Nekako mi je politika da pričekam par dana nakon što pogledam film, kako bi mi se svi dojmovi mogli sleći i da ne podlegnem ponekad euforiji koja možebitno prisutno oko prikazivanja filma.

Moram priznati kako me na pretpremijeri ugodno iznenadio Spidey, i pusti Zagreb koji nije uspio napuniti kino dvoranu u Cinestaru.
Što se tiće dvorane i popunjenosti, ma još bolje. Što manje klinaca sa svojim glupim komentarima (jer ipak oni u najvećem broju su došli i dolaze na takove filmove) i nekih "sa duhovitim dosjetkama zrelih ljudi" tim bolje.

Znači preduvjeti za ugodno gledanje ovaj put su bili u potpunosti ispunjeni i tako da je preostalo jedino, uživati u filmu.
I to je svakako bio užitak!

Prije nego počnem disekciju filma, treba navesti neke generalije.

Tako je film režirao Sam Raimi. Scenaristi su Michael Chabon, Alfred Gough, Miles Millar, Alvin Sargent. Glumačka postava predvođena je Tobeyem Maguireom zatim slijede Kirsten Dunst(Mary-Jane), Bruce Campbell, James Franco, Alfred Molina(doc. Ock), Elizabeth Banks, J.K.Simmons, Daniel Gillies, Donna Murphy, Vanessa Ferlito, Ted Raimi. Film je u trajanju od 124 minute snimljen u Columbinim studijima i dosad utržio ogromnih 347976000 US$.

I sad kad se sjetim one gužve oko početka prikazivanja i uhvaćenih teenagera na dijelu snimanja filma u kino dvorani, opravdano. Da se razumijemo nije to najbolji film koji sam unazad neko vrijeme gledao, i ne želim ispasti infantilan, no svi mi žudimo za nekim superherojem bilo to Superman, Batman ili bezimeni heroj kojeg u filmu Unbreakable (M. Night Shyamalana) tumači Bruce Willis. Jednostavno to je u nama, svi više ili manje inficirani smo tim sindromom nadanja u postojanje nekog superheroja koji će nas u zao čas spasiti.

Pa tako to najbolje tumači sam režiser Raimi u čijem citatu kaže «Ovo je teško vrijeme i zastašujuće vrijeme. Tražimo priče o junacima da nam uliju nadu.», a ja bih dodao junak za sva vremena.

Što bih mogao istaknuti sad već par dana nakon gledanja, pa uzvik ushita mlade njujorčanke : "Go Spidey go!!!", zanimljivu-bez-sluha-uličnu-sviračicu koja pjeva svoju baladu o Spidey-u. To je što se tiče malih epizodnih uloga. Neki drugi zanimljivi epizodni lik? Pa J.Jonah Jameson, glavni urednik novina za koje honorarno radi Peter Parker (spiderman bez tajica i maske), svojom duhovitim dosjetkama o gradskoj pojavi ili Spidermanu, je pravo osvježenje među ovaj puta dobro nijansiranim likovima epopeje o Spideyu.

A priča? Priča je evoluirala i kako je najavljeno mračnija i zapetljanija. Nastavlja se tamo di je završio prvi dio. Peter pokušava pomiriti nepomirljivo; ljubav, posao, fakultet i borba s kriminalom. Toliko stvari ne polazi za rukom ni normalnim ljudima, koji za razliku od Spideya nisu blagoslovljeni nadnaravnim moćima, i upravo ga time raimi čini ljudskijim, ranjivijim, nama blizi.

No režiser nije tu i stao. Dodatno je zaplet učinio zanimljivijim tako što je Spideya lišio njegovih moći (iako privremeno) te ga natjerao da krene u potragu za svrhom svog postojanja i konačnim rješenjem njegovih dvojbi ili bolje četverojbi.

U filmu u jednom trenutku se režiser i poigrao sa mojim poimanjem razumskog i strastvenog odlučivanja u ključnim trenucima, no taj luping je na moje zadovoljstvo i zadovoljstvo drugih gledatelja ražiser povoljno razriješio.

I na kraju film je bolji od prethodnika, ima bolji zaplet i rasplet (barem za patos nas gledatelja), Spiderman je ljudskiji i time nama prijemčljiviji, akcija na krovu jurečeg vlaka podzemne ostavlja bez daha. Skoro sam zaboravio glavni negativac doc. Ock je totalna ludnica njemu dostajan protivnik koji izvrsno vodi Spidermana na pravi put samospoznaje (slična interakcija je viđena već kod Supermana i njegovog zlog protivnika general Zed). Na kraju u filmu padaju maske (za razliku od Supermana gdje identitet je do kraja neizvjestan) a gledatelji skloni romantici razvitkom događaja, također ne bivaju uskraćeni.

Sve ovo pobrojano navodi me da filmu dam -4, i pozovem vas u kino da uživate u novim zgodama Spidermana i njegova društva.