18 mu je godina tek...
{27.05.2006.}

sjećate se onog plakata koji je imao onaj posmrtni vijenac i pisalo je godina rođenja i godina smrti, i natpis "18 mu je godina tek!"? e...toga sam se ježila...pogotovo kada je na traci od vijenca pisalo 1987.-2005. to je bila moja godina.. ali spletom okolnosti i ja sam na sv.Nikou baš te godine postala najsretniji vlasnik vozačke na svijetu (tak je to kad tek 3.put položiš). sada, pola godine kasnije, obožavam svog golfa i ponosna sam na njegove udubine i ogrebotine jer upravo čine nešto od mene..Vozača.. iskustvom sam stekla vještine koje mi pomažu da ga tako ne ozljeđujem više... ali...nije mi dalo snage da pomislim na nešto glupo kao Švicarci i Švabe.. čitam neki dan na netu kak je tamo u svako doba lako naći nekoga ko će se utrkivati s tobom za 100-500€.. i tako je neki dečko sletio s mosta neki dan i od njega su ostali komadići.. i tako je poginulo bezbroj mladih osoba koji su se upustili u to misleći da im za tih 500m ne može ništa biti..nažalost.. i nažalost je ovaj svijet tako ostao bez toliko mladih nada.. i pitam se- jeli vrijedno toga? jeli vrijedno uživati u adrenalinu i zbog toga biti u životnoj opasnosti 2 dana? jeli vrijedno dati djetetu sve što poželi...brdo novaca,brzi auto i veliki motor i ostati bez tog istog djeteta?? i,na kraju,jeli ljudski tako iznevjeriti roditelje?? jeli vrijedno toga?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.