Dan D

Could it be anybody I want somebody to love.
Danas je prvi dan depresije. Službeno. Dan kada se osjećam u k… i beskorisno do bola.
I ništa me ne može utješiti…ni novi Escada ‘Island Kiss’ (hvala Matea) ni novi badić pa ni onaj prelijepi komplet Liscinog donjeg rublja. Ništa.
Osjećam se beskorisno i glupo. Ne znam što ću sa sobom, sa svojim životom. Kuda dalje???
Izdepilirala sam noge…namazala se Lancasterovim sun make-upom, bila na treningu.
Čak i izgledam dobro. Ni sama ne vjerujem. Imam 58kg. Toliko nisam imala već dugo. Na trbuhu se počinju nazirati pločice…sve izgleda ljepše i zategnutije. Osim mene iznutra.
Znate onaj feeling kad hodate ulicom a u glavi vam buči, a vi niste sigurni jeli to buka s obližnjeg gradilišta ili pak rušenje vašeg unutrašnjeg svijeta. Svijeta iluzija i snova. Svijeta idealizma koji sam si sama sagradila, valjda kao pokušaj zaštite. Bježanja od stvarnosti. I onda kad se sučiš sa stvarnosti – puf!!! Sve nestane i ja sam ponovno sama kao onaj tuljan u zoološkom vrtu.