekivani posjetitelj

... zadnji dan Zagreb Doxa. Festival nije podbacio kvalitetom programa niti zadnji dan, dapače bio je na vrhu proteklih dana po kvaliteti prikazanih filmova. Kako su dani odlazili tako su i filmovi na Zagreb Doxu bili sve kvalitetniji tako da je subota za one koji su došli bila iznimna. Istaknuo bih nekoliko filmova. To su: "Jimmy Rosenberg – the Father, the Son & the Talent", "Manda Bala", "Guys and Dolls". Naravno da sam gledao i "Dnevnik jednog skinsa", no film me nije ničim previše oduševio ili iznenadio. Poznata je to retorika rubnih desničarskih društvenih krugova, koja iako hini nekog enfant teriblea općeg društva najviše se veseli dolasku kući i susretu sa svojim mačkama. :) Nije li to sve samo još jedna poza?
Dakle dan mi je za protekli tjedan započeo sasvim uobičajeno. Dolazak u SC-e. Uzimanje karata u press centru i polazak put glavne socrealističke dvorane SC-a sa hrpom na gusto postavljenih sjedala za ljude čija prosječna visina ne prelazi metar i sedamdeset. Kao što sam već prethodno rekao uobičajeni dan prožet susretima s ljudima s kojima sam se družio ovijeh festivalskih dana, no filmski je bez obzira na dodjelu nagrada i to što je zatvaranje festivalskih (ne)događanja... bio iznimno zanimljiv i ponavljam svatko tko je došao u subotu nije pogriješio. Bila je to još jedna filmofilska poslastica.
Film "Jimmy Rosenberg – the Father, the Son & the Talent" koji mi je otvorio apetit bio je naizgled benigan po temi no pokazalo se sasvim suprotno. Riječ je, znati će malobrojni koji su pohodili projekcju ova filma, o filmu iz ciklusa Očevi i djeca i koji po meni uz Loss ponajbolje portretira jednu doživotnu sponu između oca i njegova djeteta. U "Lossu" je to bio odnos kćeri i oca, no ovdje je prikazan možda turbulentniji, i stoga za filmsku publiku po prikazanome kvalitetniji i zahtjevniji, odnos između dva muškarca. Oca koji je na zalasku i sina koji treba zasjati na nebu puninom svog talenta. Riječ je o Jimmyu Rosenbergu čudu od djeteta. Ja bih ga usporedio u našim nekim društvenim okvirima sa Stefanom Milenkovićem.


Mali Jimmy ima tek 7 ili 8 godina i već ga po prikazanom talentu sviranja na gitari uspoređuju sa Jango Reinhardtom. Naravno da teret slave stavljen na nerazvijena leđa mladog talenta je neprimjeren njegovoj dobi i on se slama. Pada u pakao droge. On nije jedini iz obitelji koji je poklekao toj pošasti modernog doba. Vjerojatno je da i otac zbog nesreće koja je zadesila sina sam duhovno poklekne i na mah počini ubojstvo.
Odlazi u zatvor. Obitelj je uništena, no Jimmyev gitaristički duh je nemiran i pokušava izaći na vidjelo pozornica ponovo.
Prekrasno je portretiran taj odnos oca i sina u to malo vremena, i jedne ljubavi koja ne pita za granice, vrijeme.

Po projekciji ovog filma glad se povećala i želio sam vidjeti još nešto dobro ovu posljednju večer. Naravno nisam se razočarao jer je po dodjeli nagrada prikazan film "Manda Bala". Film koji je svojim visokoestetiziranim prikazom predočio prepunoj dvorani kina SC-e nevjerojatne dubine u koje padaju ljudi u korupciji i kriminalu okupanom Brazilu i najvećem gradu te države sa najvećom stopom kriminaliteta Sao Paolu. Smiješne su scene ili u drugu ruku izuzetno tužne, gdje otmičar ljudi sebe doživljava kao modernog Robih Hooda slamova Sao Paola koji za svoje bestijalne zločine i kaznena djela nalazi u siromaštvu svoje obitelji i kvarta iz kojeg dolazi i nalazi dovoljno (ne)morala da pred kamerama izjavi kako se nada da će jedno od njegovih deset klinaca biti jednog dana predsjednik Brazila i razrješiti zločine i klupko bjede.
U apsurdu tog sivila se ističe i mladi poduzetnik koji ne želi odati svoje ime i govori kako bi rado se čipirao ali ne s jednim čipom nego kad dođe konkurencija dosadašnjem proizvođaču mikročipova da če si staviti dva jer da je tek tada siguran za svoj život i da mu otmičari neće pronaći ukoliko ga otmu oba čipa. Naime čipovi služe za pronalazak otetih ljudi i tek su u testnoj fazi. Uglavnom prikaz je to svjeta u kojem svi žive u strahu jedni od drugih i naoružani su do zuba, sa hrpom tjelohranitelja i blindiranim vozilima, naravno sve to ako ste bogati. Šta ako niste e onda prilazite kriminalu, naime to je put koji nam sugerira režiser.
Film je to koji će vas oduševiti i samo dodatno potvrditi vaše sumnje o brazilskoj svakidašnjici koje ste mogli temeljiti na viđenomu filmu "Ciudade di deus".
I zadnji film večeri koji je izazvao sablazan je "Guys and dolls". Nekako je tim filmom zatvorena cjelina kontroverznog na festivalu a tiče se parafilije. Krenulo se sa zoofilijom a došlo se i završilo dollyfilijom, da se tako izrazim.


Od svih parafilija u abecedariju istih najodvratnija mi je svakako ova koja zlorabi bića koja pojma o pojmu nemaju. Jedna od benignijih ...filija je svakako ona koja se odnosi na gumene (real dolls kako ih njihovi vlasnici vole nazivati) lutke. U filmu se prikazuju razni slučajevi muškaraca (neki i boluju od polidollye, jerbo jedna lutka im nije dovoljna) koji nisu bili u stanju ostvariti emotivnu vezu sa nekom od kako oni vole determinirati te ... "organičnim" žena. Naveo bih jedan od meni zanimljivijih primjera.


Riječ je o čovjeku koji popravlja te "stvarne" lutke. Prva od bizarnosti ovog slučaja da je njegova žena ljubomorna na ove, pazi sad, "savršene" žene. Vjerojatnije je za vjerovati kako i ona boluje i to od poremećaja manje vrijednosti. No čuđenju u ovom možda najbizarnijem od bizarnog iz ovog filma bio bi kraj da nam pred kraj tog priloga nije došao "serviser" i pomalo konspirativno i onako sottovoce pred kamerom obznanio kako ipak nije mogao izdržati i ne "prasnuti" jednu od lutaka. Naime da nam što slikovitije pojasni svoje razloge on navodi da su one oživjele i gurale se te da ga je to totalno napalilo. Tip je po meni meganajbolesniji od svih ovih koji su se pojavili u filmu.
Gledajući film paralelno su unutar mene bujala dva razmišljanja. Jedan koji je bio njima nakloniji i žalio ih u toj njihovoj emotivnoj zakinutosti bolje rečeno hendikepu, kojem nema pomoći. Drugi osjećaj je bio još po njih još humanijeg podrijetla, a to je da im ili osobno preko nekog trećeg, podijelim nekoliko glockova, dugih devetki, magnuma sa rasprskavajućim zrnima i da njima oni počine kolektivno samoubojstvo i svijetu pokažu primjerom kako se treba osobno nositi sa takvim stvarima.
Osobno mislim, ponukan nekim razgovorima sa ljudima u svojem okružju, kako neki ljudi jednostavno, ili nisu emotivno sazrijeli, ili ih cijeli život roditelji nanašaju pa im tako kupuju ispite na fakultetima, diplome, stanove, poslove a vjerojatno i na kraju žene. No takvi bi trebali biti na oprezu jer danas u doba svopće emancipacije žene više nisu "roba" na tržištu koja se tek tako more kupiti, (i pitanje sve više tko je kupac a tko roba). Tim i takvima koje se moglo vidjeti u filmu ostanu na kraju ove plastičnjače. Dakle nemojte u svemu vjerovati svojim nazovi roditeljskim dobročiniteljima jerbo uzmite sudbinu u svoje ruke i krenite orat i kopat. Svakako za to nije primjer jednog izuzetno pasivnog životnog primjera iz filma, čovjeka čija se svakodnevna rutina sastoji od pravaca... posao (20 sati tjedno) zatim na red dolazi neki od velikih shoping mallova i na kraju je u krevetu kraj svoje nijeme, beživotne životne supatnice. Katastrofa. Tragedija. Lik ima on uz set "nonorganic" žena, i set ginsu noževa... ne šalim se, ima set nekoliko gore spomenutih glockova, automatskih pušaka i tako tome (on bi mogao biti jedan od dobročinitelja čovječanstva tako da podijeli svoju kolekciju ovim likovima iz filma ne bi li oni počinili neko obredno samoubojstvo).
Sve u svemu to je jedan jako uznemirujući film koji govori pomalo o propadanju društva kao takvog. Na ovo bi se svakako moglo nadovezati i internet koji dodatno otuđuje ljude jednih od drugih. "Guys and dolls" je po meni pobjednik u sferi kontroverznog jer do danas nisam uspio sprat njegov cinično opori okus.
I za kraj ovog teksta eto mog malog priloga eventualnim željama da se snimi još pokoji film o nekoj od parafilija, stoga ja predlažem trepterofiliju (nazvao bih ovu seksualnu naklonost prema medicinskim sestrama ipak benignom i na kojoj vam neće netko zamjeriti stoga i najpogodnijom za film).

... trailera koji su izašli prošli tjedan.

... u suradnji iranske ambasade i Hrvatskog filmskog saveza u naš mali gradi dolazi još jedan ciklus suvremenog iranskog filma. Na programu je pet nagrađivanih filmova snimljenih u razdoblju od 2004. do 2007. godine.
U programu samog ciklusa nam rečeno je da taj izbor kao izbor filmova svjedoči mekšu cenzuru kojom bolne točke iranskog društva postaju vidljivije, a redateljski postupci slobodniji. Još dodaju kako su nekad najčešće teme iranskog filma benigne dječje/staračke čežnje i ruralne ambijente zamijenile ozbiljne, mahom urbane teme. Dakle ovo izrečeno puno obećava stoga treba svakako navratiti u kino Tuškanac. Inače ciklus traje do nedjelje 9. ožujka.

04.03.2008 u 20h, kino Tuskanac
Nocni autobus (Autobus-e Shahbaneh)

05.03.2008 u 19h,
Nocni autobus (Autobus-e Shahbaneh)

05.03.2008 u 21h,
Sunce svima jednako sije (Aftab Bar Hame Yeksan Mitabad)

06.03.2008 u 19h,
Sunce svima jednako sije (Aftab Bar Hame Yeksan Mitabad)

06.03.2008 u 21h,
Obrisi dana (Rooz bar miadad)

07.03.2008 u 19h,
Obrisi dana (Rooz bar miadad)

07.03.2008 u 21h,
Ubrizgavanje (Khoon bazi)

08.03.2008 u 19h,
Ubrizgavanje (Khoon bazi)

08.03.2008 u 21h,
Mamin gost (Mehmane maman)

09.03.2008 u 19h,
Mamin gost (Mehmane maman)

Da ne duljim prenosim mail direkcije festivala povodom objavljivanja dobitnika četvrtog izdanja Zagreb Doxa...

VELIKI PEČAT za najbolji film u međunarodnoj konkurenciji

War / Dance (Rat / Ples), r. Sean Fine, Andrea Nix Fine / SAD


Posebna priznanja

Dvama kvalitetnim djelima (također posvećenima ugroženoj djeci) pripala su posebna priznanja:

Angel's Fire (Angelova vatra), r. Marcelo Bukin / Španjolska, Peru, Gvatemala
52 Percent (52 posto), r. Rafal Skalski / Poljska


VELIKI PEČAT za najbolji film u regionalnoj konkurenciji

Weddings and Diapers (Vjenčanja i pelene), r. Antoneta Castrati Cooper Johnson, Casey Cooper Johnson / Kosovo



MALI PEČAT za najbolji film autora ili autorice do 30 godina

Žiri u sastavu Irena Čurik, Nikola Strašek i Igor Zelić dodijelio je nagradu filmu:

Audience of One (Samo jedan gledatelj), r. Michael Jacobs / SAD

Audience of One najbolji je film autora do 30 godina jer pokazuje izrazitu zrelost i kreativnost u dokumentarnom pristupu jednoj bizarnoj temi.

Posebno priznanje

Ljudi smo, zar ne? (We are Humans, aren't we?), r. Pero Pavlović / Bosna i Hercegovina

Posebno priznanje dodjeljujemo filmu 'Ljudi smo, zar ne?' zbog svježeg i beskompromisnog prikaza ljudske prirode.


NAGRADA ŽIRIJA KRITIKE

Žiri kritike u sastavu Phillip Bergson, Pamela Biénzobas i Tomislav Čegir dodijelio je nagradu dvama filmovima koji odražavaju mogućnosti i ograničenja dokumentarnog filma:

The Devil Came on Horseback (Vrag je dojahao na konju), r. Anne Sundberg, Ricki Stern / SAD


Audience of One (Samo jedan gledatelj), r. Michael Jacobs, SAD


Posebno priznanje

Publika 4. ZagrebDoxa

Žiri je odlučio dodijeliti Posebno priznanje publici 4. ZagrebDoxa koja je entuzijastično i u velikom broju popratila mnogobrojne i vrlo različite međunarodne dokumentarce koji se trebaju boriti za svoje mjesto na velikom platnu.


Nagrada Amnesty International za najbolji film koji svojom temom potiče zaštitu i promoviranje ljudskih prava

Žiri u sastavu Oliver Sertić, Vesna Teršelič i Diana Nenadić dodjeljuje nagradu filmu:

All White in Barking (Sve je bijelo u Barkingu), r. Marc Isaacs, Velika Britanija



Posebno priznanje

Informativni razgovori (Interrogation), r. Namik Kabil, Bosna i Hercegovina


T-com nagrada publike bit će objavljena nakon završetka svih projekcija, u nedjelju ujutro.

Projekcije nagrađenih filmova održat će se u nedjelju, 02. ožujka 2008. u 17.00 sati u kinu SC. Ulaznica je 30 kn.

Raspored projekcija nagrađenih filmova:

17.00 / Audience of One (Samo jedan gledatelj), r. Michael Jacobs, SAD, 88'
18.30 / Weddings and Diapers (Vjenčanja i pelene), r. Antoneta Castrati Cooper Johnson, Casey Cooper Johnson / Kosovo, 49'
19.30 / War / Dance (Rat / Ples), r. Sean Fine, Andrea Nix Fine / SAD, 105'
21.30 / All White in Barking (Sve je bijelo u Barkingu), r. Marc Isaacs, Velika Britanija, 73'
23.00 / The Devil Came on Horseback (Vrag je dojahao na konju), r. Anne Sundberg, Ricki Stern / SAD, 85'

Uz ove filmove, bit će prikazan i film koji je dobio nagradu publike a to je ove godine :
All White in Barking dobitnik T-com nagrade publike

Prošla su i dva dobra dana s time da se svakako ističe četvrtak po kandidatima za Veliki pečat. Naime u četvrtak sam se susreo sa dva izvrsna uratka. Općenito cijeli taj dan je zapravo bio prožet ratnom tematikom na dokumentarnom filmu. Bili su tu Škorpioni i djelovanja Izraelaca na okupiranim područjima tako da je jedina svjetla i izuzetno humoristična točka dana bio španjolski film "Tailor".
Dakle moj prekjučerašnji "učinak dana" su bili filmovi Tamar Yaron (koju sam i jučer intervjuirao pa ću uskoro slijedeći tjedan i objaviti snimku tog razgovora) "To see if i am smiling", "Tailor" Oscara Péreza, i film Lazara Stojanovića "Škorpioni - spomenar". Sve su to redom izvrsni filmovi kojima je teško naći zamjerke.
Početi ću sa mojim zadnjim filmom večeri. To je zadnji gore spomenuti, film Lazara Stojanovića "Škorpioni - spomenar". Film nam govori i ono što bi moglo sve zanimati eksplicitno prikazuje događaje oko ove paramilitarne postrojbe. Prije svega bih mogao naglasiti da je ovo iznimno hrabar film za zemlju od kud potiče, jer osim eksplicitnih scena ubojstava, od kojih su se neka mogla vidjeti i na televiziji, u filmu postoji i doza isprike i ono što bi i nama kao naciji u nekim slučajevima ratnih zločina trebalo i je mjera samokritike. Jer naravno nije sve crno i bijelo te zločini nemaju nacionalni predznak, nego su samo eto zločini. Izuzetno je hrabar čin i dvojice pripadnika tih postrojbi koji pred kamerama Lazara Stojanovića doslovno faktografski iznose činjenice, imena i mjesta počinjenja ratnih zločina.
Ono što je u filmu šokantno jesu svakako prizori i mučenja i samih ubojstava, no ono što boli ljudskost u nama su svakako izrečene rečenice od tih zlotvora. Parafrazirati ću neke... ostalo mi je još tri metka, šta da učinim, ili daj da snimim (ubojstvo). Pomalo je nevjerojatno vjerovati da su ti ljudi mislili da će ostati nekažnjeni. Osim toga možemo vidjeti i svjedočanstvo samog pripadnika tih postrojbi (inače jednog od haaških svjedoka) kako stoji pred kamerom i govori kako su u toj jedinici bili, ili već ljudi koji nisu dugo svoji, ili kriminalci. Ove posljednje pobrojane ističe kao poželjnu kastu, jer eto oni su hrabri dovoljno da učine nešto po zapovijednom lancu. Govori da normalnim ljudima tamo mjesto nije bilo, a ako bi oni i došli onda ne bi zadugo ostali takvima. Iako je ovo ozbiljan i duboko uznemirujući film, u njemu se režiser nije lišio i crna humora. Naime jedan od dvojice svjedoka i bivših pripadnika, bivši kamerman i službeni dokumentarist postrojbe u jednom trenutku pokazuje i svoju taštinu. On iako nije sudjelovao u zločinima nije mogao izdržati a da se pred kamerama režisera ne pohvali, i slikom i tonom prikaže kako i njega unatoč angažmanu na snimanju paravojne postrojbe Škorpiona ipak ima u nekim sekvencama. Čudni su ljudi.

Drugi je film onaj Tamar Yaron, "To See If I'm Smiling" koji me u podosta podsjetio na film koji sam prije nekoliko mjeseci vidio na ZFF, riječ je o filmu dobitniku nagrade za najbolji dokumentarac na ZFF, "Alpha diaries“ Yaniva Bermana. Naravno ne bi bilo dobro ako bi film bio identičan. Iako oba pričaju priču koja je vezana za služenje vojnog roka u vojsci Izraela, ono što me je privuklo u djelu Tamar Yaron jest njen kut gledanja. Kut je to gledanja onih ljudi na svijetu po kojima rata vjerojatno nikad ne bi bilo, žena. Perspektiva ženskog gledanja na stanje stvari je ispravna i časna. Film u obliku dokumentarca intervjua obrađuje nekoliko bivših pripadnica raznih vrsta postrojbi izraelske vojske koje su sve redom doživjele slične događaje za vrijeme svojeg dvogodišnjeg vojnog roka.
Redom su to sve iznimno snažne, lijepe i časne žene koje iako su poneke počinile nešto čega se srame, na kraju u samom filmu svojim malim herojskim primjerom nam pokazuju koliko su zapravo one ljudi. To je ultimativni čin herojstva, da kada si svjestan da si pogriješio da to zlo sam sagledaš, i priznaš.


Put je to ka konačnom spasenju, ne pričam to u religijskom smislu nego ovozemaljskom spasenju zdrave savjesti jer kako mi je bilo za vidjeti u ovom duboko emotivnom filmu neke od tih prekrasnih djevojaka su ili na rubu ili su bile zaronile u ponor ludila.
Treba svakako odati im priznanje jer svojim činom zapravo su razotkrile ne samo svoja nedjela već i svojih ratnih drugova. Riječ je o filmu koji mogu razumjeti ljudi koji su prošli kroz ratna stradanja i koji će shvatiti sa vremenskim odmakom da zločin i kršenja ratnog prava ne smiju ostati nekažnjena jer mi nismo rođeni da ih nosimo na svojoj savjesti. Rekao bih da kao pojedinci imamo premali kapacitet emotivnog sažimanja takvih događaja, dočim na kolektivnoj razini je to puno lakše ostvariti.

Krojač je treći film koji sam nekako ostavio za kraj ove moje mini selekcije jer nije prožet ratnom tematikom i stradanjima. To sam učinio stoga da one koji su tražili svjetlo u mračnim temama koje svakako muče ljude današnjice pa time i autore mnogih viđenih filmova ovdje na festivalu malo razvedrim i uvjerim da nije sve tako mračno. Dakle film "Tailor" je skoro bi smo mogli reči urnebesna komedija iz jedne male krojačke radionice u Barceloni. Vlasnik radionice je Pakistanac. On natuca španjolski, no svejedno u tom svom sricanju rečenica shvaća bit onoga što mu govore mušterije kada se svađe s njim oko robe koje su mu ostavile na popravak.


Dakle svađalački španjolski je apsolvirao. Uglavnom, shvaćate koliko je taj bahati i samouvjereni pozer sposoban svakom od nas „skrojiti odijelo“ koje nam savršeno pristaje. Nema toga što on neće pokušati napraviti ne bi li nas obmanuo i zapravo vodu odnio na svoj mlin. Nekoliko takvih „krojača“ sam se nagledao u životu (a biti će ih još podosta), što odvjetnika, što običnih ljudi sposobnih umijećem tautonizma i sličnih eskapističkih metoda uvjeravanja sugovornika u svoje pravo da iz svega izađu neokrznuti. Tako je i sa našim krojačem iz filma. Mali Machiaveli na djelu, bio bi zapravo sukus onoga što predstavlja taj čovjek. Svakako bio to za mene jedan je od dva filma ovog festivala koji je vrijedan gledanja ako ništa onda zbog toga jer je dobro nasmijao publiku, zbog koje je i sve ovo.

U petak zbog nekih obaveza i čekanja na intervju Tamar Yaron propustio sam nekoliko projekcija, no stigao sam na kraju dana na film mlade hrvatske režiserke Irene Škorić,"Ti meni, ja tebi“. To je drugi film festivala koji me je izuzetno nasmijao i oduševio dosjetljivošću pristupa filmskom konceptu. Naime ona je iz oglasnika izvadila nekoliko oglasa koji su svojom bizarnošću zahtjeva odskakali od ostalih. Pitam se tko nije čitao oglasnik i dobio navalu želje jednom u životu da se javi i da popriča sa drugom stranom. Mislim rijetki no ova djevojka je napravila korak dalje i otišla se susresti sa tim ljudima i dokumentirati njihove porive da to učine. Uglavnom susrela se s bijedom i siromaštvom koja nije tako očajna sama za sebe jer ti ljudi iako nemaju ništa zbog prilika u kojima se nalaze su izuzetno dosjetljivi. I da, na kraju dobe ono što su i htjeli. Čovjek koji je htio ženu, popravio mu se ljubavni život, žena koja je htjela plastične bačve za kišnicu ih je također dobila i tako dalje. Izvrstan rad i šteta što je trajao pola sata film jer vjerujem da ima još materijala u oglasniku. :)