|
Hvala Bogu, školska godina je na završetku. Mislim da većina roditelja s olakšanjem briše znoj sa čela. Trebalo je usmjeravati mlade usijane glave prema knjizi u ovo vruće lipanjsko vrijeme, kada glava sama od sebe zakuhva, ljetne sparine vuku prema horizontali, ljuljačke odzvanjaju po cijele dane, a iz ormara se vade badići i kupaće, te ručnici za plažu. Pametna djeca riješila su se obaveza i već uživaju u dugom toplom ljetu, a oni manje pametni (ubrojat ću ovdje svog prvijenca, ljubi ga majka), znoje se za posljednje ocjene da bi popravili ono što su zabrljali u svibnju.
I tako roditelji i djeca (a može i obrnuto), imaju pune ruke posla, ali kraj se nazire, još malo, samo koji dan i sudac će zviždukom označiti kraj utakmice.
Zadnjih sam dana malo uređivala roman koji sam nekoć objavila na blogu, ali moram priznati da nisam baš zadovoljna. Nekako mi se čini kao da mu silnim preinakama čupam dušu. Što znači još jedno čitanje, ali tko zna. Možda se na kraju bacim na roman broj dva koji nisam do kraja uredila… vidjet ću.
Antonio, vruće mi je…. (iz reklame za ledeni čaj, op.a.)
Osim čitanja vlastitog uratka, uzela sam u ruke i nešto ozbiljnije. Tako sam se uhvatila u koštac sa Povjesničarkom gospođice Kostove.
Trebalo mi je vremena, jer knjiga je pozamašna, ali nije mi žao. Roman se bazira na potrazi za legendarnim Draculom.
U središtu su radnje otac i kći, on u prošlosti, ona u «sadašnjosti» tragaju za besmrtnim grofom koji do naših vremena ispija krv ljudima i životinjama kako bi sačuvao svoju besmrtnost. Njihova putovanja sežu i u naše krajeve. Od Slovenije, preko Hrvatske, put Mađarske, te nezaobilazne Rumunjske (Transilvanijskim planinama), zatim potraga dobiva neočekivani obrat u Bugarskoj, no nastavlja se, naravno. Pod ruku sa gospođicom Kostovom navraćamo i u Tursku prijestolnicu, otvaraju nam se vrata suvremenih i drevnih knjižnica (mljac knjižnice), svjedoci smo predivnih pejzaža, a naša nas autorica podučava i povijesnim događajima, poglavito onima iz vremena Otomanskog carstva koje je ostavilo duboke tragove na prostorima susjednih nam država. Sve je to lijepo upakirano u zanimljivu i fino satkanu priču koja vodi do dramatičnog završetka. U stvari, kraj i nije tako dramatičan. Malo me je razočarao finalni sukob dobra i zla koji se odvija brzo, i u nekoliko poteza, sve je razriješeno. Mislim da je trebalo ubaciti više nijansi, dijaloga, možda kakav neočekivani zaokret prije konačnog raspleta… a možda sam samo izbirljiva.
Knjiga je odlična. Napisana rukom žene, o bezvremenom krvopiji, lirski obojana, po stilu, vuče mi na Aquariju (u najboljem smislu).
Možda se autorica malo prečesto koristila riječima profinjen, elegantan, otmjen… tako da bih mogla i završiti u njenom stilu: knjiga odiše profinjenošću, elegancijom i gracioznošću, te otmjenošću, a i stručnošću.
Preporučam svima u potrazi za interesantnim štivom kojim će kratiti vrijeme kvarcanja pod nebeskom lampom ovog vrućeg, suhog i nadasve sunčanog ljeta (kažu oni što gataju u oblake).
I za kraj, malo o našim virtualnim prijateljstvima.
Neki sam dan dobila mailom pozivnicu za nekakav hi5. Bez imalo znanja o čemu je riječ, ali vidjevši da je poziv upućen od strane mojih dragih blogera, bez ramišljanja sam se prijavila smijući se usput sama sebi i povjerenju koje osjećam prema njima. Zatim dobijem mail od Tigrića kojem je drago što sam se ulogirala, ulogirao se i on, iako pojma nema što je to hi5.
Smijem se od srca.
Kako sam u gužvi bila ovih dana, uspjela sam tek ubaciti pokoju informaciju o sebi, iako još nisam došla do svrhe spomenutog sitea. Pretpostavljam da služi za chatanje (kao ICQ). Kako bilo, ljudi dragi, vidimo se tamo. Tko nije pozvan, dobit će pozivnicu, bez brige. Ne znam služi li ta stvarčica samo gmail korisnicima ili šire… otkrit ćemo.
Četamo se i čitamo i slušamo i sve zajedno.
O poslu nisam dobila još niti slova, kada nešto saznam, javit ću.
Pusa vam svima i ugodan vam vikend bio (po mogućnosti negdje uz more  , ili barem kakav bazenčić – uz koktele  , roštilj  , kolače i ostale delicije     
|
