1.Maj-Praznik jada...

srijeda, 30.04.2008.

Svi su ovih dana u poslu do grla, oko priprema za 1. Maj-praznik rada. Jedino što mene čini sretnim u vezi sa tim praznikom , su slobodni dani , koje imamo... Kakva je suština slaviti i obilježiti nešto, što se zove "Međunarodni praznik rada", a mnogo ljudi nikako ne radi.
1.Maj se obilježava od 1.svibnja 1886 godine, kada su radnici, željezare u Chicago poveli prve radničke prosvjede pod parolom "3 Osmice", kojom se simbolizirala želja za radnim vremenom od 8 sati, odmorom od 8 sati i slobodnim vremenom u trajanju od 8 sati. Prosvjedi su ugušeni u krvi, jer je policija ubila više od 100 prosvjednika, a simbolično, 8 ih je osuđeno na smrt vješanjem.
Sigurno, da su ti ljudi, azslužni za puno toga, ali sada taj praznik, lagano gubi svaku smisao. To je još jedna prilika sirotinji da se jednom godišnje, pošteno najede graha, a onim bogatim da odu na more ili neku drugu luksuznu lokaciju. Ja moram sutra, sa porodicom na piknik, iako se meni ne ide. Niti ja radim , niti moji rade, već su poslodavci, stoga mi nije jasno, zašto to ja trebam slaviti. Treba ljudima, isitinskim radnicima (komunalcima,kuharicama,taksisitima...) priuštiti slobodan dan ili ih barem, nagraditi nekom simboličnom novčanom premijom. Možda bi se tako dao podsticaj tim radnicima da bolje i učinkovitije rade. I danas svi mladi bi studirali "društvene nauke"... Sve je to proizvod roditeljskog pritiska. "Sramota je imati poljoprivredni fakultet". Pa sa diplomom poljoprivrednika te čeka siguran, posao, što se ne može reći za pravnike, profesore, psihologe i socijologe. Nekada je taj Praznik rada, imao veliki značaj. Ljudi su se masovno okpuljali , odmarali i uživali, makar taj jedan dan. A sada nemože ni Božić,Uskrs,Valentinovo proteći u obiteljskoj atmosferi i uživanju, jer svi jure da kupe svom omiljenom nećaku novi MP4 ili bicikl. Tako je i ovaj praznik, izgubio svaku bit. Ljudi dolaze samo da jedu. Meni je iskreno degutantno gledati, sve te umirovljenike, koji onako halapljivo grabe taj grah, zbog kojeg su se prethodno potukli sa nekim drugim gladnim čovjekom. I onda Sanader kaže: "Neće biti gladnih"... Ali sramota je da se u 21 vijeku,poput najkrvoločnijih zvijeri, borimo za koricu kruha i tanjur graha...
Zar ovakav dan zaslužuje proslavu. Dan kada su se radnici prvi put pobunili i izborili bolje uslove i bolji status u društvu i dan kada se ljudi doslovno otimaju da u prljavom, zaraslom Maksimiru pojedu, tanjur graha, kojeg će im vjerobatno djeliti političari, koji ih evo dovedeše do takve situacije.
Bilo kako bilo:SRETAN 1 MAJ-PRAZNIK RADA, JADA I GRAHA....