Fantasy Dnevnik
nedjelja, 01.03.2009.
New Dawn
Ajd dugo nisam ništa zapisao u svoj dnevnik, možda zato jer sam bio zauzet. Možda. zanimljivo je kako čovjek ima najmanje vremena za pisanje u trenutcima kad se najviše bavi papirologijom. Možda umni posao automatski poništava potrebu za kreativnim izražavfanjem, ili se možda radi jednostavno o lijenosti. Bio sam zatočen. Da, ja nevjerojatan i močan ratnik. zatočen. u kuli gdje su me prisilili da obradim neke zanimljive "podatke". Naravno zaprijetili su mučenjem nevinih, kako sam to mogao odbit. Neću nabrajat sve strahote koje sam morao proć u svojoj ćeliji, odmah ću skočit na posljednji dan. Dan kad sam ponovo osjetio izvor kako me grije, tako blizu. Poput sunčevih zraka, probudio me iz duševne smrti uzrokovane neprestanim radom. Stao sam pored vratiju i dopustio energiji da se nakupi u podlaktici, sve dok mi koža nije počela gorjet. Sve sam sipustio u jednom udarcu, udarcu od kojeg mi se čitavo tijelo potreslo, i vrata su popustila i prignječila stražara uz kameni zid. Iskočio sam van i razoružao ga te potrčao hodnikom noseći tek dugi mač koji sam uzeo iz stražarevih korica. Morao sam požurit, razaranje vratiju sigurno nije ostalo nezapaženo. Potrčao sam niz dugo stepenište. U susret su mi trčala trojica vojnika napola obučenih kojis u čvrsto stezali svoje duge mačeve. Da je to bio neki od protekilih dana, vjerojatno bi poginuo suočivši se sa trojicom, iako neopremljenih vojnika zato nimalo manej smrtonosnih. No danas, kad sam mogao osjetit kako se vrijeme usporava dok mi toplina teče žilama, bili su prespori. Mnogo prespori, u nekoliko trenutaka ležali su na tlu, krvareći. nastavio sam trčat moleći se da ne susretnem više vojnika. Molitva mi se nije ispunila. Sišavši u prizemlje, tamo su me dočekala dva vojnika oklopljena u oklop od metalnih ljusaka... hmmm... odlučujem ne više pisat o tome... nema smisla... nastavit ću drugi put... sad idem leć i uživat u zasluženom odmoru
