fields of gold
Male stvari...
Nekako još uvijek navezana na post o cvijeću, cvjetiću (nije bitno kakvom)ostajem u razmišljanju o malim stvarima koje život čine velikim.
Čitam jedan vrli blog kojeg nazivaju "cool" (koliko mi god taj pojam smiješan, kao i sam blog kojeg više ne pratim)no valjda je danas "cool" kada možeš primitivnim "birtijskim" rječnikom davati procjene o životu u kojemu se sve vrti oko te iste birtijske pameti i pivskog trbuha. Zapravo, nevjerojatno je to obezvrjeđivanje nekih vrijednosti koje pojedincima nešto znače u životu i čine osobe u najmanju ruku humanima, blagima, obzirnima, toplima....
Sve što nekoga čini takvim za mene je dobro i pozitivno i čini mi život plemenitim. Naravno da nemamo svi ista mišljenja i ne bi bilo dobro da ih imamo....ali zašto je tako teško imati onu malu kap tolerancije i dati joj da kapne svaki put kada mislimo da smo baš mi najpametniji i najbolji?
Svi padamo u takva raspoloženja, bila bi laž reći da "nismo nikada takvi" ali najbolji smo i najveći upravo onda kada smo spremni saslušati, razumjeti, shvatiti....jednom riječi: tolerirati i dati drugome njegovu slobodu....
