|
Dragi moji blogeri, vratila sam se iz Zagreba, pročitala vaše postove, pričekala da blog proradi, napisala iscrpan izvještaj o boravku u Metropoli i susretu s blogerima, a tada je nešto crklo, a post je netragom nestao.
Zatim sam danas učinila isto. Napisala sve iz početka, dodala utiske, dopisala svoj memo, stisnem objavi, a ono... vrati me na naslovnu stranu.
Poludjela sam.
Zbog toga ću ovaj put skratiti priču.
Dakle, već na putu za Zagreb pao je dogovor da se nađemo (muž i ja) sa Ledenom i Pošemerenim. Posjetili smo ih u njihovom domu, bili srdačno dočekani, uživali u gostoprimstvu, tri sata proletjela su u trenu, a iz Bj smo se vratili s osmjehom na licu, obrazlažući svima kako nam je lijepo bilo.
Naravno, moji skeptici frktali su nosom, kao, kakve su to sada gluposti, ti virtualni prijatelji. Bez veze.
Ali nismo se dali smesti i drugoga smo dana zaprašili u susjedne Sesvete i našli se glavom i bradom s našim Francom. Na žalost, on je imao drugih obaveza, tako da susret nije trajao dugo, ali u to malo vremena nastojali smo se što bolje upoznati.
Franc je Franc, kako na blogu, tako i "u živo". Iskren, topao, otvoren, bilo je zadovoljstvo upoznati ga van virtualnih granica. Pao je dogovor da ćemo se ponovo naći i unaprijed se veselim susretu:))
Zatim smo posjetili Aries u njenom domu. Ne moram naglašavati da je vrijeme proletjelo u trenu, da nas je Aries osvojila svojom otvorenošću, neposrednošću, da smo uživali u razgovoru i teška se srca oprostili od domaćice. Ali druženje se nastavlja, kako na blogu, tako i u nekim budućim prilikama kada posjetimo Metropolu, ili ako Aries navrati do nas.
I za kraj (šećer na kraju:)), našla sam se sa Aquariom. Na Kolodvoru, sa mobitelima na ušima, gledamo jedna u drugu pitajući –jesi li to ti?-
Što reći o Aquariji? S njom je jednako ugodno sjediti u slastičarnici, šetati ulicama Grada, voziti se tramvajem. Jednako je ugodno pričati i šutjeti. Imala sam osjećaj kao da sam se našla sa starom prijateljicom (ne po godinama:)))). Sada, kada smo probile granicu virutalnog svijeta, prijateljstvo se nastavlja...
Željela bih se svima zahvaliti na vremenu koje su odvojili za nas, na gostoprimstvu i prijateljstvu. Nakon ovih krasnih iskustava, uvjerena sam da će se i druga blogoprijateljstva s vremenom proširiti i prerasti u nešto više.
I da, o svima njima saznala sam više od pet stvari koje nisam ranije znala, što me vraća na - memo.
Dakle, da odradim i ja svojih pet stvari koje ne znate o meni. Osim ljubavi koju gajim prema pisanoj riječi, također volim
1. Glazbu. Volim ozbiljnu, rock, punk, sentiše... Volim slušati glazbu, pjevati, PLESATI, a najljepše mi je kada se pjesma ori sa zvučnika, ja pjevam, usput i plešem po stanu... to je provod!
2. Također sam ljubitelj sedme umjetnosti. Volim SF filmove, horrore, komedije, drame. Volim sjediti u kinu, sa kokicama, ili vrućim kestenima u rukama i napeto promatrati film na velikom platnu.
3. Velika sam spavalica. Uglavnom ne patim od nesanice, iako sam do kasno u noć budna uz comp, sve nadoknadim u jutarnjim satima, tako da oni koji me poznaju uglavnom ne zovu do iza devet (a ponekad) i deset sati u jutro.
4. Kao i Franc, ni ja ne volim snijeg, bljuzgu, blato, hladnoću, a najmanje od svega volim maglu.
5. I za kraj, dijelim s Borgmanom jednu fobiju, tako da, Kockasti, nisi usamljen u strahu od mraka. Najviše se užasavam onog crnog, neprozirnog mrakača kada je nemoguće vidjeti i najmanji tračak svjetlosti. Često se pitam kako je slijepim osobama. Grozno.
Memo prosljeđujem
viribusu (mom zakonitom hehe)
pegici
windows helperu
magičnoj noći
ljubavi moja - o njoj malo znamo osim da ljubi
I to bi bilo sve za ovu noć. Do sljedećeg nastavka priče, sve vas pozdravljam i želim lijepe snove:)))))
p.s. Ponovo sam pokušala poslati post preko internet explorera i ponovo se dogodilo isto. Vratili su me na naslovnu stranicu. Ali ovaj put sam kopirala stvar i vidjet ću hoće li s Firefoxom biti više sreće.
|
