Biti sebičan

Znate da mi nije svejedno. Onako, za gomilu stvari mi nije svejedno, za neke ljude, za neke moje radnje sadašnje, prošle i buduće...za tonu svega. I onda me to dere, muči...onako iznutra i ne znam šta bih rekla, kako bih pomogla. Kako pomoći dragoj osobi ako čitava ta situacija nema veze s tobom. Ignorirati? Nemoguće...barem za mene. Neke stvari me tako puknu, poput neke žalosti, neke treme pred neugodan događaj, nekog straha od neisvjesnog....a ne mogu ništa...baš ništa.
Uglavnom, nadam se da će neki ljudi riješiti svoje probleme, nadam se da me neće isključiti iz toga iako ne mogu biti baš korisna, nadam se kako ću uspjeti u svojim naumima i kako čitav moj trud neće ostati po strani...sam, zaboravljen.
Iskreno se nadam da ću moći prepoznati kvalitetu, sreću, mogućnost da nešto učinim...neuspjeh ubija. Ako en ubije - jača. ne želim biti jača. Želim uspjeti. koliko puta vam je to palo na pamet? Koliko puta vam nije bilo drqago što se neka situacija riješila na jedan način za koji su drugi tvrdili da je dobar i da je drugima lošije. Koliko ste puta za sebe sebično željeli bolje? Jeli to tako loše? Vidjet ćemo...još samo malo...malo...malo...........................

Kak je meni super Dado Pršo...aha, i sretan Uskrs...yadda,yadda

Uglavnom...kojismješak. To volim. Ono, u smislu: 'zločest sam i bezobrazan i mogu ti raditi takve stvari koje ne možeš ni zamisliti'. Mljac....no, ne smijem pretjerivati... Ali teško je ne misliti na onaj ko fol nonšalantno zavezan repić koji je isto mljac, one oči, one ruke koje su tako snažne kao da bi me mogle....ok, ok....smiri se....diiiišššiiiii...udah, izdah kroz usta...sssssssssssssssssssssssssssss. Khm...gdje stadoh...aha kod ruku...da ne spominjem pločice, one mišićave noge koje bi podnijele čak i ono kad....aha...ko što rekoh...udah i izdah na usta...sssssssssssssssssssssssssss.
E da...zabio je i gol onim idiotima s Islanda...i vrtio je onog jednog oko sebe ko pseto koje lovi svoj rep (taj Islanđanin ofkors). Uglavnom...Dado Pršo je mrak.
Elem...aha...wedges ili flats??? Pitanje je sada?
Iako ne mogu razmišljat...samo mi je Dado na pameti..onak...teško mi je ....možda da prebacim misli naaaa...nemam pojma....Vina Diesela....naaaaah....
Dado.....dado....dado...ne znam šta mi je danas:-)

Leksikon

Moj je password uvijek isti...pass za icq, za mail, za forum, za blog...always the same. I puno ga ljudi zna...dosad ga nitko nije zloupotrijebio...
Šta biste napravili da vam netko zloupotrijebi password, zloupotrijebi povjerenje...zloupotrijebi vašu ljubav? Dali biste oprostili, zapamtili, osvetili se... šta???
Ponekad mi se ćini da poznajem neke ljude...kao kad samo jednom rukom tipkaš i zna na kojem se otprilike mjestu nalazi koje slovo...Kažem - ponekad mi se čini....možda umišljam.
Ono što volim je iskrenost, razgovor, ne-umišljenost, spremnost.....što je većinom karakteristika rijetkih (except my boss & he knows it:-))a ono što ne volim je uobraženost i zloba. Ponekad sam i sama nesvjesno zlobna - dali to znači da se ne volim???
Imala sam puno frajera....ljubila sam se s njih dosta, izlazila s njih nekoliko, hodala s njih malo...ozbiljnije išla s njih....well you know what I mean (a uvijek mi bilo bed priznat brojku koja je bliže nuli nego nulti meridijan)...nitko mi ionako ne bi vjerovao.
Najdraži auto: od skupih - Lamborghini Murcielago; od jeftinijih - Toyota Yaris. Vozim - ni šumom ni drumom - Opel Vectru
Najdraža boja: roza - sve nijanse
...nekoliko stvari...sve potsjeća na osnovnoškolske leksikone...moram pronaći barem jedan - i onda odgovarati na pitanja. Bit će to blogerski leksikon.

Hvala bogu da su Luka i Dora opet skupa...mislim...ja sam tako patila...bilo mi je grozno...al sad je moj život dobio novi smisao.
No uglavnom...yesterday - Piranha Fashion Week...grlo me ful boli i grebe od onog dima. Užas. I sad radim s grloboljom. Jadna ja..buuhahahaaaa. Sinoć oko 1 A.M. dolazi meni sms na mob: Volim tebe i Coco.
'Mora da je jako pijan' smije se moja najdraža. To mi je super kako glume macho frajere a onda se na nekom gay---pardon guy okupljanju napiju ko svinje i raspekmeze. U svakom slučaju tako sam danas nekako sva happy usprkos svemu. Sve mi je nekako dobro. Znam da večeras idemo konačno on i ja sami van. Na neku hranu...mljac...jedva čekam.

Bulimija u globalu...

Čitam na naslovnici kako se mlada djevojka bori s bulimijom. Odmah mi moji poblemi koji me rasplaču svojom 'težinom' izgledaju nevažno i glupo. Naime, i ja sam do svoje 6. godine imala bulimiju. Kod mene nije bila riječ o bulimiji nervosi već o obliku gdje želudac nije bio izazivan namjernim povraćanjima ali svejedno odbija hranu. Uglavnom, znam kroz šta prolazi ta mlada djevojka i iskreno joj želi da skupi svu svoju snagu jer to se može pobijediti.
Obećala sam vam pričati o Cro-a-porteru ali sam skužila da zapravo nema smisla jer je cijela stvar već prošla i bila je prenešena u mnogim medijima pa nekako nema smisla da kaskam za svime.
Jučer sam radila u noćnoj smjeni.To je ona koju najviše mrzim, najteža mi je etc,etc...no nije nemoguća. Poanta je da je neki radio puštao prvo cijeli album Beatlesa Sgt.Pepper i to me totalno oduševilo. No kasnije su polako krenule laganije stvari pa hrvatske i onda su puknuli s dalmatnskima. Kako me je tada stisnulo oko srca - nevjerojatno. Da vas potsjetim, moji su svi Slavonci i to je dio Hrvatske koji obožavam više od svega. On je pak iz Dalmacije i uz njega sam je upoznala - njene ljude, običaje, toplinu. Uglavnom danas mi je dovoljna neki glupi dalmatinski šlager da se sva rastopim i počnem razmišljati o Šibeniku i Primoštenu, o stijenama, moru i svemu ostalom što ide uz to. A more ću ove godine vidjeti samo vikendima - šta zbog štednje za naše potkrovlje, šta zbog njegovog ne imanja godišnjeg. I tako svira Kalelarga, Moj Galebe i šta ti ga ja već znam, s druge strane icq-a se cijepi kao uvijek a ja bi samo plakala i ostavila sve i pobjegla s Njim negdje tamo na jug da nas nitko ne dira. Ok, samo da naglasim, još uvijek patim od težeg oblika PMS-a pa eto da ne mislite kako je ovo stanje normalno. Uglavnom bilo mi je tako grozno, drvljenje usred noći s prokletim poslom (a uopće nije bila riječ o vezi nogometaša i missica;-)), ja bi na more, volim svoj posao al mrzim neke trenutke, more more more more more sunceeeeeeeee.......................
(Da je ovaj post crtić tu bi se dogodio veliki boom nakon čega bi sve kretalo usporenim ritmom ispočetka)
Danas opet radim u noćnoj....VELIKO bljak.

No da ovaj post ne bi bio crnjak ispričat ću i da sam kupila novi mobitel Nokiu 7610 i super je. Baš sam happy zbog toga. Sad idemo na kavu...želim da me grli i ljubi i da mu pričam o planovima za uređenje potkrovlja i da mu se žalim zbog posla iako znam da je super i da ručamo zajedno itd, itd.

Živčana sam...toliko da mi apsolutno svi idu a živce...njihove face, glas...sve...ama baš sve. Ne znam jeli vam se iakd to dogodilo da u svakom vidite neprijatelja, bahatog stranca, kretena, idiota ....ma sranje...
Najgore mi je što znamd a nemamn pravo i što znam da apsolutno sve potiče iz moje frustriranosti al tako sam bijesna na samu sebe upravo zbog toga...ono dođe mi da vrištim.
Aha, da...izvještaji s Cro-aPortera. Potrudit ću se stavit sve gore do navečer jer bojim se kako, u sadašnjem raspoloženju ne bi našla pretjeranih pohvala...što ne valja s obzirom da bih ja trebala biti objektivna a ne podlijegati emocijama uzrokovanima PMS-om...dovraga.

Izvješće....malo drugačije od službenog

Danas bijah i na Cro-a-Porteru. Ono, moram priznati da imam vise zamjerki nego pohvala...što je zaista čudno s obzirom da se radi o modi koju obožavam, eventima na koje volim ići itd, itd...
Uglavnom, da napišem i nešto o tome. Dogovorila sam se tako s Dariom da idemo skupa. Ja, što poslom, što zbog bloga, što zbog vlastitih interesa a on kao fotograf za blog. Ajme...Dario fotograf...još uvijek imam fotke od prošlog Cro-a-Portera slikane mojim Sonyjem koji je sad u 'neradnom' stanju. A tako su fantastične. No, Dario je imao neki šućmuć digitalac koji se besplatno dijelio na nekakvoj pressici. Valjda sad dobijate ideju kako smo profesionalno izgledali. A profesionalno smo i zakasnili - čak sat vremena pa nismo vidjeli opening i prvu reviju Hippy Gardena. Šteta, a baš sam ih htjela vidjet. Sviđa mi se njihovo ime...damn...
U svakom slučaju došli smo do kina Zagreb i skužili da je cijela stvar prošla. Malo nam je falilo da se uputimo na pijanku samosažaljenja jer imamo šefove koji nas ne puštaju dok ne završimo posao (hehehehe) ali smo se zagledali na papir nehajno ostavljen na podu.Taj papir je ispao naš spas jer je na njemu pisalo kako smo glupi idioti i kako za 5 minuta počinje druga od tri revije u kinu Europa. Jeeeeeeee. Ipak ću napraviti posao i neću dobiti otkaz i moći ću si kupiti cipele...
No, kino Europa...jedan veliki vašar. Nema kog nema. Biraj: oš Severinu, oš cijelu postavu Big Brothera (btw. Alen je bio s nekom curom koju je nekim frendovima predstavio kao svoju djevojku!!!!!!!!), oš Ivu Majoli (ajme bljak), oš njenog dečka Stipu (ajme njam), oš Balaban, Boban, Rađa...ma nema šta nema...još malo pa nestalo. A i dijelio se free champagne - naravno u finim plastičnjačama s drškom...e da...pijasmo to (aorist) i neke kvazi Margarite od kojih nam je u prepunoj kinodvorani bilo još vruće pa smo se krenuli skidat, pa ovo pa ono...ali...no...to je već druga priča;-). No dakle, zamjerka br.1. -nema fucking garderobe. Onak halo???Tako da sam prtila svoj kaput i svoju vestu i svoju torbu i bildala desnicu junačku...mislim stvarno pretty sight to see. No dobro, šta sad. Zamjerka br.2 već je spomenuta -nema klime. Onak halo??? Istina, nisam godinama bila u Zagrebu i Europi na kakvom filmu al ne sjećam se da je bilo vruće. Ovo je bilo pakao a one nabrzaka eksane margarite nisu pripomogle.
Dakle - Tihomir Krznarić numero uno...bla,bla..konac, boje,leprš,leprš yadda yadda...ništa special osim stvarno lijepih i mladih cura na pisti. S druge strane bilo je i ful zgodnih curki i dolje pa čovjek ne zna gdje bi gledao...E, iza nas sjedila su neka tri tipa. Jedan od njih imenom i prezimenom Davor iz Centra nam je odmah objasnio kako je ovdje samo zbog cure koja studira dizajn a zajedno su već sedam godina a on je eto u Cosmu čitao kako je baš sedma godina kritična a nijedna veza pa tako ni ona najčvršća nije sto posto sigurna, a gle Brada i Jen a gle ove i one....onak...totalno nam je ispričao povijest jedne ljubavi pa smo ga odlučili i uslikati samo za blog. Taaa-daaaaa. Iza nas je sjedila još i Ines Preindl al ona nije bila raspoložena za priču. Nakon revije u kojoj je Krznarić pokazao valjda sve modele koje je IKAD napravio ljubazan muški glas sa surround zvučnika zamolio nas je da napustimo na trenutak dvoranu jer će sad revija Linee Exclusive. I tako smo morali izać van. Pa smo opet ušli. U međuvremenu je Dario uspio uslikat jednu i pol osobu jer mu fotić nije blicao, pa nije imao night vision...pa se na kraju istrošila netom kupljena Duracell baterija. Tako da imamo samo Seve čini mi se. No, sreli smo njegovog poznanika s Božidara koji nam je obećao ustupiti neke fotke. Hvaaalaaaaa!!!! Iduća revija bila je ona Linee Exclusive. Uglavnom, ako se nađete u situaciji, birajte mjesto blizu Petra Vlahova jer on zna gdje se sjedi. To ga valjda na NOV@-oj uče;-))) . Uglavnom, za razliku od Krznarićeve revije koja je bila poluprazna Lineina je bila dupkom puna pa smo jedva disali - a teško je i disat i cupkat uz muziku i sve...mislim je...fakat..
Linea nas je upoznala s dimijama. To su vam one turske hlace tri frtalj koje su gore kao vreća napuhane a dolje privezane trakicom. Nešto slično imao je svojedobno i MCHammer u onom We've got 2 pray just to make it today...I say uuuuuu praaayyyyy...just to make it todayyyy....ah zabrazdih...aha.Dakle, nešto slično imao je i MCHammer al mislim da njegove nisu bile Lineine nego nekog glupog i nepoznatog nervatskog kreatora. E dimije se dakle opet nose a to što su nam prije dvije godine Cavalli i Donatella isprali mozak s time nema veze. Dok Linea ne kaze ionako se ne broji. A nosi se i izrez do sisa na zelenoj haljini. Neki zlobnici kazu da je to davno nosila ĐejLo i da je Donatella zasluzna i za tu ljepotu. Mislim, fakat ono...halo....Donatella Šmonatella...ko da mi ne znamo da smo mi Hrvati originalni i uvijek prvi...pa gle samo Janicu. E da, ali nije samo Versraće..neeeee..nikako...Lineini dizajneri igrali su se i Cavallija i Diora zaogrnuvši manekenke (opet jako lijepe) u plahte boje pijeska. Wow...koji veličanstven pomak...dobro, našao se tu i koji šav istina ali sve u svemu - ako će po Lineinom - kaftan nam, ovog ljeta ne gine. U svakom slučaju revija je tekla po principu: mi bi željeli biti hippiji, ne...zapravo trbušne plesačice...ma ne ...zapravo proklete Semiramide. God Dammit došlo mi da vičem...odlučite se dovraga. Al je nakit zato bio lijep. Neko tursko zlato..onako viseće i sve dangling...ma bilo je ok. Ma u biti...ovo što sam sad rekla bilo je u duhu momenta. (prepisano s papira na koje sam pisala zabilješke). Sad kad razmislim, meni se sviđa taj svijet, volim modu...uživam gledajući je, kupujući je...lijepo je. Sutra opet idem. pokušat ću napravit neke bolje fotke pa ih poslat. Till then...c ya.

Jeste li se ikad razočarali??? Al ono fakat? U nešto ili nekoga za koga stevjerovali da je nešto sasvim drugo? Moje razočaranje često prijeđe tu jednu glupastu granicu boli i povrijeđenosti i pretvori se uprijezir i ignoranciju...ma baš nekako bljakavo.
Vidjela sam je...Coco je preslatka...izgleda ko mali blentavi dikobraz. Slatkica. Evo je i na slici.
Išla bih u Beč ponovno...s njim....na vikend..vino, shopping sex, vino, sex, spavanje, shopping, hrana....totalni hedonizam...savršenstvo.
Gomila stvari po mojoj glavi...gomila super novih ljudi koje pobliže upoznajem i koji me iz dana u dan oduševljavaju...moguća nova prijateljstva....osjećam se dobro...
Sivi dizajn nema veze s depresijom samo s pozadinom slike Kate Moss...a tako mi se i sviđa trenutno a s obzirom da nisam neki dizajner morat ću se potruditi za nešto bolje...da konačno i zaslužim tu pitu od jabuka koja mi je danas btw. spasila život. Hvala zaista.
Fale mi moje prijateljice. Imam osjećaj da život prebrzo prolazi i da ću zakasniti na važnije događaje u njemu, da neću biti ovdje kad svijet bude slavio...kako kad umreš...nema te a svijet ide dalje. Ono, ..what the hell....zar ni malo poštovanja prema mrtvacu??? Doduše kad bi poštovanje bilo po principu komunizma - svijet bi stajao cijelo vrijeme...
'Sisters are doing it for themselves' na discmanu.
Pokrivam Cro-a-porter ove godine. Veselim mu se ko malo prase iako su kreacije vecinom kopije nekih stranaca - Linea Exclusive tako je uzorkom iskopirala Gharani Strok a Jular Cavallija. Al nije ni kopiranje loše...svi mi ponekad kopiramo i tu i tamo nam se zalomi pa dodamo i nešto svoje.
Eto, tek toliko....zasad...od mene.....
PS. I hvala na pohvalama i kritikama. Gdine. Brlojkovicu - haven't heard from you a long time.

Captured....

Kako mrzim kad mi se kiše a bole me trbušni mišići...prokleti pilates i žena aerobičarka.
Inače, jeli vam se ikad dogodilo da optimizam bude zamijenjen depresijom, da noć prekrije vaš idealizirani dan, da bijelo prekrije crno (ili obrnuto - sve ovisi o trendovima koje diktira Armani naravno;-)).
Brrrr....koji grozan feeling bespomoćnosti, trčanje na wc da ne skuže da si na rubu histeričnog napada, isključivanje iz života kad bi trebalo živjeti punim plućima....
Čitam malo Dariov zadnji post. Ok, blog mu nije bog zna što al s obzirom da su svi naši blogovi na neki način njegovi nije ni bitno. Uglavnom on ima čvrstu vjeru i sigurnost u sebe i to je ono što ga tjera naprijed. Ono, gomila se stvari meni nije dogodila iz puke lijenosti a ne zato što nisu mogle.
Slušam 'Orgullecidu' (Buena Vista Social Club) a vani pada snijeg...dojam i idilu kvari ralica koja rošti pod mojim prozorom ali nema veze. Čitala sam Kemoterapijin blog i odmah postala instant ljubomorna. Ono, wow...koje pisanje...savršeno...i još je tih blogova savršenih i dizajnom a i sadržajem...jednostavno se činim sama sebi nedovoljna....blesača potonulog nepostojećeg talenta.

Sanjam...Dubrovnik, more, stijene, pečene dagnje i rakove....zalaske sunca i galebove, gola tijela i znoj, ljubav u primoštenskoj mikrosobici za spuštenim škurama koje zrak čine teškim i ustajalim, hladno vino kojim se polijevamo i koje pijemo, susjede Njemce koji se glasno ševe poput porno zvijezda sa tipičnim Schatzie uletima....ovog ljeta more ćemo izgleda viđati samo vikendima (no nije ni to loše....važno da smo skupa i da je čitava ta žrtva ne idenja na more samo korak prema nečemu super.....nečemu savršenom...pogledu na katedralu i samo našem crvenom kauču, kino projektoru, sivom tepihu i rupama u zidu koje glume police....

Željela bih da mogu već sad uzeti Coco ali zaista nema smisla. Uopće me nema doma....samo bi patila. Ovako se druži sa Charlize, Charlotte i Bronte. Znam da joj je bolje i da je fantastično zbrinuta. Ona ih jako voli...pruža im svu ljubav. ponekad mi se čini da je nepresušno vrelo ljubavi...voli svoga sina, svog muškarca, njih malene...i ponekad kuka kako je sama i kako nju nitko ne voli. A ima tonu ljudi kojima je stalo ali nekad idealizira stvai i podsvjesno se boji da će završiti sama. Nemoguće rekla bih....

Pariz, Kuba, NYC, London, Sicilija, Dubrovnik, Šibenik, pet pari čarapa, grudnjak u La Perli, onaj baloner iz Manga, Dog Carrier, torba za lap top, nove cipele, stakla za naočale, soundtrack iz Fride, mini Ipod.....badabammmm badabammmmm...gomila stvari po mojoj glavi utišana jednom mišlju:spavati....spavati....

Jeeee...

Evo i mene s novim dizajnom...konačno. A sad zahvale: željela bih se zahvaliti svima koji su sudjelovali u izradi ovog predivnog djela, zatim svojoj majci i baki...i pogotvo dragom Bogu, jedinom gospodinu koji me vodio kroz sve moje nevolje i nedaće te izbavio iz pakla droge i alkohola. Zatim suradnicima i pomoćnicima: Divni ste. Bez vas bi ovaj svijet bio toliko tužan. Čast mi je bila raditi s vama...
.....................................................
Ok, da ne serem dalje...zahvalila bih sebi, sebi i sebi jer sam do 3 ujutro pokušavala odgonetnuti što znače sva ona html sranja...Khm, naravno da ja to ionako već znam dragi šefe i njegov zamjeniče :-))))...............................
E da i našem web-developeru odnedavno razdjevičenom na novom poslu: bez tebe bi ova štanga izgledala tako pusto i hladno..............