Sportaši-robovi savremenog doba!

ponedjeljak, 03.03.2008.

Evo ovaj sam post, odlučio posvetiti nečemu o čemu, kada gledamo utakmice i svesrdno navijamo, ne vodimo računa.A riječ je o sportašima. Meni je lično dosadilo gledati Ligu Prvaka u nogometu, jer mislim da je sada sve to preraslo u opšti komercijalizam i utrku za novcem. Ne daju mi se gledati kojekakvi šminkeri tipa Christiano Ronaldo, David Becknam i company, koji više vremena provode slikajući se za razne časopise nego na terenima. I onda se pitam gdje su nestali igrači tipa Zidane,Khan,Selman ili Zola, koji su igrali zbog užitka igre. Pravi i zanimljiv nogomet igraju još samo Afrikanci , koji igraju zbog igre ne zbog para.
Također, u nogometu se okreću enormne cifre, pa se vlasnci klubova stavljaju u poziciju gospodara nad sportašima. Kada čujem na TV-u da je neki sportaš umro i na terenu, to mi i nije čudno. U obrazloženju njihovih pogibija piše samo da je uzrok zastoj u radu srca, a ustvari riječ je o predoziranju analgeticima, koji su u stanju da privremeno prikriju bol. Jedan Portugalac, koji j eigrao u Finskoj ligi, je pokušao igrati sa rupturom mišića, i popio kutiju analgetika u toku dva dana. I normalno je da srce to nemože izdržati. Pa onda , te iste sportaše,muče kojekakve marketinške agencije, pa me znaju toliko iznervirati da hoću da poludim. Pred neko veće sportsko natjecanje, agencije se sprcaju na sportaše. Pa sjetimo se samo vremena pred Svjetsko nogometno prvenstvo 2006, pa Ronaldo,Rooney,Swainteiger i co. su iskakali iz pašteta.
Šta od čovjeka mogu uraditi novci i reklame, pokazuje Ronaldhino, kojeg su na SP-u 2006 najavljivali kao senzaciju prve klase, a ovaj nam pokazao tek dva-tri poteza i otišao kući.
Današnji sportaši nemogu sve stići. Kup,prvenstvo,međunarodno natjecanje.... Sav taj ritam postaje u bojit. Svi se sjećamo EP u rukometu 2008 u Norveškoj kada su u 11 dana rukometaši imali 8 utakmica. Dakle , riječ je o ubojitom tempu koji malo po malo ubija ljepotu i užitak praćenja sportskih priredbi.
Ostaje nam se samo nadati da će neki tamo Abramoviči i njemu slični tajkuni, shvatiti da su i ti sportaši ljudi i poštediti ih patnji, koju neki zovu sportom.....
Evo još jednog Eduarda;

mah mah mah