Ako me osude
da postojim
da čuvam tajnu
dolaska svoga
nemoj bijes
o Boginjo
svijeta moga
proliti poljima
mojim.
Na mojim poljima
pokošene leže
djetinje želje
i zamukla zvona.
Na mojim poljima
posrću odsjaji
što ih ruže vraćaju
Planeti maloj
Velikoga Princa.
U mojoj bašti
sjede umorni
i umorno rastu
želje njine
davne.
|