| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
fibraa@net.hr
| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
fibraa@net.hr
|
U zadnje vrime san malo razmišljala(!) i došla do spoznaje da san na putu za postat jedna od onih cura! Onih koje imaju momka, koje su osjetljive, nježne, koje puca romantika, koje se oslanjaju na svog muškarca, koje bez njega ne znaju prnit, koje plaču, koje pizdarija povridi, koje su cendrave, njonjave, dosadne i glupe, u čijin pričama je uvik on, one koje su zapostavile svoj društveni život, koje veseli šetnja za ruku, nježnosti u javnosti, koje ne razmišljanju jer imaju momka koji to radi umisto njih, koje su nesamostalne. Dio nabrojenog već jesan. Taj dio nije nužno loš. (Ili se to samo tješin?!) Ali dio toga mi je zastrašujuć! Postajen ono šta san se kunila da nikad neću postat! Tribalo mi je 10 miseci da svatin u šta se pritvaran. Samo 10 miseci i ja san na putu da ja više ne buden ja. Moje prirodno stanje je biti sama. Bar je tako bilo. S godinama naučiš funkcionirat sama. Sama se brinit za sebe i svoje dupe. Sama se branit i odbrusit budali za šankon. Sama leć. I sama se budit. Sama nosit auto u servis. Sama provjerit ulje. Sama ulit benzinu. Sama nosit kese iz dućana. Sama prominit žarulju. Sama planirat vikend. Sama se borit za sebe. Sama. I ne bunin se. Lipo je za promjenu ne bit sama, bit u simbiozi, imat nekog uz sebe. Ali ne izgubit sebe! Sutra uziman kacavidu u ruke i iden sama prominit prednji far koji je crka jer mi je dosta čekanja da momak uvati slobodnog vrimena da odnese auto svom tati da to učini. Od sutra se stvari vraćaju u normalu. Vraća se stara ja. Stara ja koja neće ić leć ni budit se sama, ali će sama odnit video na popravak! Stara nova ja! |
|
Mene nikad nisu pucali filmovi selidbe od doma, daleko od svih, samostalnog života, studiranja u drugon gradu i slično. Vjerojatno zato jer san imala fax u iston gradu di san se rodila, di živin još uvik. I zato jer san već tad bila sama sa majkon. Starija tica familije već je bila osjetila vitar u krilima, već je bila napustila gnjizdo. Vjerojatno i zato jer san bila razmažena, nesamostalna i lina. Razmažena san još uvik. Vjerojatno i zato jer me ništa nije gušilo, nije bilo potribe za bijegon, slobode san imala dovoljno, pa i previše. Prevelika odricanja koja su neizbježna ako odeš od doma za mene su bila prevelik zalogaj, a ja taj zalogaj nisan niti pokušala progutat. Bila san i jesan prekomodna za tako nešto. Ipak mi se pari da bi mogla živit bilo di. Doslovno. Možda mi se to samo pari. Ne vezujen se lokalpatriotski. Iako san tako nastrojena. Važno je samo da nisan sama. Da su moji uz mene. Ili bar on. Uvik san se i vidila jednog dana uz Njega. Tada imaginarnog Njega jer mi je pojam on bija nedokučiv dobar kvarat stoljeća. Dobro je otić studirat i živit van familjarnog gnjizda. Podržavan to. Da san otišla diploma bi mi sigurno već visila uokvirena u wc-u poboljšavajući mi probavu. (Naravno, bila bi nezaposlena, ali to je neki drugi par postoli.) Ali ja san tić koji ostaje. Iman krila. Mogu letit. Ma ne želin. Ako i odletin, vratin se. |
|
Ja san super. Sebi san super. Volin se. I volin kad ljudi sami sebe vole. Narcisoidnost je poželjna karakterna osobina meni dragih ljudi. Ne volin one koji se samosažaljevaju, ni one iskompleksirane. Daleko od toga da neman zamjerki na svoju sliku i priliku. Ima dana kad san u kurcu, kad bi lišu kosu i cosmo noktiće na nožnin prstima. Na dane bi tila čvršću guzu, tatu tajkuna i bit gluplja. Bit gluplja... Koliko bi mi samo život bija jednostavniji. Ili bar da iman prosječan IQ. Naime, živin u uvjerenju da san iznadprosječno inteligentna :) U najmanju ruku. Pitanje je dana kad ću prestat rješavat raznorazne vulgaris IQ testove i otić na Mensino testiranje. A opet koji će mi to k. Ego mi je ionako dovoljno visok. Da, pametna san. Neloš osjećaj. Štoviše, ugodan i poželjan. Umišljena? JebeMeSe. Ipak, ponekad poželin da, ako već nisan slipa i gluva za sitnice koje mi bodu oči i gluposti od kojih me bole uši, da san bar slabovidna i nagluva pa da ne primjećujen baš svaku pizdariju. Ali previše tražin. S gušton ostavljan dojam osobe kojoj nije važno, koja svoju lipu glavu ne opterećuje, jednostavnije rečeno, nije me briga ako ostavljan dojam površne osobe. Stvarno me nije briga. Još bolje. Umorna san od pametovanja i pripucavanja oko sebe. U fazi san usavršavanja sposobnost NitiVidinNitiČujen. Kad glupost detektiran, uključin botun za pojačanu cirkulaciju i isključin opciju dugoročnog pamćenja. Propuh. Na jedno uđe, na drugo izađe. Čemu inače dva uva. Iskoristi sve šta ti Bog da. A da ti je bar nešto. Ventil san opustila, cirkulacija aktivirana, moj svemir ponovo je savršen! |
|
Danas smo skroz u pakiranju za metropolu. Mrzin se pakirat. Oprala san tri mašine robe. Dakle, napokon san naučila duperat mašinu! Starin. Ide Momak na par tjedana poslovno, pa odoh i ja ka moralna potpora. Ja ću na tjedan dana samo da mi guzica vidi puta. I da buden malo sa sestron, koju između ostalog nisan vidila predugo. Ona mi je i glavni sponzor puta. A past će i izletić priko granice. I majka je gori, sestra će popizdit s nama. Pretpostavljan da je već na rubu živčanog sloma, još kad je dovedemo do bankrota... Predavanja i fax će pričekat, ionako čekaju već 3 godine. Kaže sestra da je kasno da glumin štrebericu. I eto tako put putujen. Inače, dan prođe, a jedva se uspijemo primistit iz postelje na kauč. Užas. Opet linčarimo. Guštamo ka dva prasca. Jebiga, posebni su to gušti. A kad si to već možemo priuštit... I da-Bog-da potrajalo. Zauvik! Koja kletva opaka. Više mi je stvarno neugodno. Ali šta ću kad je tako. Zaslužila san valjda. Da, jesan, definitivno! E! Jesan li rekla da mrzin putovat?! |
|
Ispit položen. Misija završena. Osjećala presing. Ravno uru vrimena prije ispita. Učila to jutro. Spretna san u ostavljanju stvari za zadnji tren. Da mi je neko otvorija boršu mislija bi da san vjerski fanatik. Ili Buffy. Modni detalj tog dana bile su mi krunice i križevi. Mislila pozitivno. Malo pričala. Puno klimala glavom u znak odobravanja. Uvjerila se u svoju sumnju da me Zla profesorica voli. I da iman visoki IQ. I da me Neko čuva. Nagrađivanje u tijeku. Zvijeri, znaš da nisan izbirljiva, priman i čekove! |