Prošlo je dosta od Motovuna, ali sjećanja su živa tj. vrlo živahna kad god se sjetim svog boravka tamo. Prije svega, htio sam se javiti postom iz Motovuna, ali nikako da uspijem za razliku od nekih.No, sad sam našao nešto vremena za poslati svoj report.

Dan prvi

Nakon dolaska u svoj smještaj i raspremanja, ostalo mi je malo vremena da se organiziram i autom pohitam do filmske Meke. Uspio sam se parkirati u podnožju, malo niže od mesnice (za one koji znaju gdje je) ispod jedne smokve i uz uvjeravanje jednog zagrepčana kako policija ne diže aute na toj cestici krenuo dalje. Odatle samo put pod noge i 15 kn za povratnu kartu do vrha Motovuna i nazad. Što se tiče cijene busne karte, hmm čuo sam da je do festivala bila 5 kn. Da, svi drapaju pa onda i busmajstori, ali bar su vozili od parkirališta pored Mirne pa sve do Motovuna, pa to recimo može biti izgovor.

Najavljene gužve na ulazu u sam Motovun, pogotovo ispred blagajne za kino karte nisam zatekao u onom broju o kojem sam pričao. Karata nije bilo svih tih dana ili je bilo, no moglo ih se dobiti jer su se nepodignute novinarske karte prodavale pola sata prije projekcije.

No, što me je osim prvog šoka s velikom masom gostiju tamo dočekalo. Hmmm, prvo hrpa mladih ljudi, poneke zvijezde po Motovunu koje su slobodno šetale i hladnoća tolika da smo jedva izdržali projekcije prvog dana. Ali, vrijedilo je, jer osim vina i raspoloženog društva, najbolje jesu bili filmovi. Pa na koncu ne bih s ljetovanja iz dalmacije potegao u Istru tek tako.

Oni bitni fakti su da sam došao u srijedu, propustio možebitni susret s zvijezdom Jasonom Biggsom (jer je bio mislim u ponedjeljak), te drugo da su na festivalu bili filmovi prikazivani praktički cijeli dan do duboko u rano jutro sutrašnjeg dana. Filmovi su prikazivani u nekoliko kina što improviziranih na otvorenom kao Kina «Trg» i «Barbacan», te u dva mala kina «Još manje kino» (unutar crkvenih zidova odmah na glavnom trgu u gradu, desno od glavnog kino panoa kina Trg) i Kino «Bauer» (koje kao kino dvorana postoji odavno unutar grada Motovuna, kao što me moj ljubazni domaćin prethodno uputio).

Malo gužvanja i bio sam na ulasku u kino Trg gdje su zakazane glavne projekcije Mff-a. Oni koji ne znaju velike su gužve i nakon što kupite karte jer mjesta nisu numerirana i svi nahrupe. Moje prve večeri, a to je srijeda, na projekciji je bio film Kena Loacha AE fond Kiss (najbolji film kao što je moja djevojka ustvrdila; ja bih nadodao ženska intuicija i naravno znanje na djelu), drugi film koji smo odgledali (već dobro smrznuti, brrr...) je onaj bugarske režiserke Peeve «Čija je ovo pjesma», ja bih rekao najbolji film cijelog festivala.