Marketing
Djevojka s bisernom naušnicom
Nakon jedne ovotjedne negativne recenzije došao je red na jedan uradak koji me kad sam ga ljetos gledao iznenadio, zapanjio prikazanim. Naime, film je ispunio meni neke interno bitne stvari koje bi danas film morao imati, kao na primjer neki od tih ciljeva su i svrhovitost i jedinstvenost, a prethodnom filmu prst prema dolje jer to nema (Alexander).
Dakle, ovaj film je proizašao kao britansko-luksemburška koprodukcija iz 2003.g. u trajanju od 95 minuta. Režiju potpisuje Peter Webber dok glume Colin Firth, Scarlett Johansson, Tom Wilkinson, Judy Porfitt i drugi.
Za početak treba za ovo izvrsno izdanje odati da ne «boluje» od Amera koji počesto zatruju filmove saharozom. U filmu "Djevojka s bisernom naušnicom" glume prvenstveno vrsni engleski glumci i (za mene pravo otkriće još od filma "Lost in translation") jedina, ali vrlo vrijedna Amerikanka, ma izvrsna Scarlett.
Film se temelji na bestselleru Tracy Chevalier. Mjesto radnje je Nizozemska 17. stoljeća.
Priča, da ne bih mogućim zainteresiranim filmoljupcima razotkrio sadržaj, se plete oko jedne slike ni više ni manje nego oko istoimenog remek djela Nizozemskog slikara Johannesa Vermeera.
Zapravo ne znajući ništa puno o podrijetlu Nizozemskog umjetnika, o njegovom životnom putu,a ponajviše o misterioznoj djevojci sa slike oko koje se priča filma i vrti, režiser se otisnuo u opasne i vrletne vode, jer je kao što sam rekao i u prethodnoj recenziji nezahvalno po režisera prepravljati ili iznova pisati povijest, bez obzira na razdoblje proučavanja – i dalje on ostaje povijesnim entuzijastom-laikom.
I zašto to Weberu uspijeva iz doslovno nule napraviti svoju verziju događaja za razliku od neuspješnog Stonea. Pa prije svega nije pretenciozno ispleo priču kao 100% istinu i dakako nije po medijima išao govoriti kako je taj film rezultat 15 godišnjeg proučavanja.
Webber je na majstorski način izveo taj «brod» na pravi put na način da slika nije subjekt radnje, već objekt ili krajnji proizvod jedne uspješne suradnje i platonskih naznaka moguće, izazivajuće i naravno nikad izrečene ljubavi između spomenutog likovnog djelatnika s kraja 17.st (kojeg utjelovljuje Colin Firth) i njegove neobično umjetnički senzibilizirane kućne pomoćnice (Scarlett Johansson).
Ona mu kasnije postaje postaje i prava desna ruka – pomoćnica u njegovim slikarskim pothvatima oduševljavajući ga svojim vrlo zanimljivim i bistrim objekcijama te naravno postaje i ključan model za financijski vrlo presudnu narudžbu Vermeera od strane njegove mecene Van Ruijvena (Tom Wilkinson).
Dugo se nisam oduševio intrigirajućim sižeom, kao kad sam priznajem sasvim slučajno nabasao na ovo, meni ove godine, vrhunsko filmsko ostvarenje.
Film je, kako sam već rekao, začinjen izvrsnim glumačkim ostvarenjima što ga kao rijedak lopoč izdiže iznad sveopće močvare ispodprosječnosti prisutne u našima kinima te ga ocjenjujem visokom 4.90 ocjenom i kategorijom moždane nirvane. Nekako se ne mogu oteti dojmu filma koji - s izvrsnom scenografijom Nizozemske 17. stoljeća, prelijepom Scareltt (moment za upamtiti u filmu je kad Scarlett razmrsi svoju kosu), zatim istančanim prikazom društvene raslojenosti te slikarskim talentima koji bez nečije financijske pomoći mogu završtiti u kanalu - zove da se ovaj film odgleda i po završetku možda osjetite potrebu saznati nešto više ili se jednostavno osjetite ispunjeni.
Post je objavljen 19.12.2004. u 17:36 sati.