Neeemoguća gužva (oni koji su bili znati će da ne pretjerujem). Prošle godine nije bilo takove gužve na otvaranju.
Toliko je bilo ljudi da se sjedilo i po stepenicama pored redova CZK Trešnjevka.
Bilo je tu dosta medija koji su ove godine odlučili popratiti ovu nimalo nebitnu kovačnicu novih, mladih talenata.
No atmosfera je bila luda i usijana, i ne samo u dvorani gdje su se prikazivali filmovi, već i vani u holu centra gdje se pivo pilo u potocima. Naravno to sve popraćeno od odličnog dj programa.
Toliko o atmosferi koja je ja bih rekao uvijek takova od kad je RAF-a.
Meni najslađi dio je bila nova porcija amaterskih uradaka koji su nakon vrlo kratke (uobičajeno dobre navade) krenuli sa prikazivanjem. Prvo je bio na redu igrani blok na kojem se od broja ljudi jedva disalo.
Iz tog igranog bloka bih izdvojio nekoliko filmova koji su se istaknuli idejom ili nekim detaljom.
To su redom : "the sound", luka 'luksy' marčetić, brežice/slo, 3', "botoxia", jai mitchell, new york/usa, 8'15'', i "starhorse", toni cetinić, zagreb/hr, 11'55''. Izdvojio bih film "sound" koji je domišljata zabava autora Luke. Riječ je o zanimljivom ostvarenju, a opet ne pretjerano zahtjevnom uratku u kojem luka skače, pljeska i košarkaškom loptom udara o pod. Sve to kad se umnoži likovi stvara zanimljiv ritam. Od igre pa do ritma. Možda ovako napisano zvuči nezanimljivo no kad pogledate taj uradak ponese vas entuzijazam autora.
E, a "botoxia" je pak "spaljen" film o neuspjelom pokušaju tretiranja žene botoxom koja se pretvara u čudovište koje hara gradom i ubija sve koga stigne. Smješno i vjerujem namjerno nespretno su snimljene scene gdje u napadu bijesa što ju je doktor unakazio botoxom botoxia kolje svoje žrtve. Uglavnom urnebesna zabava tresh tematike.
"starhorse" ima zanimljivu ideju o velikoj svemirskoj haračliji - kornjače - paralela sa Darth Vaderom i SW je više nego očita, no u poplavi uradaka na tematiku star warsa ovaj donosi zanimljivu sinhronizaciju glasvima iz SW-a. Smiješno i genranlno zanimljivo.

Nakon igranog dijela uslijedio je dokumentarni dio koji se (kao i prošle godine) pokazao najzanimljivijim dijelom prvog dana RAF-a. Od stvarno zanimljivih filmova istaknuo bih :"edukativni", marko rukavina, mirjana kamber, zagreb/hr, 7'20'', "štefica" slaven žimbrek, ksenija turković, zagreb/hr, 16'13'', "attractive cactus on venus", ana morales, dženi rostohar, petra jagrič, slo, 11'08''.
Tu nisam spomenuo djelce mladog "i godine ove", luke stamaća(zagreb/hr, 1') koji nije nisam stavio u izdvojeno jer je to zapravo kućni album, spomenar, a zašto sam ga spomenuo ovdje jer eto ljudi svašta šalju pa tako i svoje privatne fotografije ili filmove sa svadbe ili dokumetarac od minute o svom životu. Kako god i ovo je zanimljivo jer eto u minutu je stao nečiji život.
Prvi u rubrici izdvojeno sa RAF-a sdokumentarnog bloka je "edukativni" film koji na zanimljivi način pokazuje promišljanja ljudi oko pitanja autora ovog djela a to je na kojem principu radi motor automobila, što ga pokreće. Zanimljive su izjave ljudi koje su intervjuirali tako da dobite presjek raznih razmišljanja oba spola. Naravno da su autori posegnuli i za stručnim mišljenjem koji je sve razjasnio (nekima možda i nije :))) te šečer na kraju je bio francuz kojeg je ekipa uhvatila u bespućima SC-a i dala mu da priča. Čovjek je naravno zbunjola te ne zna na engelskom objasniti ali se svojski trudi pa to dodaje dodatnu draž ovom filmu. Krajnje zanimljiv film s kojim bi se dalo još štošta učiniti uz neke dorade.
Kad pak promišljam o filmu "štefica", prvo što se sjetim da je posrijedi jedna topla i osjećajna priča o životu slabovidne Štefice. Ova zanimljiva priča o životu, ljubavi i nedaćama koje su ovu jaku ženu prali a ona je tome odoljevala i svojom tvrdoglavošćui uvijek uspijevala. Ovaj film za razliku od prethodno komentiranog nije utoliko atraktivan i komičan ali zato ima drugu težinu, jedne osobne priče.
Zadnji i defiunitivno najbolji film dana je "attractive cactus on venus", ane morales, dženi rostohar, petre jagrič (slo, 11'08''). To je toliko duhovita i inteligentna priča o već po ne znam koliko puta ispričanom, odnosu spolova. Zanimljivo da su autorice žene a glavnu ulogu nose slučajni prolaznici... muškarci. Ovaj film popraćen odličnim prijemom izvao je ono što svi autori žele, smijeh i žamor i glasna slaganja oko iznesenih tvrdnji. Dakle da ste bili mogli ste naučiti da su žene kao kaktus, da su uvijek lijepe dok se ne naljute i naravno da se bez njih kako su se svi muški protagonisti filma složili ne može. Sasvim sam siguran da su mlade autorice umirale od smijeha na naše muške provale i guštale se na kraju sa postignutim. Stvarno odlično, bravo cure i sam tak nastavite!

Od preostatka programa mogu samo uzgred spomenuti i ujednačen experimentalni blok no meni bez ijednog filma koji se nečim prikazanim, prvenstveno idejom, istaknuo. Iz zadnjeg bloka dokumentaraca mogu samo istaknuti zabavan i pomalo (ali nepretenciozno) edukativan film "boje", iva đurić, zagreb/hr, 14'38''. Film koji priča prilikom stvaranja jedne slike o bojama koje svijet čine. Zanimljive su mikroskopske snimke raznih minerala, dragog kamenja i predmeta te naracija u pozadini filma koja nas upoznaje sa raznim efektima boja o kojim smo možda čuli a možda ne toliko detaljno. Vrlo inteligentno ostvarenje.


... ovo viđeno samo je najbolja preporuka za sve što će uslijediti slijedećih dana na RAF-u. Zato navratite jer program je odličan!