Marketing
stvarno kompliciramo
«Često se pitam zašto se ovako uporno trudim da zadobijem ljubav mlade djevojke koju ne želim zavesti i kojom se nikad neću oženiti? Čemu ovo žensko očijukanje?
Pa ipak je neizmjerna naslada osvojiti mladu, tek procvjetalu dušu. Ona je kao cvjetak čiji se najljepši miris isparava u susret prvoj sunčanoj zraci; treba ga upravo u tom trenutku ubrati, a kad ga se doista namirišeš, baciti na cestu-valjda će ga tko podignuti!
.
.
.
Strasti nisu ništa drugo do ideje u njihovu početnom stadiju – one su obilježje mlada srca, i budala je onaj tko misli da će ga uzbuđivati cijeli život. Mnoge mirne rijeke na početku su bučni vodopadi, nijedna rijeka ne juri i ne pjeni se sve do mora. Ali ta je mirnoća često znak velike, mada skrivene snage; puni i duboki osjećaji i misli ne dopuštaju pomamnih zanosa- kad pati i kad uživa, duša strogo vodi o svemu brigu i uvjerena ja da tako mora biti; zna da bi se od neprestane žege osušila kad ne bi bilo oluja; prožima se vlastitim životom, njeguje i kažnjava samu sebe kao voljeno dijete….»
Mihail Jurjevič Ljermontov
Ništa od mog redovitog pisanja, a šta ću kad sam lijena….nemojte mi zamjeriti….
Zašto sam ovo napisala? Možda zato što sam par puta i pomislila tako, da muškima smo samo jedna razonoda a mi ih opet gledamo na drugačiji način….često se dogodi kada odbijemo nekog dečka ili prekinemo s njim on zauzme onaj stav-koja glupača i još puno gorih riječi bude a mi pak kad smo odbijene jadamo se prijateljicama i rijetko se dogodi da ružno govorimo o njima..nije ništa strašno biti odbijen i nema osobe koja je to iskusila nije pa zašto oko toga praviti problem…ma dosta filozofije 
Htjela sam se samo javiti a sad sam tu svašt napisala….
Bye bye….I` ll be back!
Post je objavljen 14.09.2006. u 18:53 sati.