Riba ribi grize rep

Ma moram vam reć, Split je fantastičan. Baš mi nekako prirasto srcu iako nemam nikakvih dalmatinskih korijena (then again, možda onaj poštar i nije bio tako bezazlen kao što je mam uvjeravala tatu :-D ). Probat ću uploadat neke slikice na net al zabranili su mi mladenci da ih stavljam, online. Ljudi žele ostat anonimni bit će.
E nego…ovo je bio jedan od najboljih roćkasa ikad. Prvo u petak – svadba. E svadba se održavala u nekom restaću sa desne strane rive skroz na kraju sa čije se terase vidi cijela riva i crkva i baš je prelijep pogled. Hrana je bila zakon (iako sam se, moram priznati zaželjela mesne kuhinje). Bitno je da smo se svi ponapijali nekog super vina, ja sam uslikala neke fantastične fotke i baš je bilo zakon.
Jedna od zanimljivijih situacija bio je pijani mladoženja (ah, ko ga ne bi volio) koji silom gura Tonćija Huljića da s njim reže tortu umjesto mlade a zbunjeni Huljić nevoljko pristaje nakon što mu je obećan povelik komad za njegov stol (oni su bili slučajni gosti u restoranu koji su se zatekli eto baš za vrijeme vjenčanja). Tako da sad umjesto mlade i mladoženje imam mladoženju koji vitla mačetom za rezanje torte nad glavom jadnog Tončija. Za puknut od smijeha. Eh da, dan poslije smo išli na ručak kod mladinih roditelja. Tu ja nisam puno imala za jest jer je bila pečena patka i anjetina a to ne jedem. Zadovoljila sam se krumpirom i nekim savršenim kolačićima koji se tamo zovu šubarice. Nešto slično čupavcima al puno bolje.
Jučer je bio moj roćkas i tu smo opet završili u nekom restoranu uz neku malu lučicu na školjkama, rižotu i lignjama. Tu smo se isto podnapili i sreli neke njihove rođake (među kojima je i neki slikar, faca kojeg svako malo viđam po tv-u i novinama) pa su svi zajedno zapjevali. I tako smo danas došli u ZG. A ovdje kiša pljušti, sparno, nema se za okupat (ko mi spomene onu baretinu od Jaruna dobit će po jajima). Baš bezveze.
Tamo je vrijeme cijelo vrijeme bilo lijepo. I baš mi je bilo super. On i ja smo se posvađali samo jednom…tj. Dvaput(jednom kad me nazvo bivši da mi čestita rođendan – koji je to ljubomorko) a drugi put kad se nismo imali di sparkirat u Brelama pa sam ja pizdila.
E da, ta stvar s parkiranjem. To je grozno. U svim tim manjim mjestašcima more se potpuno prisvaja na način da se kupi parking i onda se slučajni prolaznik nema gdje sparkirat osim ako tamo nema iznajmljenu sobu. Pristojno smo pitali neke ljude jer možemo kod njih ostavit auto na sat dva (da se razumijemo, imaju ogromno parkiralište koje je zjapilo prazno) dok se ne okupamo. Znate šta su nam odgovorili??? Da platimo 20 eura koliko košta najjeftinija soba pa da onda možemo. Ma nek idu u k… i zato nama taj naš turizam ne šljaka. Imamo prekrasnu obalu al neznamo kako je predstavit slučajnim prolaznicima, turistima i slično. A ceste…ajme grozota…sa strana zjapi provalija a ispred tebe obavezno kamp prikolica, cisterna, škoda ili slično koju nema šanse da pretekneš jer čim pođeš iz suprotnog smjera trubi šleper. Uglavnom, užas…no sve je vrijedno jednog kupanja, jedne kapi mora, jednog vala…ma sve je vrijedno i znojenje u autu (dobro, imali smo klimu al nije ni to zdravo) i živciranje i stosatna vožnja.
Eto, malo sam odužila…nije ništa umno ali eto.
Btw. Autoškola ipak počinje sutra jer predavač nije mogao doć. Onak, what the fuck…platiš im 4000kn + 360kn za doktora + 180kn za knjige + neznam kolko kuna za sam ispit i onda on ne može doć. Ma kreten.
Ali, za tjedan dana ovi idu na honey moon (tko dovraga ide na medeni mjesec u Cavtat???) pa smo dva tjedna tamo u stanu…pa idemo na more…pa kod mene u stanu, pa opet na more…ma jedva čekam. Ajde pusa