Fantasy Dnevnik
četvrtak, 12.04.2007.
Damn, again...
Koliko puta moram biti posječen prije nego shvatim da ne smijem razmišlajt o pogreškama usred borbe... to je najgora pogreška koju ratnik može učinit. A možda me ometao i tepih, no tko će ga sad znat. Koristan je, ponekad dok treba nekog mekanog umlatit. Na ime to je sve za što ga mogu koristit dok ne nađem nekog tko je sposoban da ga pokrene.
Ona mala govoreća sovica koja tvrdi da pripada NJOJ nije bila od baš nikakve pomoći... ah da preskočio sam bitku... pobijedio sam, kao i uvijek uglavnom. Srećom moj bog ne zagovara skromnost, čim glasniji sam, to bolje ;) No da no ipak nije prošla dobro kako je mogla... nosim nekoliko posjekotina za koje sam sam kriv... no da kad smo kod skromnosti...
Nakon bitke umoran sam otišao u obližnju krčmu gdje me neki klinac pokušao opljačkat, na ravno s obzirom an moju plemenitost samo sam mu odsjekao šaku kako je zakon i pustio ga da ide bez da sam pozvao murjake. Kako sam divan, no da uglavnom nakon toga me više nitko nije pokušao opljačkat vjerojatno su shvatili da plemenite ljude nije u redu pljačkat.
Kad sam se smjestio i naručio svoj uobičajenu čašu vode, ali en b ilo kakve već sa svetog izvora u šumi. Često se pitam zašto ima okus po ulju kad ju pijem u krčmi ali sam zaključio da je to zbog zla koje je tako gusto u krčmaam da kao talog sjedne u vodu. No dobro ztamo sam upoznao divnog čovjeka sa kojim sam odigrao partiju Kamenja, zanimljive strateške igre... Naravno pobjedio sam i u tome... Kad je viknuo ubio sam te, posegnuo sam za tepihom i udario ga po glavi... da.. čini se da sam ipak ja njega ubio! Ha! Tko ovdje bolje igra...
Počet ću se vezat za ovaj tepih kao za svoje primarno oružje, bolje da uskoro pronađem NJU ili neću bit voljan držat tepih pod guzom kad bi mi svakog trena mogao zatrebat...
Ubit ću tu sovu, uporno tvrdi da sam zao, nemoralan i da ne mogu trčat okolo i ubijat ljude... Ja ne vidim zašto ne ako su zli... moj radar mi to jasno pokazuje...
