Kako mrzim kad mi se kiše a bole me trbušni mišići...prokleti pilates i žena aerobičarka.
Inače, jeli vam se ikad dogodilo da optimizam bude zamijenjen depresijom, da noć prekrije vaš idealizirani dan, da bijelo prekrije crno (ili obrnuto - sve ovisi o trendovima koje diktira Armani naravno;-)).
Brrrr....koji grozan feeling bespomoćnosti, trčanje na wc da ne skuže da si na rubu histeričnog napada, isključivanje iz života kad bi trebalo živjeti punim plućima....
Čitam malo Dariov zadnji post. Ok, blog mu nije bog zna što al s obzirom da su svi naši blogovi na neki način njegovi nije ni bitno. Uglavnom on ima čvrstu vjeru i sigurnost u sebe i to je ono što ga tjera naprijed. Ono, gomila se stvari meni nije dogodila iz puke lijenosti a ne zato što nisu mogle.
Slušam 'Orgullecidu' (Buena Vista Social Club) a vani pada snijeg...dojam i idilu kvari ralica koja rošti pod mojim prozorom ali nema veze. Čitala sam Kemoterapijin blog i odmah postala instant ljubomorna. Ono, wow...koje pisanje...savršeno...i još je tih blogova savršenih i dizajnom a i sadržajem...jednostavno se činim sama sebi nedovoljna....blesača potonulog nepostojećeg talenta.
Sanjam...Dubrovnik, more, stijene, pečene dagnje i rakove....zalaske sunca i galebove, gola tijela i znoj, ljubav u primoštenskoj mikrosobici za spuštenim škurama koje zrak čine teškim i ustajalim, hladno vino kojim se polijevamo i koje pijemo, susjede Njemce koji se glasno ševe poput porno zvijezda sa tipičnim Schatzie uletima....ovog ljeta more ćemo izgleda viđati samo vikendima (no nije ni to loše....važno da smo skupa i da je čitava ta žrtva ne idenja na more samo korak prema nečemu super.....nečemu savršenom...pogledu na katedralu i samo našem crvenom kauču, kino projektoru, sivom tepihu i rupama u zidu koje glume police....
Željela bih da mogu već sad uzeti Coco ali zaista nema smisla. Uopće me nema doma....samo bi patila. Ovako se druži sa Charlize, Charlotte i Bronte. Znam da joj je bolje i da je fantastično zbrinuta. Ona ih jako voli...pruža im svu ljubav. ponekad mi se čini da je nepresušno vrelo ljubavi...voli svoga sina, svog muškarca, njih malene...i ponekad kuka kako je sama i kako nju nitko ne voli. A ima tonu ljudi kojima je stalo ali nekad idealizira stvai i podsvjesno se boji da će završiti sama. Nemoguće rekla bih....
Pariz, Kuba, NYC, London, Sicilija, Dubrovnik, Šibenik, pet pari čarapa, grudnjak u La Perli, onaj baloner iz Manga, Dog Carrier, torba za lap top, nove cipele, stakla za naočale, soundtrack iz Fride, mini Ipod.....badabammmm badabammmmm...gomila stvari po mojoj glavi utišana jednom mišlju:spavati....spavati....
Post je objavljen 04.03.2005. u 00:30 sati.