četvrtak, 09.08.2007.

Sicilian talk ili historia est magistra vitae ?

Nekako sam ostao neodlučan kako bi dao naziv ovom isječku iz Tony Scottovog filma True Romance, no svakako po meni kad ponovo pogledam ovaj film Tarantino zaslužuje da dobije titulu "luđaka". Držim da je u "ulozi" koju si je nametnuo u ovom filmu nije nikad bolji od onih drugih životno filmskih "uloga". Naime ovaj film je Tarantinov intermezzo između njegova dva ponajbolja filma ikad, a ljudi ga eto možda zaobilaze samo zato jer je ... posrijedi neki drugi režiser.

... možda je ovaj post čisto inspiriran jednim brainstormingom kojeg sam imao prekjučer naveče, uz pivu, razgovarajući sa dvoje izuzetno zanimljivih ljudi. Vjerojatno tamo sve izrečeno formuliralo se u neki moj univerzalni odgovor na vječno pitanje što to znači zapravo imati muda. Sigurno to ne bi bilo da će te neki suludi mafijaš uokolo dva dana pokazivati kao pajaca, jer si eto imao tol'ko muda i skresao mu drito u facu što ga ide... ili ipak? :) Kako bilo da bilo, ovaj dijalog je nešto izuzetno, brutalno, iskreno, jako životno i ono što u filmu jako volim. Svakako i ono po čemu kad se sjetim ovog filma će uvijek biti moja prva asocijacija.


p.s. I da, ljudi koji preveć čitaju povijesne knjige s vremenom postanu prepametni i previše hrabri, ali ti zato mogu j...t mater na tisuću različitih načina? yes
- 10:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>