Želim vam svima sretnu Novu 2005. Nekako mi taj broj 2005 budi nadu u nešto lijepo, iako taj feeling nema pretpostavljam ništa s kabalizmom i numerologijom – jednostavno nekako tako ga osjećam.

Uglavnom, svima želim ludi i super provod na tulumima (i onom blogerskom), a onima koji ostaju doma istaknuo bih neke filmiće na našim tv programima.

Prvo je na HTV-u odličan "Zameo ih vjetar" sa meni neponovljivom izjavom Scarett O'Hare: After all... tomorrow is another day. Drugi prijedlog je odličan film (pa I soundtrack) “Catch me if u can” pa zatim “Shrek”, “Beavis and Butthead”, “Mumija” i “Moulin Rouge”.

Želim :Modesty Blaise, Bučimiru, Jordan, Juliere, Regini Eleni, Freethinkerici, Gloriji, Paranoidu, Erato, Draxu, Punoglafki, Sadisticu, Celebrity, Novcu, Daywalkeru, Celeste, Soft cell, Noebiusu, Pepeljari, Prokletom, Štetočini, Samu, Loliti, Bubamari naravno i našem dragom uredništvu te i svima drugima koje nisam poimence naveo sretnu, sretnu Novu 2005.g

U prijevodu Zločesti Djed Mraz, je privukao meni nevjerojatnu količinu djece u kino. Ne kažem da ga se ne smije gledati i da film nije očišćen od explicitnih scena sexa ali je prepun vrlo (za tu zaista malu djecu) nepočudnih lajni koje izgovara odličan Billy Bob Thornton.
Jedna od tih scena je, gdje Mraz (Billy Bob) ševi svoju trebu u kabini za presvlačenje trgovačkog centra gdje radi kao djedica, i izgovara nešto kao : «karam te u dupe tako da ne budeš mogla srati 10 dana» ili tako nešto, zatim tu je jedan zanimljiv susret između Sante i kurve nedaleko njegova stana s njenim uplašenim komentarom «ne mogu danas jer zadnji put nisam mogla srati ...» na njegovo sasvim nevino obraćanje njoj.
To možda jesu smješne situacije no nedovoljno da bi se smijehom zaorilo djecom ispunjenom kino-dvoranom.

Nemojte me krivo shvatiti nisam ja neki puritanac no neshvatljivo je to koliko je bilo djece s roditeljima na filmu koji je malo ozbiljnijeg sadržaja za ne baš tako malu djecu. Ili možda griješim?



Inače prije filma skupljam kojekave dobro i loše vibre, ne bih li dobio sam nekakvu predodžbu i odlučio ga pogledati.
Naime htio sam se dobro nasmijati i opustiti od svih tih Božićnih susreta i raznih hinjenja, mislio sam da bi to mogla biti ova komedija.

No sve je ostalo na tome mogla je biti ova komedija, jer od komedije nije bilo ni k.
Kino br 8 u Cinestaru je začudo bilo solidno popunjeno no imao sam osjećaj da je posrijedi dječji vrtić, zbog svih onih tako dječje karakterističnih počesto sažaljevajućih komentara nad sudbinom malog debeljka – jednog iz kvinteta družbe glavnih junaka.

To je svakako frustirajuće no unatoč tome nisam mogao naći razloga za tako očekivani urnebesni smijeh.

Prije bih rekao da je to pokušaj da se izironizira atmosfera oko najdražeg američkog blagdana, kroz lik i djelo Sante kao pijanca, propalice, ševca (btw buttfuckera) maestralno ozbiljno bez trunke humora odglumljenog od strane Billy Boba.
Zapravo sve tu već viđene fore kao slučajan susret, s jedne strane lošeg dečka - pljačkaša, i dobročudnog debeljka s druge strane i eto "nevjerojatnog" preokreta u životu jednog i drugog, ma hajde. Stvarno infantilno.da jedan takav neobičan kemijski spoj kao po nekoj Višoj zapovijedi biva nagrađen (ne znam kako ali to je happy meal američke kinematografije) popravljanjem karakteristika jedne i druge osobe.
E tu umjesto da film drži vodu koja tako očito prozlazi iz naslova te samih početnih scena, brus, da ne bi slučajno ijedan Amer izašao iz kina unesrećen film ima pozitivni ishod.

Užas od scenarija, već prije viđen rasplet i zaplet, predviljivost i anemičan humor nije mogao spasiti niti prgav mentalitet jednog «zločestog Sante» kakav može biti samo Billy Bob. Ne znam jeli greška u uzimanju Thortona za lik djedice ali svakako on je odigrao onako kako to zna i umije i probao na svojim leđima izvući film no to je sve nedovoljno da bih filmu dao prolaznu ocjenu već ga nagrađujem ocjenom 2.4 i kategorijom mozak na ispašu.

Svake godine objavljuju se kojekakve statistike i ljestvice ponajboljih filmova no ima i onih drugih. Među njima je i lista filmova s najviše grešaka.



Film koji je odnio neslavan naslov najgoreg po broju grešaka je otišla filmu “Harry Potter and the Prisoner of Azkaban” sa nevjerojatnih 237 grešaka dok ga na drugom mjestu sa 66 grešaka prati “Spider-man 2”.

Ljestvica izgleda ovako :

1. Harry Potter and the Prisoner of Azkaban 237
2. Harry Potter and the Chamber of Secrets 282
3. The Lord of the Rings: The Return of the King 210
4. Pirates of the Caribbean: The Curse of the Black Pearl 332
5. Spider-Man 2 66
6. The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring 250
7. Harry Potter and the Philosopher's Stone 196
8. Star Wars 204
9. A Christmas Story 42
10. The Lord of the Rings: The Two Towers 244

Kako izgleda, Uma će nas oduševljavati svim svojim pa i glumačkim vrlinama i u remakeu filma "The Producers".

Naime nakon odustanka Nicole Kidman od uloge švedske sekretarice Ulle, u filmu "The producers", Mela Brooksa, u obzir je došla Uma ili od sada Ulla Thurman.
Film u kojem će još glumiti Matthew Broderick i Nathan Lane počinje sa snimanje u veljači slijedeće godine.

Možemo očekivati da će Uma izgovoriti i ovo : "Ich bin secretary, Ulla from Sweden!"

1. Shark Tale, 13.321 gledatelja
2. Alexander, 7.312 gledatelja
3. The Incredibles, 4.402 gledatelja
4. Polar Express, 3.396 gledatelja
5. Laws of Attraction, 2.249 gledatelja
6. Bridget Jones: The Edge of Reason, 1.987 gledatelja
7. Eternal Sunshine of the Spotless Mind, 1.312 gledatelja
8. Christmas with the Kranks, 1.199 gledatelja
9. The Manchurian Candidate, 1.155 gledatelja
10. Agents Secrets, 930 gledatelja

... preporuka tjedna je triler "The Manchurian Candidate"

1. Meet the Fockers, 44,6 miliona US$
2. Fat Albert, 12,7 miliona US$
3. Lemony Snicket's A Series of Unfortunate Events, 12,5 miliona US$
4. The Aviator, 9,41 miliona US$
5. Ocean's Twelve, 8,6 miliona US$
6. Darkness, 6,4 miliona US$
7. The Polar Express, 6,29 miliona US$
8. Spanglish, 5 miliona US$
9. The Life Aquatic with Steve Zissou, 4,88 miliona US$
10. The Phantom of the Opera, 4,2 miliona US$

... izgleda da su Ameri odlučili uz smijeh provesti Božićne blagdane i film "Meet the Fockers".

Film.blog želi sretan Božić svima.
Dobro se napapajte i ondak odmorite uz poneki film na dvd-u ili se uz E.T.-a vratite u djetinjstvo.

Scarlett na napornim treninzima za Mission impossible 3, hmmm
Za ovaj Badnjak sam se odlučio za jednu lijepu vijest. Riječ je izvornoj i jednoj danas od rijetkih sex bombi (od Merlinke) koja “ima znanje” pa je i ta vijest vezana uz nju.
Naime dobri ljudi s KillerMoviesa su pustili vijest o Scarlettinim “napornim” treninzima za njen predstojeći film “Mission impossible 3” u kojem će se cijelo vrijeme šetati u spandexu ili odjelcu 7 of 9.
Hehe nije vjerojatno daleko od istine no za svoju ulogu u "Mission impossibleu 3", La Bomba vježba s oružjem dok se scenarij iznova piše.
Požalila se kako je za nju dosta fizički zahtjevno puniti pištolje, strojnicu, pumpericu i sl. Oružja.
Vidim da se mala znoji no kakva ona je, sigurno bude to dovela do savršenstva. Scarlett će zasigurno biti oštra konkurencija Tomu Cruiseu, naravno pod uvjetom da on ponovi ulogu …. u filmu.

Kako izvještava IMDB farmaceutske firme su izdale upozorbu glede izvjesnog debeljuce s baseball kapicom koji ih namjerava posjetiti zbog najavljenog dokumentarca o industriji zdravlja u USA.

Među prvima je i kompanija “Pfizer” no ubrzo su je pratile još 5 drugih kompanija. Te firme idu toliko daleko u svojoj paranoji i strahu da ne izgube koji milijunčić time da zabranjuju svojim zaposlenicima da s njim ostvare bilo kakav kontakt te da ga upute na odjel za odnose s javnošću dotične firme.

Nazivaju ga nepravednim u prikazu stanja kojeg snima u svojim dokumentarcima koje oni nazivjau dokumentarnim dramama.

Izgleda da se nakon King Konga Jackson namjerio na prvi svjetski rat.
Naime Peter Jackson ne namjerava dignuti sve 4 u zrak po okončanju King Konga već se opako sprema uzeti kormilo filma (kojem se već zna i naziv) “The Anzacs”.
Nekako predosjećam da će po Jacksonovoj kuharici uslijediti bitke za pamćenje.

1. Alexander, 9.027 gledatelja
2. Polar Express, 6.880 gledatelja
3. The Incredibles, 6.547 gledatelja
4. Bridget Jones: The Edge of Reason, 2.980 gledatelja
5. Laws of Attraction romantična, 1.939 gledatelja
6. The Manchurian Candidate, 1.408 gledatelja
7. Christmas with the Kranks, 1.368 gledatelja
8. Exorcist: The Beginning, 1.035 gledatelja
9. Cellular, 840 gledatelja
10. Alien vs. Predator, 787 gledatelja

.... preporuka tjedna za ove predblagdanske dane kako je za pretpostaviti nije iz kruga top 10, to je film "Girl with a pearl earring" ili u prijevodu "Djevojka s bisernom naušnicom" (tu prevoditelji su imali lakši posao te za razliku od Kengura nisu ništa sje...)

1. Lemony Snicket's A Series of Unfortunate Events, 30,2 miliona US$
2. Ocean's Twelve, 18,2 miliona US$
3. Spanglish, 9 miliona US$
4. The Polar Express, 8,55 miliona US$
5. Blade: Trinity, 6,6 miliona US$
6. National Treasure, 6,11 miliona US$
7. Christmas with the Kranks, 5,7 miliona US$
8. The Flight of the Phoenix, 5,15 miliona US$
9. Closer, 3,5 miliona US$
10. The Incredibles, 3,26 miliona US$

... hmmm, kako to da nije Ocean Twelve izdržao nalet mr. Lemonya? Nije li to karizma čovjeka kojeg voliš ili mrziš ili čovjeka s 1000 lica = Jim Carreya? Jedino što mogu zaključiti da ni pred Božić "The polar express" nije napravio ništa značajno, kuburi na 4. mjestu.

Nakon jedne ovotjedne negativne recenzije došao je red na jedan uradak koji me kad sam ga ljetos gledao iznenadio, zapanjio prikazanim. Naime, film je ispunio meni neke interno bitne stvari koje bi danas film morao imati, kao na primjer neki od tih ciljeva su i svrhovitost i jedinstvenost, a prethodnom filmu prst prema dolje jer to nema (Alexander).
Dakle, ovaj film je proizašao kao britansko-luksemburška koprodukcija iz 2003.g. u trajanju od 95 minuta. Režiju potpisuje Peter Webber dok glume Colin Firth, Scarlett Johansson, Tom Wilkinson, Judy Porfitt i drugi.
Za početak treba za ovo izvrsno izdanje odati da ne «boluje» od Amera koji počesto zatruju filmove saharozom. U filmu "Djevojka s bisernom naušnicom" glume prvenstveno vrsni engleski glumci i (za mene pravo otkriće još od filma "Lost in translation") jedina, ali vrlo vrijedna Amerikanka, ma izvrsna Scarlett.
Film se temelji na bestselleru Tracy Chevalier. Mjesto radnje je Nizozemska 17. stoljeća.



Priča, da ne bih mogućim zainteresiranim filmoljupcima razotkrio sadržaj, se plete oko jedne slike ni više ni manje nego oko istoimenog remek djela Nizozemskog slikara Johannesa Vermeera.

Zapravo ne znajući ništa puno o podrijetlu Nizozemskog umjetnika, o njegovom životnom putu,a ponajviše o misterioznoj djevojci sa slike oko koje se priča filma i vrti, režiser se otisnuo u opasne i vrletne vode, jer je kao što sam rekao i u prethodnoj recenziji nezahvalno po režisera prepravljati ili iznova pisati povijest, bez obzira na razdoblje proučavanja – i dalje on ostaje povijesnim entuzijastom-laikom.
I zašto to Weberu uspijeva iz doslovno nule napraviti svoju verziju događaja za razliku od neuspješnog Stonea. Pa prije svega nije pretenciozno ispleo priču kao 100% istinu i dakako nije po medijima išao govoriti kako je taj film rezultat 15 godišnjeg proučavanja.
Webber je na majstorski način izveo taj «brod» na pravi put na način da slika nije subjekt radnje, već objekt ili krajnji proizvod jedne uspješne suradnje i platonskih naznaka moguće, izazivajuće i naravno nikad izrečene ljubavi između spomenutog likovnog djelatnika s kraja 17.st (kojeg utjelovljuje Colin Firth) i njegove neobično umjetnički senzibilizirane kućne pomoćnice (Scarlett Johansson).
Ona mu kasnije postaje postaje i prava desna ruka – pomoćnica u njegovim slikarskim pothvatima oduševljavajući ga svojim vrlo zanimljivim i bistrim objekcijama te naravno postaje i ključan model za financijski vrlo presudnu narudžbu Vermeera od strane njegove mecene Van Ruijvena (Tom Wilkinson).
Dugo se nisam oduševio intrigirajućim sižeom, kao kad sam priznajem sasvim slučajno nabasao na ovo, meni ove godine, vrhunsko filmsko ostvarenje.
Film je, kako sam već rekao, začinjen izvrsnim glumačkim ostvarenjima što ga kao rijedak lopoč izdiže iznad sveopće močvare ispodprosječnosti prisutne u našima kinima te ga ocjenjujem visokom 4.90 ocjenom i kategorijom moždane nirvane. Nekako se ne mogu oteti dojmu filma koji - s izvrsnom scenografijom Nizozemske 17. stoljeća, prelijepom Scareltt (moment za upamtiti u filmu je kad Scarlett razmrsi svoju kosu), zatim istančanim prikazom društvene raslojenosti te slikarskim talentima koji bez nečije financijske pomoći mogu završtiti u kanalu - zove da se ovaj film odgleda i po završetku možda osjetite potrebu saznati nešto više ili se jednostavno osjetite ispunjeni.

Svi koji su voljeli LOTR vjerojatno će s oduševljenjem očekivati I film “The cronicles of Narnina: The Lion. The witch and the wardrobe”, koji se sprema izaći u prosincu 2005. godine.
Adaptacija knjige C.S. Lewisa o zgodama teenagera u bajkovitom Narnijskom svijetu režira Andrew Adamson a u glumačkoj ekipi biti će I Tilda Swinton, Brian Cox I Rupert Everett.
Inače za one koji ne znaju ova bajka je bila prikazana prije par godina kao serija i na HTV-u.

Naime srtiktni kineski zakoni su do sada dozvoljavali samo filmove koji su bili pogodni “za sve dobi gledatelja”.

Sada kako izgleda, vjerojatno pritisnuti moćnim američkim filmskim lobijima, ublažavaju tu tvrdolinijašku kategorizaciju, uvode više raznovrsnih kategorija.
Izgovor za to im je ko fol, da žele djeci omogućiti da djeca lakše uživaju u svijetskim filmskim naslovima. Naravno nebi bili Kinezi Kinezi pa tako oni pri toj novoj kategorizaciji ne žele se ugledati u već u svijetu postojeće, jer oni su “posebni”i kod njih “to ne bi hodalo”.
Zaklinjući se pri tom da neće kopirati strane slične kategorizacije filmova, već da će “uzeti u obzir psihološko stanje kinesikih adolescenata” scene nasilja, ubojstava I sexa.
Uobičajno sranje, ja bih nadodao da će sigurno gledati i da li su filmovi politički podobni.

Što se to dogodilo sa Oliverom Stoneom?
Nekako oprezno po završetku novog Stoneovog filma sam priupitao prijatelje koji su samnom išli gledati film, kako im se svidio ALexander.
Odgovor im je bio stidljivo pozitivan dok ja ovdje decidirano moram se izjasniti da sam zbunjen filmom. Zbunjen onime što je Stone pokušao nam reći svojim filmom, tako da si ja postavljam pitanje nije li to njegov neuspio pokušaj da postane avangardnim režiserom koji u visoko budgetnim filmovima koketira prizorima biseksualnosti, incestuozne bolesne ljubavi majke Olympie ( koju glumi Farellova vršnjakinja Angelina Jolie) ili je htio izmisliti novu teoriju i povijesni smjer izučavanja Alexandrove smrti. Ne znam to mi ostaje nepoznanica.



Prvo mi se ne sviđa izvrdavanje povijesnih činjenica. Iako ako ćemo promatrati povijest, to je znanost koja je konstantnom kretanju i vaganju, pročavanju i sumnjanju u razne događaje, ona je znanost koja neprekinuto traje.
Hajd sad da se od definiranja povijesti i od tzv. nepobitnih činjenica maknem priznanjem da sam i sam bio dijelom opće histerije Hrvatskog puka kojeg je izgleda zagolicala velika reklama filma i to ne kroz homofobiju nego, sad će se iz udruge Iskorak oduševiti, već kroz filiju tj. naizgled se učinilo da su Hrvati prigrlili homosekusalizam i da su radoznali došli vidjeti kako to bilo u doba Aleksandra.
Film gubi dosta na značaju od prijašnjih Stoneovih filmova koji su ajde de išli u korak sa koliko toliko provjerenim činjenicama ili donekle uvjerljivim fikcijama samog režisera. Ali ovo je bilo kao kakva gay filmska parada, protiv koje u stvarnosti izvan ove filmske priče nemam ništa protiv ali film koji se diči 15-to godišnjim proučavanjem činjenica vezanih uz tog velkog vojskovođu nije ništa do američki podgrijani hamburger i to bez teka.

Žao mi je to ovdje priznajem što sam nasjeo na marketinške poteze koje btw u pozadini projekciranja filma savršeno funkcioniraju.
Pa onda što je to loše?
Prvo kino gdje sam ja išao gledati, film kao film je trajao predugo. Lošu ocjenu mogu odmah dati i kinoprikazivačima koji su film nerazumno i naprasito usred Alexandrova pohoda na Indiju sasjekli i nas gledaoce prisilili na odlazak po nove kockice i piće. To me definitivno podsjetilo na davno zaboravljene dane odlaska na ljeto u kino Lapad gdje u pol filma ekipa zastopira film. Razlog naravno nije neki humanitarni kako npr djeljenje kokica nego oni su sigurni da ste vi ogladnili i da bi si jelte pojeli čevape ili pljeskavicu, Ma hajde stvarno primitvni razlog za zaradit još love, no nije to slučaj samo sa A1 nego čujem i sa Cinestarom.
Drugi razlog remećenja mojih planova je bio pad servera Cinestara uslijed preopterećenja, pa fuckin kupite novi server i više telefonskih linija,

Treće je već gore spomenuta navodna Alexandrova biseksualnost. Tu bih se ja usudio ustvrditi da je više potencirana homoseksualnost a manje biseksualnost glavnog junaka. Pitanje mi se nameće gdje je i u kojem školskom udžbeniku on izvukao tu ČINJENICU, kad svi znamo da većina ili svi podaci koji su možebitno bili sakupljeni o njemu su izgorili u poznatom požaru u velikoj Alexandrijskoj biblioteci na obali Sredozemnog mora ( koju su egipatske vlasti obnovile, u modernom izdanju ali naravno bez tih svih izgorjelih svitaka papirusa).
Sad kad bih sveo na papir najbitniji dijelove filma, očigledno je oko čega se film vrti a oko čega bi se ne bi trebao. Naime sve se vrti oko te Stoneove "neoborive činjenice" i rekao bih skroz bespotrebno hiperpotencira. Toliko da se publika smije prilikom ljubavnih scena između Alexandra i njegova dečka Hephaistiona te drugih potencijalnih dečkiju. Ta nit se kroz cijeli film provlači i izgleda da se u tome Stone izgubio. Ponovo se pitam, a to je vjerojatno režiseru bila i namjera, da li je liberalan ili ne? Mislim da mu dosta fali da dostigne Almodovara u tome, i nekako je nespretan u svemu tome prikazanom.

Četvrti ne manje bitan razlog je i ekipa koja je došla gledati film. Ljudi većinom homofobi su izgleda došli potajice u zaštitničkom mraku kina se naslađivati i ismijavati nečiju možebitnu homoseksualnost. Vrlo prijetvorno. No što je tu je.
U foršpan bi stala slijedeća moja primjedba a to su impozantne bitke koje su njega obilježile kao vrhunskog stratega i vojskovođu i koje su samo u dva navrata prikazane u filmu.

Ono što ide u plus filma jesu gluma Collina Farrela kao Alexandra te pojavnost Alexandrove supruge Roxane. Publiku koja se dotad dosađivala Stoneovim nizanjima blago objenih homoseksualnih susreta, naglo se trgnula i njiemo s pokojim prolomljenim uzdahom promatrala zavodljivo tijelo Alexandrove mlade ili glumice Rosario Dawson.

Sve ono po čemu se već spominjani vojskovođa proslavio, a to su pohodi i porobljavanje tada poznatog svijeta, nekako u ovom filmu biva bačeno u drugi plan i zapravo je više blijeda i maglovita scenografija za ono meni nebitno.
Znači film će se pamtiti svojim koketiranjem sa navodnom Alexandrovom bisekseksulanošću, ključni dio filma koji me je prevagnuo na negativnu stranu jest i Stonovo pretenciozno kvazipovijesno nametanje kao sigurnog same Alexandrove smrti , no tu je također fulana dinamika i dosdno razvlačenje filmskih scena i na kraju jedino što je lijepo jesu ajde de nekakvi prizori bitaka i upozornje svima koji su vidjeli dokumentarac na televiziji o snimanju filma, nije sve tako super kako je u njemu prikazano jer prije svega i taj dokumetarac je u komercijalno propagandne svrhe napravljen i više mi sliči poduljem foršpanu.. I sad kad smo već kod tih rijetkih uzbudljijih prizora a to su te bitke mogu ih samo procjeniti kao lošom uspavankom sličnih ali veličanstvenijih bitaka iz recimo Jacksonove trilogije LOTR-a.
Dal' će te pasti pod utjecaj nasrtljivih i sveprisutnih reklama za ovaj loš film vaša je osobna stvar, a moja ocjena filmu je 2.0 jer ima i gorih no neće mu izbjeći i kategorija isključi mozak.
Za sol na kraju, mogu ga glatko proglasiti filmskim promašajem godine.

Prilikom prikazivanja novog turskog horora "Buyu" u jednom kinu u Istanbulu, neka budala od kinoprikazivača je htjela pojačati atmosferu straha sa zapaljenim svijećama.
I naravno desilo se "nemoguće", zapalili su se zastori i eto požara i panike.
Posljedica svega da se 130 gledatelja nagutalo dima i straha od mogućeg izgaranja u zapaljenom kinu jer povrh požara su izlazi za slučaj nužde bili blokirani. Na sreću nitko nije poginuo.

1. Alexander, 17.914 gledatelja
2. The Incredibles, 8.439 gledatelja
3. Bridget Jones: The Edge of Reason, 4.242 gledatelja
4. The Manchurian Candidat, 2.150 gledatelja
5. Alien vs. Predator, 1.223 gledatelja
6. Kad porastem biću kengur, 1.205 gledatelja
7. Sky Captain And The World Of Tomorrow, 1.078 gledatelja
8. Shrek 2, 888 gledatelja
9. La Mala Educacion, 803 gledatelja
10. The Bourne Supremacy, 792 gledatelja

... preporuka tjedna ovaj put su filmovi Humanrightsfilmfestivala. Pošto je to mnoštvo filmova mogu preporučiti današnju projekciju u klubu Mama filma "911 in plane site"

U subotu 11 o.m na svečanoj dodjeli nagrada Europske filmske akademije u Barceloni. dodjeljene su slijedeće nagrade:

Najbolji europski film 2004:
"Gegen die wand" (Head-On),režiser Fatih Akin, Njemačka

Najbolji europski režiser 2004:
Alejandro Amenábar za film "Mar adentro", Španjolska/Francuska/Italija

Najbolji europski glumac 2004:
Javier Bardem za ulogu u filmu "Mar adentro", Španjolska/Francuska/Italija

Najbolja europska glumica 2004:
Imelda Staunton za ulogu u filmu "Vera Drake", UK/Francuska

Najbolji europski scenarist 2004:
Agnčs Jaoui & Jean-Pierre Bacri za "Comme une image", Francuska

Najbolji europski snimatelj 2004:
Eduardo Serra za "Girl with a pearl earring", UK

Najbolji europski filmski kompozitor 2004:
Bruno Coulais za muziku u filmu "Les choristes", Francuska

Europska filmska akademija dodjeljuje nagradu za životno djelo 2004:
režiseru Carlosu Sauri, Španjolska

Europska filmska akademija dodjeljuje nagradu za postignuća u svjetskoj kinematografiji 2004:
glumici i režiserki Liv Ullmann

Europska filmska akademija dodjeljuje nagradu Fassbinder za filmskog debitanta 2004:
filmu "Certi bambini" režiserskog dvojca Andrea i Antonio Frazzija, Italija

Nagrada kritičara FIPRESCI Europske filmske akademije 2004:
"Trilogia - To livadi pou dakrizi", režisera Thea Angelopoulosa, Grčka

Nagrada Arte za najbolji europski dokumentarni film 2004:
"Darwin's nightmare", režisera Huberta Saupera

Nagrada UIP za najbolji europski kratkometražni film 2004:
"J'attendrai le suivant", režisera Philippe Orreindy, Francuska

Nagrada Screen International za najbolji neeuropski film 2004:
"2046", režisera Wong Kar-Wai

Nagrada The Jameson People's Choice po glasovima publike 2004 se dodjeljuje:

-za najboljeg europskog filmskog režisera:
režiseru Fatihu Akinu za film "Gegen Die Wand"

-za najboljeg europskog glumca:
Danielu Brühlu za ulogu u filmu "Was Nützt Die Liebe In Gedanken"

-za najbolju europsku glumicu:
Penelope Cruz za ulogu u filmu "Non Ti Muovere "

1. Ocean's Twelve, 40,880,000 miliona US$
2. Blade: Trinity, 16,125,000 miliona US$
3. National Treasure, 9,978,000 miliona US$
4. The Polar Express, 9,765,000 miliona US$
5. Christmas with the Kranks, 7,600,000 miliona US$
6. The Incredibles, 5,045,000 miliona US$
7. The SpongeBob SquarePants Movie, 4,360,000 miliona US$
8. Closer, 3,750,000 miliona US$
9. Finding Neverland, 1,692,000 miliona US$
10. Alexander, 1,405,000 miliona US$

... dugo očekivani nastavak "Oceans Eleven" u prvom vikendu prikazivanja samouvjereno je zasjeo na tron dok je polučovjek poluvampir na drugom mjestu.

Na Ananovi je puštena priča koja če zagrijati mnoge Tolkienofilke i file.
Za mene je vijest prvoklasna bez obzira što ju se može klasificirati glasinom, jer govori o snimanju Hobbita, sa svim zvijezdama LOTR-a ako to Peter Jackson poželi snimati.
I poslastica (nešto mi ova riječ ovih dana non stop se vrti u glavi, vjerojatno je riječ o podsvjesnom doživljavanju predstojećih božićnih blagdana) za kraj, je da Jackson nema ništa protiv, a k tom cilju ga dodatno guraju ovakvim izjavama i zvijezde njegove netom završene trilogije. Eto tako dolazi do izražaja ona rečenica “saga continues”.

Time ispada da dolazi do ostvarenja jedan razgovor između Daywalkera i mene od prije par tjedana, gdje je Daywalker ustvrdio da postoji 100% mogućnost (koja više time nije mogućnost već nešto više) snimanja Hobbita, te danoj karte blanche Jacksonu da krene u taj projekt kad god to on zaželi, od strane filmskog studija.

Momak je osim što je pasionirani fan LOTR-a i dobro obaviješten i dobro predviđa.
Osobno bez obzira koliko se to samo od sebe nekome nameće kao logičan slijed stvari, ni u snu nisam bio tako optimističan u svezi tako skorog zahuktavanja stvari oko Hobbita.
Sram me bilo.

Danas počinje HumanRightsFilmFestival koji će trajati od 10.-17.12.2004.

Za vrijeme trajanja festivala biti će prikazano ukupno 9 dugometražnih igranih filmova, 22 dokumentarna filma te 5 kratkih filmova.

Tu ima svega no ja bih izdvojio jedan od filmova, a to je prvijenac Michael Moorea "Roger and me" (iz 1989.g.) koji će biti prikazan danas u 22:00 u kinu Tuškanac.
No netom poslije otvaranja festivala u 20:00 h bit će prikazan dokumentarac "10e chambre – Instants d'audience" režisera Raymonda Depardona koji je ove godine bio dio službene selekcije Cannesa.

Koliko se vidi iz pobrojanih filmova festival akcentuira dokumentarni program i tu pored današnje dvije poslastice vrijedi izdvojiti i ove dokumentarce: "911 in plane site" Williama Lewisa, "Citizen Berlusconi" režiserke Susan Gray i "Izbrisani" Davora Konjikušića.
Svi filmovi su naglašavam besplatni i prava su filmska delicija za filmoljupce kojima je dosta klišeiziranih filmova po kinima.

Mark Wahlberg je izgleda odlučio zakoračiti u područje djelovanja danas razvikanog Michael Moorea, svijet dokumentarnog filma.

Dakle naš Dirk Diggler je u velikim planovima glede snimanja dokumentarca o američkom pravnom sistemu.
On u tom svom još neimenovanom dokumentarcu planira progovoriti o Shyneu, američkom rapperu koji je trenutno na odsluženju 10 godišnje zatvorske kazne zbog sudjelovanja u onoj poznatoj pucačini New Yorkškom klubu, poznatoj po tome što su ju svojim prisutstvom proslavili P. Diddy I Lopezica.

Zanimljivost u svemu tome je da će tom filmu Mark dati i osobni pečat. Naime on će izgleda sudbinu Shynea usporediti sa svojom pravnom sudbinom. Riječ je o tome da Whalberg ima svoj dosje, jer je služio 45 dnevnu zatvorsku kaznu kao teenager zbog napada na Vijetnamca.

Jel' to bilo motivirano ksenofobijiom ili ne razotkrit će nam u svom dokumentarcu sam Wahlberg.
Zvuči zanimljivo vidjeti tu poredbu te osobno iskustvo Marka s mačem Pravde.

Pored Madonne, J. Lo te nedavnog pokušaja Britney Spears i Pink je izrazila želju za pojavljivanjem na velikom platnu.
Naime kako na IMDB-u kažu, Pink je u skladu sa svojom odlukom da odgodi svoje pojavljivanje u biografskom filmu o Janis Joplin (ona bi ju trebala glumiti) odlučila se baciti u spisateljske vode te napisati scenarij za film "The Diary of Pink". U tom filmu ona bi nam željela ispričati svoju priču i pri tom razotkriti svoje najintimnije misli i osjećaje.
Samo da mi je znati tko će taj film sa genijalnim nazivom i još originalnijom do sad neviđenom idejom u svijetu filma producirati.
Pink primi se pjevanja !!!

1. Julia Roberts (više od 10 miliona Ł po filmu)
2. Cameron Diaz (također više od 10 million Ł po filmu)
3. Nicole Kidman (8 milliona Ł- ipak ispred ove dvje zbog malog zlatnog kipića)
4. Reese Witherspoon (8 milliona Ł)
5. Drew Barrymore (8 milliona Ł)
6. Halle Berry (7 milliona Ł)
7. Sandra Bullock (od 6 do 8 miliona Ł)
8. Angelina Jolie (ista stvar ko i Bullockica)
9. Renee Zellweger (6 milliona Ł)
10. Jennifer Lopez (6 milliona Ł)

... ova lista najbolje plaćenih je objavljena danas na Ananovi i to pokazuje stvarnost kako je koja glumica plaćena no ne toliko koliko je i tražena. Tu mi se jedino ne uklapa pod 7, Sandra Bullock. Nju u zadnje vrijeme rijetko viđam na filmu, i kad to bude, riječ je o nekom promašenom i lako zaboravljivom filmu. Za Juliu se ne čudim jer koliko pratim svijet filma, riječ je o pravoj razmaženici i vrlo zahtjevnoj dami, a sve to vodi i k njenim potraživanjima za svoje role. U zadnje vrijeme ništa zapaženo. Čudi me što je tek na trećem mjestu, danas jedna od rijetkih karakternih glumica i prava filmska diva Nicole Kidman. Osim nje na ovom popisu mi fali i Scarlett Johansson no stigne slijedeće godine doći u prvih pet.

1. Alexander, 17.914 gledatelja
2. The Incredibles, 8.439 gledatelja
3. Bridget Jones: The Edge of Reason, 4.242 gledatelja
4. The Manchurian Candidate, 2.150 gledatelja
5. Alien vs. Predator, 1.223 gledatelja
6. Kad porastem biću Kengur, 1.205 gledatelja
7. Sky Captain And The World Of Tomorrow, 1.078 gledatelja
8. Shrek 2, 888 gledatelja
9. La Mala Educacion, 803 gledatelja
10. The Bourne Supremacy, 792 gledatelja

Preporuka tjedna je "Kad porastem biću Kengur". Za sve one koji nisu bili na MFF-u a željeli bi vidjeti odličnu komediju.

Zašto mi se svidio prvi dio, pa hmm vjerojatno zbog prezgodne Kate Beckinsale koja u svojim posljednjim filmovima plijeni pažnju bilo kao vampirica Selene kojoj bi svaki dao da ga ugrizne ili kao Anna Valerious u "Van Helsingu" zakleti neprijatelj letećih krvopija.

He, sad u nazovimo to prvom (od) Underworldu je opisan zanimljivi sukob između vampira i vukodlaka. Sve u svemu pristojna zabava i za pretpostaviti je da svi kojima se svidio prvi nastavak mogu se nadati sličnoj i u predstojećem, još neimenovanom nastavku, koji se počeo snimati 29. studenog i koji bi trebao biti finiširan u ožujku slijedeće godine.

U filmu će naravno glumiti ponovno zanosna Katica zatim Scott Speedman, Bill Nighy te Derek Jacobi kao Markus. Režiser tog projekta u tjeku je Len Wiseman, a ekipi će se pridružiti i Michael Sheen kao vukodlak Lucian I Shane Brolly kao vampir Kraven da bi izveli scene za vrijeme srednjeg vijeka.

No dok film ne dođe u kina možemo uživati u opasnoj Katici i njenom baratanju s dva gana

1. National Treasure,17,141,000 miliona US$
2. Christmas with the Kranks, 11,700,000 miliona US$
3. The Polar Express, 11,020,000 miliona US$
4. The Incredibles, 9,159,000 miliona US$
5. The SpongeBob SquarePants Movie, 7,800,000 miliona US$
6. Closer, 7,700,000 miliona US$
7. Alexander, 4,725,000 miliona US$
8. Finding Neverland, 2,851,000 miliona US$
9. Bridget Jones: The Edge of Reason 2,761,000 miliona US$
10. Ray, 1,895,000 miliona US$


... i po treći vikend za redom na čelu kolone je "Narodno blago", no već se vidi predblagdansko raspoloženje kroz drugo i treće plasirane filmove na ovom pregledu najgledanijih filmova po rezultatu na kino blagajnama.

Nakon velikog filmskog projekta kojeg je Stone imao sa ekranizacijom Alexandra Velikog, izgleda ne miruje.
Naime Oliver se sprema ovjekovječiti život "Čelične Lady".

Život jedne od najdugovječnijih premiijera u povijesti Ujedinjenog Kraljevstva i svijeta, Oliver Stone želi ovjekovječiti u biografskom filmu, nešto vjerojatno sličnom filmskom portretu kakve smo mogli vidjeti u negovim filmovima o životu i djelu kroz JFK-a i Nixona.
Stone se ne da smesti relativno lošim box office rezultatima njegova povijesnog epa te želi snimiti film o životu žene koja je obilježila prošlo stoljeće, a ulogu nje smjera dodijeliti Meryl Streep.

Vjerujem da će mu manje glavobolje u pripremanju filma dati suvremenik kao što je Margaret Thatcher i obilje podataka koje o njoj može naći, a vjerujem da Lady Thatcher će i sudjelovati u projektu.

Još se nije slegla prašina oko novog nastavka dogodovština Bridget Jones a već su se neki oglasili kako žele ugasiti ovu franšizu. Taj netko, nije nitko drugi nego mr. Darcy ili Colin Firth koji je izjavio kako je priča o Bridget i njenim dogodovštinama svršena.
Dodao je kako i ostatak ekipe koja je sudjelovala u stvaranju ove filmske bajke nije zainteresiran za nove nastavke te da je priča došla svom logičnom kraju i da ne može zamisliti kuda bi se dalje u njenim dogodovštinama moglo ići.
Moj prijedlog bi bio da ju u slijedećem nastavku rastave pa ju ponovo udaju i tako dalje kao u pravim sapunicama, nikad kraja.
Šala mala.
Ne stvarno priča, ako je riječ o bajci je završila kako bajke već bivaju završene s "happy mealom" tako da nema potrebe priču nastavljati. No ako se amere pita, nikad se ne zna, možda mahnu svežnjevima zelembaća i odjednom svi postanu jako zainteresirani!
Ili kako ono onomad James Bond kaže: "Never say never again!"

Zanimljivost dolazi iz kruga oko vatre Georgea Lucasa. Naime iz negova ognjišta kojekakvi dimovi dolaze, a svi znate di ima dima ima I vatre.
Tako po tom vječnom pravilu dolazi mogućnost da prezgodna i naravno vrlo talentirana Natalie nastupi u slijedećem višemilijunskom projektu Georgea Lucasa, a riječ je pretpostavljate naravno o nastavku sage o Indiani Jonesu. Dakle, postoji izgledna mogućnost da Natalie Portman odglumi nikoga drugoga doli indianino ćerce. Izgleda da su oboje (tu mislim na Lucasa i Portmanicu) bili zadovoljini suradnjom na trilogiji "Star Warsa", pa su oboje izrekli ono formalno da za nastavak “dobrog spoja”.
Ovaj za sada obečavajući spoj nudi sigurno budi sigurno visoka očekivanja od nastavaka zgode "Indijane i kćeri".

Jednom riječju odlično.
Čega nije bilo u usporedbi s ostalim festivalima? Pa sad gledano sa strane marketinga i marketinških proizvoda koji prate takve festivale mogu sa svojim skromnim iskustvom ustvrditi kako OTFF skoro na razini MFF-a, kažem skoro jer je do toga još dalek put.
Na festivalu nije bilo besplatnih kokica ko na ZFF-u ali je zato bilo za kupiti pregled filmova a za one kojima je to bilo previše tu su bili dnevni bilteni i kratki programi festivala koji se mogao uz malo presvijanja strpati u džep.

Znači moglo se informirati o filmovima i prije samih projekcija. No ono što mogu zamjeriti festivalu jest slaba medijska pokrivenost. Zadnji dan sam vidio ekipu lokalne televizije Z1 i tokom festivala još neke novinare s HTV-a. Zašto je to tako slabo bilo ne znam. Imam možda samo subjektivni osjećaj da je tek završeni Crtani Romani Show bio bolje popraćen.

To je rezultiralo time da je dosta mojih poznanika koji su željni dobrog filmskog objeda bili uskraćeni za poneku informaciju. Dakle sve je ostalo na staroj dobroj usmenoj predaji, no nije niti to za odbacit.

Prvi dan na projekciji filma "Marabosi" bilo je svega 20-tak gledatelja, što taj film uopće ne zaslužuje. Već predvečer bio je veći odaziv publike. Sve u svemu zanimanje publike je raslo kako se bližio kraj ovom događaju tako da su zadnje projekcije drugog i trećeg dana bile podosta posjećene kako na moje oči i kako po onome što su mi rekli ljubazni volonteri OTFF-a. Vidljivo je bilo da je zanimanje kulminiralo za najkontroverzniji film festivala i film koji je digao dosta prašine na zadnjem Cannesu film "9 songs". Za taj film se dobro pročuo glas te se sjedilo i po podu zbilja ugodnog kina Jadran (preporuka equilibriumu). Osobno sam se skoncentrirao na iznenađujući dobar posebni program koji je kako sam tek kasnije skužio nije uopće sniman u jednom kadru, naime u najavi festivala nigdje nije ništa o tome pisalo tako da je to moglo zbuniti gledatelje.

Od tog programa svakako vrijedi izdvojiti zbilja izvrsnu retrospektivu japanskog režisera Hirokazu Kore - Ede, nama u ovim krajevima nepoznatog osim pokojem filmofilu koji intenzivnije prati japansku kinematografiju. Uz četiri filma od tog režisera tu je naravno već spomenuti odličan film Michael Winterbottoma "9 songs" sa uvijek odličnim soundtrackom.

No da sve ne bi ostalo samo na mojim impresijama neslužbenog filmskog programa, odgledao sam i službenu selekciju filmova snimljenih u jednom kadru. Pri tom moram reći da sam se oduševio s takvim filmovima kao i u mom prvom intenzivnijem susretu sa krtakometražnim filmovima proljetos u Taboru. Filmovi su prije svega snimljeni vhs ili digitalnom video kamerom, a trajanje je koliko mi je poznato nije ograničeno no u većini slučajeva traju po svega par minuta. Riječ je o ooćenito filmovima experimanetalnog karatera do humorističnih i prikaza ideja autora. Meni su uglavnom bili svi zabavni, osim vjerujem ostalim posjetiteljima festivala zadnji film, "Five" koji se zapravo sastoji od pet velikih kadrova. Pretpostavljam da je pubilka generalno krivo doživjela film u jendom kadru i zapravo bila žrtvom one poslovice da iznimnka potvrđuje pravilo. Kako? Pa većina ili svi filmovi koji su snimljeni u jednom kadru bili su kratkog i većinom duhovitog sadržaja, ukratko ne naporna experimentiranja tako zazorna običnom gledatelju. E taj zadnji i van konkurencije film "Five" iranskog režisera Abbas Kiarostamija je vjerojatno imao smisla samo režiseru, koji ga je usnimio. Jednostavno previše je usporen u tom svom snimanju dugačkih kadrova i dokumentiranju običnog usporenog dešavanja života od prikaza kadra jedne grane koju prelama morski val u dva dijela, te manji dio baca na pješčano žalo a drugi veći odnosi ka pučini. Uglavnom ekipa je demonstrativno u više većih «valova» odlazila s projekcije.
I za kraj moram priznati da me je oduševio ovakav događaj u hladne zimske dane.
Pokazao se to kao svakako dobrodošao kulturni događaj ove za sad čudne zime 2004.
Jedva čekam slijedeće izdanje OTFF-a.