|
Jučer je završila posljednja epizoda (prve sezone) jedne od meni najboljih serija na TV-u.
Heroji.
Fantastika, akcija, dobri likovi, još bolja radnja.
Uživala sam u svakoj epizodi.
A posljednja je bila najbolja. Trebalo je spasiti svijet, konačno se obračunati sa zlikovcima.
I kako reče jedan od aktera, na posljetku je jedino važna ljubav.
Za neupućene, u seriji pratimo dogodovštine junaka sa posebnim sposobnostima koji otkrivši da su drugačiji, pokušavaju pronaći smisao vlastitog postojanja.
Njihove se sudbine međusobno isprepliću, oni herojski priskaču jedni drugima u pomoć u naizgled bezizlaznim situacijama, a njihove vrline su požrtvovnost i nesebičnost.
Oni nisu heroji zbog toga što znaju letjeti, ili zbog toga što mogu putovati kroz vrijeme, regenerirati se, čitati misli ili prolaziti kroz zidove.
Njihovo herojstvo očituje se u borbi sa sobom, u preispitivanju vlastitih vrijednosti, u hrabrom suočavanju sa raznim problemima, u tome što tvrdoglavo slijede svoj put usprkos raznim opasnostima. Oni ne razmišljaju o lakšem načinu.
Heroj je čovjek bez posebnih moći koji riskira život da bi spasio posvojenu kćer.
Herojstvo nije ekskluzivna privilegija izabranih.
Heroj može biti svatko tko je spreman ići do kraja bez obzira na sve.
Herojstvo zahtijeva ljubav lišenu sebičnosti, žrtvu, hrabrost, odlučnost.
Ponekad je herojstvo preživjeti težak dan. Herojski je suprotstaviti se nevolji kada su mali izgledi za uspjeh. Herojski je zaštiti slabije, zbrinuti najdraže bez da drugi stradaju zbog toga, zadržati poštenje (kako staromodno zvuči!!!!), odoljeti 'prilici'.
U ovo potrošačko vrijeme gdje je shopingiranje pojam dobro provedenog vremena, kada se promoviraju materijalizam i konformizam kao temeljne društvene vrijednosti (po kojoj vrijediš koliko imaš), dobro je zastati i malo preispitati vlastite prioritete. Što je važnije? Imati ili biti? Postoji li išta za što bi bili spremni ponuditi vlastiti život?
|
