Marketing
Bad Santa = Bad ..... buttfucker
U prijevodu Zločesti Djed Mraz, je privukao meni nevjerojatnu količinu djece u kino. Ne kažem da ga se ne smije gledati i da film nije očišćen od explicitnih scena sexa ali je prepun vrlo (za tu zaista malu djecu) nepočudnih lajni koje izgovara odličan Billy Bob Thornton.
Jedna od tih scena je, gdje Mraz (Billy Bob) ševi svoju trebu u kabini za presvlačenje trgovačkog centra gdje radi kao djedica, i izgovara nešto kao : «karam te u dupe tako da ne budeš mogla srati 10 dana» ili tako nešto, zatim tu je jedan zanimljiv susret između Sante i kurve nedaleko njegova stana s njenim uplašenim komentarom «ne mogu danas jer zadnji put nisam mogla srati ...» na njegovo sasvim nevino obraćanje njoj.
To možda jesu smješne situacije no nedovoljno da bi se smijehom zaorilo djecom ispunjenom kino-dvoranom.
Nemojte me krivo shvatiti nisam ja neki puritanac no neshvatljivo je to koliko je bilo djece s roditeljima na filmu koji je malo ozbiljnijeg sadržaja za ne baš tako malu djecu. Ili možda griješim?
Inače prije filma skupljam kojekave dobro i loše vibre, ne bih li dobio sam nekakvu predodžbu i odlučio ga pogledati.
Naime htio sam se dobro nasmijati i opustiti od svih tih Božićnih susreta i raznih hinjenja, mislio sam da bi to mogla biti ova komedija.
No sve je ostalo na tome mogla je biti ova komedija, jer od komedije nije bilo ni k.
Kino br 8 u Cinestaru je začudo bilo solidno popunjeno no imao sam osjećaj da je posrijedi dječji vrtić, zbog svih onih tako dječje karakterističnih počesto sažaljevajućih komentara nad sudbinom malog debeljka – jednog iz kvinteta družbe glavnih junaka.
To je svakako frustirajuće no unatoč tome nisam mogao naći razloga za tako očekivani urnebesni smijeh.
Prije bih rekao da je to pokušaj da se izironizira atmosfera oko najdražeg američkog blagdana, kroz lik i djelo Sante kao pijanca, propalice, ševca (btw buttfuckera) maestralno ozbiljno bez trunke humora odglumljenog od strane Billy Boba.
Zapravo sve tu već viđene fore kao slučajan susret, s jedne strane lošeg dečka - pljačkaša, i dobročudnog debeljka s druge strane i eto "nevjerojatnog" preokreta u životu jednog i drugog, ma hajde. Stvarno infantilno.da jedan takav neobičan kemijski spoj kao po nekoj Višoj zapovijedi biva nagrađen (ne znam kako ali to je happy meal američke kinematografije) popravljanjem karakteristika jedne i druge osobe.
E tu umjesto da film drži vodu koja tako očito prozlazi iz naslova te samih početnih scena, brus, da ne bi slučajno ijedan Amer izašao iz kina unesrećen film ima pozitivni ishod.
Užas od scenarija, već prije viđen rasplet i zaplet, predviljivost i anemičan humor nije mogao spasiti niti prgav mentalitet jednog «zločestog Sante» kakav može biti samo Billy Bob. Ne znam jeli greška u uzimanju Thortona za lik djedice ali svakako on je odigrao onako kako to zna i umije i probao na svojim leđima izvući film no to je sve nedovoljno da bih filmu dao prolaznu ocjenu već ga nagrađujem ocjenom 2.4 i kategorijom mozak na ispašu.
Post je objavljen 30.12.2004. u 23:57 sati.