Moj izgubljeni svijet

Otpuhuje bura posljednje siječanjske dane. Nekima je zahladilo oko srca, nekima oko novčanika, ali nadam se da ste svi u toplome i da se plinska kriza neće ponoviti.
Ovo vrijeme stvarno treba prespavati. Ili ga tiho preživati uz toplu peć.
Ranojutarnje ustajanje i svakodnevni odlasci na posao jednostavno su nehumani
Naročito kada si bačen nakon duuuugog perioda mirovanja u veliki kotao međuljudskih odnosa. Neizbježno čovjek svjedoči sitnim razmiricama, malim i velikim nepodnošenjima, raznim podbacivanjima i perfidnim predbacivanjima. A najgore je kada ni kriv ni dužan zapneš nekome za zub, i to očnjak. Kada netko iz čista mira zaključi da te baš ne podnosi.
Radim već šest mjeseci. Kada se sve zbroji i oduzme, nije to loših šest mjeseci.
Naravno, postoje sunčani dani i oni mračni, no sve ću to pripisati životnoj neizbježnosti.
Susrela sam tople, ugodne osobe s kojima je užitak popiti kavu, izmijeniti šalu, surađivati u poslu, priskočiti u pomoć.
Ali na žalost, upakirani su zajedno sa onima kojima je empatija potpuno nepoznati osjećaj, koji se ponose oštrim jezikom, širokim vokabularom grubih izraza, a ni kultura im nije jača strana. S ponosom iskaljuju bijes misleć da će tako najbolje obilježiti svoj teritorij.
Moram priznati da sam iznenađena snagom kojom ljudi mogu bjesniti, vrijeđati, pa čak i mrziti.
Možda me je dugogodišnje izbivanje iz poslovne stvarnosti smekšalo. Možda sam preosjetljiva, cendrava, ali stvarno ne mogu razumjeti, s obzirom da smo prisiljeni dijeliti isti prostor i vrijeme, kako se ljudi i ne trude obuzdati zločestu ćud. Mislim, svima bi bilo ljepše, zabavnije, ugodnije, više bi ih voljeli, osjećali bi se prihvaćeni.
Ovako, obojani siviom bojom vlastitog raspoloženja, nervozno hodaju hodnicima uvjereni da je cijeli svijet pokvaren i zao.
Teško je surađivati s takvim osobama.

No, da ne padnem sada u depru i da vas ne umaram nekim tamo sporednim likovima iz čudesne bajke životnih iznenađenja, moram pohvaliti apetit svojih kolegica koje uopće ne cijene vrijednosti zdrave prehrane, prijezirno okreću nos od žitarica i pahuljica, dijetnih napitaka i zamjenskih sladila. Srećom, dijeta im nije potrebna kao ni meni, pa se barem fino napapamo hambića, pizza, tostova, suhomesnatih domaćih proizvoda... mislim... stvarno se jede

I za kraj, nadam se da vas nije ulovila gripa, da niste slomili ni košćicu na skijanju, da se sunce svakodnevno rađa iz dubine vašeg bića, da ste sretni i zadovoljni, upravo poput onih koji vas okružuju i griju se toplinom koju širite oko sebe (kako sam slatkorječiva!!!!!)
Pusa svima, odoh vas obići

Update: Naši rukometaši dođoše u Rim i ne vidješe papu.
Nakon puste nepobjedivosti, slomiše nas Francuzi. Moji dečki tvrde da Šprem nije odigrao, a Hrvatina nije bilo niti na klupi. Červar je napravio nevjerojatne poteze i to baš u finalu, baš protiv Francuza. Čini se da naprosto ne želimo osvojiti to zlato.
Mene najviše boli to od koga smo izgubili. Da su Danci ili Španjolci, Poljaci... ali Francuzi... zar nam nije bilo dovoljno prošli put?????

Dragi moji blogeri, nadam se da ste veselo ispratili staru godinu, da ste ludo dočekali Novu i da niste donosili 'važne' odluke koje se ionako ne provedu u djelo.
Kod mene je bilo toliko standardno, da standardnije nije moglo biti. Pripremila se klopa, kolači, nabavila cuga, nešto se plesalo sa klincima, TV program je bio negledljiv, pa smo se zabavljali gledajući satelit, tj. vrtjeli smo programe i smijali se izboru RTL-ovih programa, DSF-ova, te kojekakavih uglavnom dojčevele TV postaja. Svirala se polka, stričeki s brkovima a'la 70.-te vodili su raznorazne showove, no publika se dobro zabavljala. Na kraju smo se zaustavili na koncertu Tine Turner, te hitovima 80.-tih, s kojima smo uplovili u Novu.
Za Božić sam dobila nov novcat lapatopi,
(malo se hvalim:))
te smo ga isprobavali, upoznavali, navratih i do zajedničkog bloga, no tamo je vladalo mrtvilo. Očito ste pronašli puno bolji način zabave:))
Uglavnom, u jednoj od bivših godina zabilježenih na http://novogodisnjeludilo.blog.hr/ netko je predložio izbor najgoreg dočeka Nove Godine. Nasmijala sam se do suza. Bio bi to stvano zanimljiv izbor.

Nikakve odluke se nisu donosile, život ide dalje, a što će donijeti, nemam blage veze (možda je bolje da ne znam:))
Hladni dani zaredali su se. Na dnevniku glavna vijest bit će plina, pa ga neće biti, pa će ga opet malo biti. Blažena peć na drva.
I tako dremuckajući uz pucketanje vatrice, sanjam o proljeću, suncu, zelenim livadama, cvjetnim krošnjama, toplim danima i zvjezdanim noćima


i čarobnom morskom plavetnilu, naravno.


A kako ste vi dočekali Novu? Je li vam donijela išta novoga? Ili je to bila noć kao svaka druga?

P.S. Ako niste, što prije izvadite karticu dopunskog osiguranja, vrijedi i za one slabijeg imovinskog stanja kojima država plaća istu i držite se dalje od doktora dok sve to ne isposlujete, da ne bi morali platiti porez na budale, kako se to lijepo kaže.

Pusa svima i Sretna vam bila ova potpuno nova godina:))