Napisani scenarij i režija ovog izvrsnog film pripadaju Sofii Coppoli, uz bratovo sudjelovanje u snimanju dok je tata producent.
Nekako oba filma Sofie Coppole koje sam pogledao odišu nekom nevinom koprenom koju vam lagano i sasvim neprimjetno ova mlada i izvrsna režiserka stavlja dok gledate njene filmove. Toliko su nježni osjećajni, humani, a opet ne patetični da sad usred filma kažete bljak ovo je limunada s previše saharoze.

Ono što me u filmu oduševilo je odličan soundtrack koji savršeno prati događaje (što mu je i namjena, inače) no toliko da se Sofia poigrala u jednom momentu sa muzičkom podlogom te ju izdigla u sferu više, kao dijalog između fascinirane grupe dječaka i obožavane grupe vilinski lijepih djevojki.

Film bi mnogi mogli strpati u klasičan teenagerski filmić koji opisuje život jedne srednjeklasne amričke zajednice, i to njihov cvijet, no ona šokantna vrsna razlika između takvog poimanja i ova uratka je u tome što ova priča nije nimalo nevina i iz samog naslova može se razabrati da je to zapravo tragedija jedne srednje klase 70-ih godina u Americi i sukoba strogog puritanskog odgoja i želje teenagera za slobodom i osamostaljenjem.

Uglavnom radnja kao što sam rako se odvija 70-tih godina u dobrostojećem predgrađu jedna (bezimena) američka grada. Režiserka nam portretira kroz naraciju glumca Giovannia Ribisija dvije grupe mladih američkih teenagera. Kao što rekoh na jednoj strani su za početak 5 djevojaka dok na drugoj su 4-vorica dječaka. Jedna grupa je fascinirana ljepotom i životnim shvaćanjem druge (naravno muška ekipa) dok druga na hladan ali samo prividan način odiše mirnoćom kakvom samo mogu (ovako lijepe) djevojke odisati. Sve to prekida prvo samo pokušaj a onda i uspješno samoubojstvo najmlađe od svih kćer Lisabonovih.

Nekako kroz portretiranje likova preostalih Lisabonki (4) kroz usta drugih suškolaraca iz tog predgrađa bivate uljuljkani u moguću misao kako sad niti jedna više neće poćiniti samoubojstvo. No jao ne, Sofia vas treska glavom o zid i u mučnoj završnici u kojoj zbog više dijelova slagalice ( za koju sama 4-orka tvrdi da je nepotpuna ) koji nedostaju ili samo su puke spekulacije slučajnih sudionika ove tragedije, bivate sudionikom krvavog finala u kojem ne jedna nego sve se samoubiju.
Užasno, smiješno, nemoguće i odvratno sve su to emocije koje vam priušta ova izvrsna drama i odličan režiserski početak Sofie. No tu sesmije zaboraviti izvrsne role Kirsten Dunst (Lux Lisbon, koja je najživahniji cvijetak Lisbonovih) i Josh Harnetta (neodgovorna ljubav Lux Lisbon, koji je također imao udjela u ovoj tragediji). Ostale uloge su pripale Jmesu Woodsu (tata Lisabon koji svojim beskrvnim otporom mami Lisabon u njenim nacističkopuritanskim nastojanjima gura nesvjesno svoje osjetljive kćeri u ponor), Kethleen Turner (mrs.Lisbon koju sam lako zamrzio, u njenoj slijepoj želji za kontrolom. Stvarno je odlična, barem meni kao negativka), Danny De Vito (epizodna uloga psihijatra),
Svakako pogledati i čista 5-ica za početak