Fantasy Dnevnik
petak, 23.02.2007.
K...onom bogu koji je najružniji
Čim sam se probudila danas, osjetila sam kako me obuzima neki strah.
Nisam znala od čega ni zašto, samo sam imala osjećaj da se nečega bojim.
Mrzim takve osjećaje.
No, uglavnom. Kasnije sam shvatila i zašto sam imala taj osjećaj. Ako je to bio razlog.
Kao prvo, oteklina na nozi je malo splasnula, ali i dalje je veličine moje šake.
Drugo, na Neviđenom Učilištu smišljaju način da svima zagorčaju život.
Pretpostavljam.
Na ispitu 'pravljenja drvenih kuglica' za prošla dobro, ali mi je kasnije ispao štapić u kanalizaciju.
Mrzim kad sam tako nespretna.
Sad moram kupiti novi, a skupljam zlatnike za novu magičnu vreću. Ne da mi se sve teglit na ramenu.
Ne znam što ću na kraju napraviti.
No dobro, dakle to je taj obični dio dana.
Druga stvar, par prijatelja mi je reklo da idu na koncert Podivljalih Bubrega, na dan svete Sanje (tko još kod nas slavi Sanju? koga briga što je nekad davno spasila nekog čarobnjaka od utapanja u pivi koju je za njega u bunar nalio njegov najgori protivnik i onda ga gurnuo u taj bunar?)
Uglavnom, ako mi noga prestane izgledati kao deformirani buzdovan, ići ću...
Ali onda riskiram da me netko tamo opet zgazi.
Morat ću obuć neke čvrste cipele.
Kanarinac Flavio koji obično letucka po učilištu zaletio se danas u sobu u kojoj su neke budale vježbale najgluplje čarolije kojih su se mogli sjetit.
Tako da je sad postao kapucin, i to žuti.
Izgleda odvratno, ali ne dopušta nikome da ga promijeni natrag u kanarinca.
Cijeli dan pokušava pjevati, a zvuči kao pokvarena mini-pila kojom netko pokušava prerezati mač.
