Marketing
By by siječanj
Otpuhuje bura posljednje siječanjske dane. Nekima je zahladilo oko srca, nekima oko novčanika, ali nadam se da ste svi u toplome i da se plinska kriza neće ponoviti.
Ovo vrijeme stvarno treba prespavati. Ili ga tiho preživati uz toplu peć.
Ranojutarnje ustajanje i svakodnevni odlasci na posao jednostavno su nehumani
Naročito kada si bačen nakon duuuugog perioda mirovanja u veliki kotao međuljudskih odnosa. Neizbježno čovjek svjedoči sitnim razmiricama, malim i velikim nepodnošenjima, raznim podbacivanjima i perfidnim predbacivanjima. A najgore je kada ni kriv ni dužan zapneš nekome za zub, i to očnjak. Kada netko iz čista mira zaključi da te baš ne podnosi.
Radim već šest mjeseci. Kada se sve zbroji i oduzme, nije to loših šest mjeseci.
Naravno, postoje sunčani dani i oni mračni, no sve ću to pripisati životnoj neizbježnosti.
Susrela sam tople, ugodne osobe s kojima je užitak popiti kavu, izmijeniti šalu, surađivati u poslu, priskočiti u pomoć.
Ali na žalost, upakirani su zajedno sa onima kojima je empatija potpuno nepoznati osjećaj, koji se ponose oštrim jezikom, širokim vokabularom grubih izraza, a ni kultura im nije jača strana. S ponosom iskaljuju bijes misleć da će tako najbolje obilježiti svoj teritorij.
Moram priznati da sam iznenađena snagom kojom ljudi mogu bjesniti, vrijeđati, pa čak i mrziti.
Možda me je dugogodišnje izbivanje iz poslovne stvarnosti smekšalo. Možda sam preosjetljiva, cendrava, ali stvarno ne mogu razumjeti, s obzirom da smo prisiljeni dijeliti isti prostor i vrijeme, kako se ljudi i ne trude obuzdati zločestu ćud. Mislim, svima bi bilo ljepše, zabavnije, ugodnije, više bi ih voljeli, osjećali bi se prihvaćeni.
Ovako, obojani siviom bojom vlastitog raspoloženja, nervozno hodaju hodnicima uvjereni da je cijeli svijet pokvaren i zao.
Teško je surađivati s takvim osobama.
No, da ne padnem sada u depru i da vas ne umaram nekim tamo sporednim likovima iz čudesne bajke životnih iznenađenja, moram pohvaliti apetit svojih kolegica koje uopće ne cijene vrijednosti zdrave prehrane, prijezirno okreću nos od žitarica i pahuljica, dijetnih napitaka i zamjenskih sladila. Srećom, dijeta im nije potrebna kao ni meni, pa se barem fino napapamo hambića, pizza, tostova, suhomesnatih domaćih proizvoda.
.. mislim... stvarno se jede
I za kraj, nadam se da vas nije ulovila gripa, da niste slomili ni košćicu na skijanju, da se sunce svakodnevno rađa iz dubine vašeg bića, da ste sretni i zadovoljni, upravo poput onih koji vas okružuju i griju se toplinom koju širite oko sebe (kako sam slatkorječiva!!!!!)
Pusa svima, odoh vas obići
Update: Naši rukometaši dođoše u Rim i ne vidješe papu.
Nakon puste nepobjedivosti, slomiše nas Francuzi. Moji dečki tvrde da Šprem nije odigrao, a Hrvatina nije bilo niti na klupi. Červar je napravio nevjerojatne poteze i to baš u finalu, baš protiv Francuza. Čini se da naprosto ne želimo osvojiti to zlato.
Mene najviše boli to od koga smo izgubili. Da su Danci ili Španjolci, Poljaci... ali Francuzi... zar nam nije bilo dovoljno prošli put?????
Post je objavljen 30.01.2009. u 20:24 sati.