hello people....
danas nećete čitati o nekoj posebno važnoj temi....
nisam zbunjena-sretna sam
trenutno gledam svijet kroz pink naočale
i baš mi je lijepo.....
ne znam ni o čemu bi vam pisala....
ništa više nije tako komplicirano i sad malo uživam.....nadam se da će tako potrajat neko vrijeme..malo duže...ma ne znam više ni šta vam pišem
htjela bi da su svi oko mene sretni kao i ja...
svima vam šaljem jednu veliku veliku
nisu li slatki....
24.09.2006. u 11:20 | K | 8 | P | # | ^
stvarno kompliciramo
«Često se pitam zašto se ovako uporno trudim da zadobijem ljubav mlade djevojke koju ne želim zavesti i kojom se nikad neću oženiti? Čemu ovo žensko očijukanje?
Pa ipak je neizmjerna naslada osvojiti mladu, tek procvjetalu dušu. Ona je kao cvjetak čiji se najljepši miris isparava u susret prvoj sunčanoj zraci; treba ga upravo u tom trenutku ubrati, a kad ga se doista namirišeš, baciti na cestu-valjda će ga tko podignuti!
.
.
.
Strasti nisu ništa drugo do ideje u njihovu početnom stadiju – one su obilježje mlada srca, i budala je onaj tko misli da će ga uzbuđivati cijeli život. Mnoge mirne rijeke na početku su bučni vodopadi, nijedna rijeka ne juri i ne pjeni se sve do mora. Ali ta je mirnoća često znak velike, mada skrivene snage; puni i duboki osjećaji i misli ne dopuštaju pomamnih zanosa- kad pati i kad uživa, duša strogo vodi o svemu brigu i uvjerena ja da tako mora biti; zna da bi se od neprestane žege osušila kad ne bi bilo oluja; prožima se vlastitim životom, njeguje i kažnjava samu sebe kao voljeno dijete….»
Mihail Jurjevič Ljermontov
Ništa od mog redovitog pisanja, a šta ću kad sam lijena….nemojte mi zamjeriti….
Zašto sam ovo napisala? Možda zato što sam par puta i pomislila tako, da muškima smo samo jedna razonoda a mi ih opet gledamo na drugačiji način….često se dogodi kada odbijemo nekog dečka ili prekinemo s njim on zauzme onaj stav-koja glupača i još puno gorih riječi bude a mi pak kad smo odbijene jadamo se prijateljicama i rijetko se dogodi da ružno govorimo o njima..nije ništa strašno biti odbijen i nema osobe koja je to iskusila nije pa zašto oko toga praviti problem…ma dosta filozofije
Htjela sam se samo javiti a sad sam tu svašt napisala….
Bye bye….I` ll be back!
14.09.2006. u 18:53 | K | 9 | P | # | ^
komercijala, komercijala,komercijala...
****svi se prodaju....nije važno šta važno je da se prodaje a nekad >je to precijenjeno, a nekad se prodaje radi reda....samo da bi se prodalo.....prodajem svoj glas>....svoje dupe....svoje ne znam što i nakraju šta ti ostane ......ništa. Jedno veliko beskorisno ništa.....Zbilja ne znamo sačuvati ništa svoje biti originalni kreativni....u glavama su nam samo novci a u tijelu prazna prodana duša....jednog dana ćemo se probuditi goli i bez ičega našeg.....
*
*
*
ja bi osobno više voljela biti siromašna i sretna nego bogata...sama..i nesretna.....
kad gledaš svijet slavnih vidiš da oni nemaju svoj život....oni su sasvim prodani...iskorišteni...većinom nesretni,sami iako su okruženi ljudima i nakraju završe jadno.... mi u njima vidimo nekakve idole zato što su bogati lijepi i mogu imati sve što požele a života nemaju....zar to nije jadno.....
ljudi budite svoji i budite kreativni, originalni i nemojte se prodavat.....više pažnje posvetite ljubavi.....
03.09.2006. u 20:20 | K | 6 | P | # | ^
Hello people,who ever you are!!!
evo ja otvorih blog,ponovno.....zašto?! Možda zato što je onaj bio jadan i više mi se nije dalo ga pisat...htjela sam okrenuti novu stranicu i početi ispočetka....u biti trebala mi je promijena.....
nadam se da ću ovaj pisat s većim zadovoljstvom.... jer ovaj mi se zbilja sviđa.....
e sad moram odjuriti...jer moram nekam ići..pa se čujemo poslije...
ovo je bilo onako samo za početak.....
by by
01.09.2006. u 18:26 | K | 3 | P | # | ^