What a beautiful night

Znate ono, noć prije puta. Kada ne možete zaspati (ili barem niste mogli kada ste bili djeca). Kako je to nekad bilo super. Ne spavamo cijelu noć a zatim se budimo rano ujutro. Krmeljavih očiju roditelji nas unose u dekici na zadnje sjedalo renaulta 4 (stojadina/fiće/bube/škode/peglice ovisno o preferencijama) gdje mi nejaki provodimo prve sate puta. Tamo negdje na naplatnim kućicama kod Karlovca otvaraju se prvi sendviči od posebne ili ekstra vuršta. Svaka je obitelj imala svoje 'stajalište'- Delnice, Severin na Kupi, Plitvice... Tamo se vadi već određeno pečenje spremljeno za put uz pripadajući paradjz i luk koji se režu na licu mjesta. Nakon toga dolaze oni odvratni zavoji gdje smo se svi pitali: zar nismo preblizu žute crte i izgledalo je kao da će se auto svaki tren srušiti u provaliju. Kroz tunele se pjevala proceduralna pjesmica o moru (opet ovisno o preferencijama) a tko je prvi vidio more častio je sladoledom.
Eh da. To je bilo super. Danas su stvari manje više sličen. Barem u mom slučaju. Auto je nešto bolji, sendviči se jedu otprilike na istom potezu, staje se u Kninu na odličnoj pizzi (ko nije probao neka plače i posipa se pepelom), ne bojim se zavoja. Još uvijek inzistiram na pjevanju krozu tunele. Kad znam da se bliži more služim se podlim trikom šutnje i čekam da netko oduševljeno uzvikne (sorry A.) a zatim se rugam ostatak puta.
Toliko od mene. a sada nagradno pitanje: Što blinker, Celine sunčane naočale, veliki gumeni krokodil i Hot Couture od Givenchy-ja imaju zajedničko? Svi idu na more – sutra. Pola stvari je njegovih a pola mojih (oko krokodila se svađamo)- odoh u Primošten. Probat ću vam se javit iz nekog web caffea al tko zna. Nadam se da ću, kad se vratim početi obavljati svoju novu funkciju – pisati blog vijesti za žene. Eto, sad znate. Pusa.