Schindlerova lista !

utorak, 18.03.2008.

Listam danas jednu, staru knjigu, koja je dugo vremena skupljala prašinu na polici mojih roditelja. Iako se zadnjeg rata ne sjećam, baš najbolje,poznajem zaraćene strane i učesnike.
U toj knjizi nađem nekoliko priča koje su me ostavile bez daha.Vjerovatno mislite da je riječ o ratnim,naelektrisanim dramama , ali priče su O LJUBAVI! Čistoj ljubavi, ljudi koji su vjekovima živjeli jedni pored drugih i kojima dva-tri čovjeka nisu mogla izbrisati iz srca uspomene na neka davna vremena.
Prva priča je o čovjeku,rudaru iz Sarajeva, po imenu Muhamed. Iako je bio u službi Armije, u kući je imao 3 gladne djece. Bila je zima, a on nije imao drva. Odlazak u bilokakvu šumu, značilo bi automatsko zarobljavanje, jer su Bosanski Srbi, kontrolisali sarajevske planine. Ali Muhamed, nije mogao trpiti plač, promrzle djece, pa je odlučio rizikovati i sa sjekirom se zaputio na Igman. Kada je počeo sijeći, na njega je naišao jedan vojnik, Vojske Bosanskih Srba. Muhamed je u suzama, zamolio za život i rekao da ima djecu i da ako im nedonese drva , da će djeca umrijeti od hladnoće. Na to mu je,Srbin rekao:“Sijeci, ja garantujem za tebe“. Iako Muhamed nije do kraja rata vidio tog čovjeka, nedavno ga je upoznao i zahvalio na životu svoje djece.
Susjedi, ponekad nam se sviđaju, a ponekad ne, ali sigurno bi nam pomogli. Jedna ratna priča iz Drvara. Starica Stana, je Srpske nacionalnosti, živjela u selu sa pretežno Muslimanskim stanovništvom. Kada su se Srpske trupe, dogovarale o ulasku i ubijanju civila, Stana je preko svojih rođaka, saznala šta bi uslijedilo ako ne obavijesti susjede Hrvate i Muslimane. Zahvaljujući, njoj spašeno je 50 života.Stana je ostala u Drvaru.I sa suzama je dočekivala svoje susjede povratnike. Iako je umrla niko joj nikad nije predao nikakvu nagradu i orden. „Ne trebaju, nisam ni zaslužila, oni bi to uradili i za mene i moju djecu“, rekla je Stana jednom prilikom,neposredno prije smrti u 82 godini života.
Slijedeću, sam priču vidio na „Latinici“, pa za one koji je nisu gledali, ću je ponovo prepričati,jedan čovjek iz Brčkog, zaboravih kako se zove. Uglavnom , čovjek je Musliman. I završio je u zloglasnom logoru. I kada je na njega došao red za klanje (izgubio je na ljudskom ruletu), u logor je ušao jedan čovjek koji je naredio oslobađanje, svih zarobljenika. I onda su se njih dvojica sreli i zahvalili jedan drugom...
Dakle, ljudi smo, po nama ja HUMANOST dobila ime. Moramo to opravdati. Stvorimo ljude, koji će se ponijeti kao ovi ljudi gore. Ljudi,koji će pomoći, prijatelju, i baš po uzoru na Spilbergov film, napraviti Scindlerovu listu na BH. način!!!