Fantasy Dnevnik
srijeda, 18.04.2007.
Škola magije...
Današnji dan je bio prilično zanimljiv... nakon što mi je poluvilenjakinja pobjegla sa tepihom, zamislite, mojim tepihom. Podcjenio sam ju, čini se. Otišao sam u ilegalnu školu magije za koju sam saznao od starog prijatelja nekromanta koji ne dopušta da mu se ime izgovara. Da se zovem Sandro ne bih ni ja dopuštao. No uglavnom on mi je rekao za tu školu, te sam ju posjetio kako bi se upoznao sa osnovama spellcastinga i lakše se othrvao njenim utjecajima.
Tamo sam sreo jednu malu hobiticu, koja je uporno tvrdila da nije lopov iako su moji ključevi neprestano nestajali. Pitam se dali bi joj trebao reć da su to ključevi od šupa sa gradivnim materijalom...hmm... radije ću joj prepustit da sama sazna imao sam važnijeg posla od lovljenja malih lopovica.
Radilos e o jednoj extremno zbunjenoj i extremno opasnoj mladoj poluvilenjakinji, sa velikim pištoljem, ovaj prstom za magije. Ne da je doslovno bio velik, nego je prijetnja koju predstavlja bila velika.
Još uvijek se naježim kad se sjetim ratova iz doline sjena kad su nekromanti na nas bacali magije pod čijim se utjecajem duša odvajala od tijela. Barem duše onih koji joj se nisu uspjeli oduprijet, no efekt je bio bolan u svakom slučaju. Sa užitkom sam zaboo mač u srce jednom takvom.
No da se vratim na učilište, za žalošću moram ponovo napomenut da nisam imao svoj tepih pa da sa malom lopovicom završim po kratkom postupku tako da ju udarim po glavi već sam to učinio drugačije. Hmmm... da uhvatio sam ju za gležanj i držao kroz prozor na desetom katu. Da ima 10 katova i nije neboder već toranj, tornjevi moraju biti visoki, to im je posao. Iako donji katovi ničemu ne služe, već su skladišta otpadaka. Nikad nisam mislio da su nekromanti previše bistri, druže se sa nemrtvima, blijedoća i te stvari nije moj stil...
Ah previše ljudi zaviruje u moj dnevnik, a i uskoro mi počinje nova lekcija te ću prekinut usred zapisa, još samo želim spomenut da sam se zakleo da ću uhvatit onu poluvilenjakinju i prislit j da mi vrati tepih... Stvarno ne znam zašto je reagirala tako burno... samo sam ju pokušavao uvjerit da me odveze nekud... A stvarno ne znam kako bi mene netko mogao odbiti
