|
Odavno sam obećala dragoj blogerici Taliji da ću napisati post o njenom omiljenom rukometašu Vladi Šola.
Vlado i ja odrasli smo zajedno, tek ulicu udaljeni.
On je najmlađi u obitelji Šola, odrastao pored četiri starije sestre i mame kućanice. Tata mu je radio u Njemačkoj i nije često dolazio kući, ali kada bi došao, bila je to fešta za cijelo susjedstvo. Finih čokolada i kojekakvih slatkiša bilo je dovoljno za sve klince u okolici.
Mama Šola jedna je posebna gospođa. Najplemenitija i najnesebičnija osoba koju sam srela u životu. Vrata njihove kuće svima su bila širom otvorena. Od poštara, susjeda, ljudi u potrebi - sve je ta izuzetna žena primala sa jednakom ljubaznošću i toplinom. Ona je jedna od osoba koje će skinuti košulju sa sebe i ogrnuti one koji nemaju. Srećom, tu jedinstvenu osobinu naslijedila su i njena djeca.
I danas je u kući Šola jednako živo kao nekada, uvijek će se naći mjesta za nezvanog gosta, Vladina popularnost niučemu nije izmijenila gostoljubivost ove obitelji.
Vlado je kao najmlađe dijete i još k tome sin, bio miljenik svoje majke. Rado mu je ugađala, tako da ne čudi što je uživao povlasticu doručkovati napolitanke i Coca Colu (a gle koliki je narastao:)))).
Mama Šola rado je kuhala. Za ukućane, za prijatelje, goste, pridošlice, nitko nije odlazio gladan.
Vlado je bio dečko širokog osmjeha, volio je zadirkivati sestre, prisluškivati naše 'povjerljive' rezgovore, zafrkavati nas, tako da smo ga često tjerale iz sobe povjeravajući jedna drugoj male ljubavne tajne.
Rukometom se počeo baviti još u osnovnoj, ali nitko nije ozbiljno shvaćao njegovu ljubav prema lopti. Tek kada je stao na vratnice zagrebačkog kluba, dalo se naslutiti da će daleko doguratri u golmanskom svijetu.
No bez obzira na profesionalni uspjeh, Vlado je uvijek ostao prirodan i jednostavan dečko iz susjedstva. Njegovo ponašanje ostalo je nepromijenjeno.Uvijek će rado popiti piće sa starim prijateljima, sa osmjehom primiti šale na svoj račun, ugostiti društvo, držati se starih obiteljskih vrijednosti. Mislim da je upravo time osvojio navijače diljem Hrvatske.
Što se ljubavnog života našeg slavnog golmana tiče, Vladno nikada nije bio ženskar. Nije dovodio curice kući, nije ih mijenjao kao čarape, nije se koristio slavom da bi namamio neku u zagrljaj.
Kada je upoznao svoju Natašu, to je bilo to, i usprkos zafrkanciji suigrača, usprkos savjetima brojnih muškarčina koji nisu mogli prihvatiti da jedan mlad i perspektivan sportaš blaženo uživa u monogamiji, Vlado je svoju Natašu doveo pred oltar, sretno se oženio, a kuća Šola s ljubavlju je prihvatila novu članicu jedne velike i složne obitelji.
Danas Vlado ima divan brak, prekrasnu kćer, veliku kuću, dobar posao, a ono što me najviše fascinira je njegova urođena jednostavnost, te ljubav i poštovanje kojima obasipa svoju suprugu i dan danas.
Talija, nadam se da sam ispunila tvoja očekivanja
|
