Ja san super. Sebi san super. Volin se. I volin kad ljudi sami sebe vole. Narcisoidnost je poželjna karakterna osobina meni dragih ljudi. Ne volin one koji se samosažaljevaju, ni one iskompleksirane. Daleko od toga da neman zamjerki na svoju sliku i priliku. Ima dana kad san u kurcu, kad bi lišu kosu i cosmo noktiće na nožnin prstima. Na dane bi tila čvršću guzu, tatu tajkuna i bit gluplja. Bit gluplja... Koliko bi mi samo život bija jednostavniji. Ili bar da iman prosječan IQ. Naime, živin u uvjerenju da san iznadprosječno inteligentna :) U najmanju ruku. Pitanje je dana kad ću prestat rješavat raznorazne vulgaris IQ testove i otić na Mensino testiranje. A opet koji će mi to k. Ego mi je ionako dovoljno visok. Da, pametna san. Neloš osjećaj. Štoviše, ugodan i poželjan. Umišljena? JebeMeSe.
Ipak, ponekad poželin da, ako već nisan slipa i gluva za sitnice koje mi bodu oči i gluposti od kojih me bole uši, da san bar slabovidna i nagluva pa da ne primjećujen baš svaku pizdariju. Ali previše tražin.
S gušton ostavljan dojam osobe kojoj nije važno, koja svoju lipu glavu ne opterećuje, jednostavnije rečeno, nije me briga ako ostavljan dojam površne osobe. Stvarno me nije briga. Još bolje. Umorna san od pametovanja i pripucavanja oko sebe. U fazi san usavršavanja sposobnost NitiVidinNitiČujen. Kad glupost detektiran, uključin botun za pojačanu cirkulaciju i isključin opciju dugoročnog pamćenja. Propuh. Na jedno uđe, na drugo izađe. Čemu inače dva uva.
Iskoristi sve šta ti Bog da. A da ti je bar nešto.
Ventil san opustila, cirkulacija aktivirana, moj svemir ponovo je savršen!
Post je objavljen 17.10.2005. u 12:12 sati.