Oba su pala...

Na današnji dan pala su oba aviona tamo dolje kod Šibenika. Ne znam sjećate li ih se. Nisam se ni ja previše sjećala...u glavi je ostalo samo ono veselo urlikanje i nasmješena faca zgodnog dečka u vojničkoj uniformi. Danas na TV Kalendaru saznala sam da se dečko zvao Filip i da je 8 godina kasnije poginuo od mine razminiravajući neka područja.
Kad sam nedavno bila u Pragu, točno u 12 sati zasvirala je sirena. Nešto kao prestanak opće uzbune... uglavnom zvuk na koji se naježiš. Profesor koji me vodio po gradu isprva nije reagirao no kasnije, kad je vidio moj 'blesavo tele' pogled skužio je o čemu je riječ.
Ne volim zvuk sirene niti na TV-u a kamoli uživo. Znam i vjerujem da je rat puno više ljudi pogodio znatno više negoli je samnom slučaj no svi smo nekako morali odrasti nabrzinu.
I točno se sjećam tijeka pada kupovne moći. U skloništa smo ušli s bocama Cole i hambijima sa sezamom punjenim šunkom a izašli smo s kruhom i hrenovkama i vodom u bocama Cole.
Neki nisu ni to imali, znam - no gadno je kad ti protjeraju čitavo selo na način da glave najbogatije obitelji antaknu na kolce ispred njihove kuće.
Ma zvjerstva je bilo svugdje na obje strane - ali dječje naivno još uvijek tvrdim - oni su prvi počeli.

Na današnji dan Flemming je otkrio penicilin. Naravno tek nakon toga primjetile su se neke njegove nuspojave. Jedne od tih bile su i halucinacije pa se prije svega Flemmingu zahvaljuje za otkriće LSD-a.

Mene je taj hippy đir puknuo engdje oko prvog srednje. Nisam imala previše prijatelja ali mama je inzistirala da odem u Lisinski na 'Kosu'. Bila je to Broadwayska izvedba a ne ova u izvedbi Kreše Dolenčića. Otišla sam sama, upoznala neke amazing ljude s kojima sam do danas ostala u kontaktu i... uživala.
Nažalost, moda tih godina bila je isključivo šminkerski usmjerena. Trapezice se nisu mogle naći ni pod razno pa smo ih sami izrađivali umećući trokute u nogavice traperica ravnog (ili čak mrkva) kroja. Na nogama bi bile 'starke' ili (u mom slučaju) 'marte' a gore razne košulej iz india shopa. Gomila ogrlica i 'peaceva' oko vrata, pletenice u kosi i - Woodstock here we come.
Samo što nije bilo Woodstocka, a niti hippy ljubavi. Kapitalizam je bio u punom vrhuncu a mi smo mislili kako s gitarom na leđima i 50 kuna u džepu (nas petoro zajedno)možemo pokoriti svijet

I jesmo ga pokorili...ok ok nismo...ali smo na putu toga. Naša generacija nešto će promijeniti ...vjerujem u to (kažu da autosugestija pomaže :-))

Mislim da sam se udebljala par kila. Nije mi drago. Osjećam po škembici..
Bah...