četvrtak, 27.04.2006.

-jedan jako lijepi tekst-

ŽIVOT U OSAMI

Ožiljak koji želim pokazati, bol i razočaranje koje čuvam u sebi poput neprocjenjivog blaga prekrivenim velom tuge.

Možda sam nadahnuta vjerom, možda kontradikcijom ili samim nedostatkom morala u postupcima samog čovjeka. Moja osama je moj svijet koji živi u meni i samo u meni. Zato je predivan. To su problemi koji su samo meni vrijedni pažnje, to su osjećaji zaključani u zamak okružen trnovitim grmljem i samo ja imam ključ od vrata koje vode k zatvorenim emocijama. Ljudska osama je zagonetka. Ljudska osama je svijet jednog čovjeka koji je neshvatljiv drugome. Taj misteriozan svijet boli, razočaranja i suza mnogi nazivaju depresijom, svojevrsnom abnormalom, ali to je samo tuga koja mi teče žilama od djetinjstva. To je samo osjećaj samoće koji upotpunjava svakodnevnicu. Zašto? Zato što bez usamljenosti ne bi bila sreća u ljubavi, bez suza ne bi bilo osmijeha. Nemojte misliti da je moj svijet crn. Moj svijet, moja osama nema boje, nema riječi niti slike koja ju može opisati, dočarati. Zato je predivan.

Balašević je rekao da mu ne lome bagrenje, ali moje su davno polomili. Ostalo je samo korjenje na prostranom polju. Ali u mojoj osami vlada uzbuđenje i iščekivanje zato što će bagrenje narasti, zemlja će roditi i prostrano polje će biti ispunjeno cvijećem i rosom. Bez suza nema osmijeha. To samo ja znam. To je samo moja osama, moje polje i moje bagrenje, moj svijet. Zato je toliko predivan.

| 22:46 | Komentari (7) | Isprintaj | #

nedjelja, 23.04.2006.

"Jer znam previše. I pri tome ne mislim ni na kakva prokletstva. Pakao ili Raj. Iskreno rečeno, posve mi je svejedno što je, nakon ovog sada. Želim iskoristiti život u svim njegovim mogućnostima, jer kako ja gledam na to, život je jedina sigurnost. Znaš li kako bi zvučalo kad bi rekla: ne, ja se neću boriti u ovom životu, slijepo ću štovati ograničenost ljudskog svijeta, njegovih zakona, njegovih strahova, nikada neću učiniti ono što je "grijeh", ono što "nije dobro", pazit ću da ne narušim zacrtanu shemu, a sve u slavu onoga što će doći poslije, onoga što je možda bolje, možda ispravnije? Bio bi to tako mizerni kukavičluk. Eto, to ja kažem i to bih bila-mizerna kukavica koja zbog nedostatka snage uzmiče pred prvom preprekom. Koja svoju slabost skriva tako prozirnom izlikom. Ne želim to biti. I nisam to."


"...što te ne ubije, ojača te. A što te ne ubije znači da nije dovoljno jako, pa treba pokušati ponovno. I ponovno. I ponovno. Dok te naposljetku ne ubije, a kad te ubije, onda ionako nije važno. Izazivati sudbinu. Smijati joj se u lice. Mada... tko se zadnji smije..."


-Viktoria Faust "U anđeoskom liku zvijeri"-

Život.
Svi ga imamo.
Tko ga od nas doista cijeni?
Tko od nas koristi svaku novu, dobru priliku koja nam se pruži?
Tko se od nas doista bori za ono što želi?
Tko od nas radi točno ono što želi raditi, bez straha od osude okoline?

Život je vrijedan, i samo je jedan.
Učinite da bude onakav kakav vi želite da on bude.

Recite zbogom težnji savršenstvu.
Naučite oprostiti...i reći "oprosti".
Iz loših situacija izvucite neku pouku.
Pronađite svoj vlastiti put.
Ne shvaćajte sve ozbiljno.
Prihvatite nove mogućnosti.
Naučite da kad se jedna vrata zatvore, otvore se nova.
| 22:35 | Komentari (6) | Isprintaj | #

subota, 22.04.2006.

Ja sam se danas tetovirala yes yes yes
Ovo, dolje na leđima:
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Poklon od seke za punoljetnost...hvala sekooo yes

| 19:49 | Komentari (5) | Isprintaj | #

utorak, 18.04.2006.

-pRaZnIcIiIiIiIi!-

Waaazaaa :D

Dakle, praznici!

Umjesto da ih iskoristim onako kako sam planirala (dakle završim maturalnu radnju, odgovorim na pitanja za maturu i naučim sve da poispravljam komade koje imam), ja ljenčarim. Spavam. Visim na netu. Idem na kave. Idem van. Bilo šta. Samo da ne učim :D

Praznike sam započela sasvim dostojno pošto je u srijedu bio zadnji dan škole pluuus moj rođendan...bilo nas puuuno kod školjke i Zvone nosio gitaru i bilo je überkul ako se izuzme par manjih incidenata ali ništa prebitno.

U petak je bio četvrti semeparty u Poshu, bilo puuuno ljudi, nagradnih igara, izbor najsexy ljudi večeri, ma bilo je super. Ja zadovoljna jako. I moramo to ponovit uskoro :)

To je ono najbitnije od svega :D

Ma pojma neam šta da pišem, ovo pišem tek toliko, reda radi :D

I da, ja sam totalno hiperaktivna. Ne znam koji mi je kurac :D
Sve je počelo u nedjelju kad smo se Ivana i ja klackale u 1 ujutro i otada ne prestajem. Jučer 2 sata nisam zatvarala usta. Ivana i Nina popizdile sa mnom :D

Ae počela sam previše srat, ideeem :D

*kljik*

Pussa svima :*
| 14:00 | Komentari (7) | Isprintaj | #

nedjelja, 09.04.2006.

-rOđEnDaN-

U petak sam slavila rođendan :)
Bilo je super :) :) :)
DOŠLA MI JE SEKA DOŠLA MI JE SEKA DOŠLA MI JE SEKA WEEEEEEEEE
:) :) :)
Ma nemam riječi :)
Evo par sljikica...kasnije ću dodat one kad sam plakala kad sam seku vidjela :D


Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ivana&Pero s balonima :D

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ivana :)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Pero :)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Matija

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Zoki

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Marko

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Miki

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Dino

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ivana&Zvone 1

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ivana&Zvone 2

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Za šankom

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
DJ koji je malo mutan :D

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ivana&rakija :D

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
I na kraju...ja :)
| 21:26 | Komentari (11) | Isprintaj | #

četvrtak, 06.04.2006.

Dobro, izbedirana sam malo.
Imam pravo na to.
I imam razloga.

Evo za tjedan dana punim osamnaest godina.
Moja seka neće biti tu.
Moj tata neće biti tu.
Mama će biti tu...ali to je samo jedna trećina obitelji.

Gledam okolo ljude koji imaju mamu i tatu i brata/sestru a ne znaju to cijeniti.
Istina je ono da ne znaš što imaš dok to ne izgubiš.

Moj tata je umro 6.11.1997. godine.
Ove godine će dakle biti 9 godina kako ga nema.
Toliko sam ja godina imala kad je on umro.
Devet godina.
Više se ne sjećam koje mu je boje bila kosa.
Ni kako su mu oči izgledale.

Ovo ljeto će biti 8 godina kako je moja seka otišla u Ameriku.
Vidimo se prosječno jednom godišnje.
8 godina razdvojenosti.
Sada se puno bolje razumijemo.
I tu smo jedna za drugu.
Preko interneta.
I telefona.
I tih mjesec, dva kad se vidimo.
I iskreno se nadam da će se stvarno vratiti ove godine.

Zato, vi koji imate potpunu obitelj...cijenite ju.
Možda nije savršena.
Sigurno nije savršena.
Ali obitelj je.
I vi ju imate...a mnogi ju nemaju.

Zagrlite mamu i tatu i recite im da ih volite-jer jednom to nećete moći.
Nemojte se svađati s braćom i sestrama-jer će doći vrijeme kad ih nećete vidjeti mjesecima, pa možda čak i godinama.

Naučite cijeniti ono što imate.
Jednom će biti prekasno.
| 01:15 | Komentari (11) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 03.04.2006.

Image Hosted by ImageShack.us

Subota je bila prejebena :D

Išla na rođendan legici iz razreda, Bogu iza nogu u donji grad. Ako se uzme u obzir da tehnički uopće nisam bila na rođendanu, već ispred rođendana, bilo je prekul :D
Došli u nekih 10, otišli oko ponoći Zvone, Karaman, Periša, Tihana i ja prema Tvrđi. Negdje na pola puta Karaman i Zvone se skinuli u piđame, tu scenu ste trebali vidjeti :D U Tvrđi zujali okolo, našli se sa Svenom i Čokyem i svi ti mulci htjeli ići u City na grah. Reko ajd. Došli u City, naručili oni i u pol 4 ujutro jeli fakavi grah :D Aj shvaćam, gladni su bili, al obični ljudi jedu burek u pol 4 ujutro a ne grah :D Dobro, šprdali se u Cityu, tj. Karaman šprdao Tihanu :D Došla kući u nekih 4, mrtva umorna, i bacila se na krevet kao da je najzgodniji dečko na svijetu :D Probudila se u podne, sva dislocirana, al ništa što nesica i cedevita nisu mogle spriječiti. Otišla u 3 na coffee s Perom, Sonjom i Ivanom. Šetala malo s Perom, pričale o svemu i svačemu i došle do raznih zaključaka, nekih malo više a nekih malo manje pametnih.
I da! U subotu me nazvao Goran :) On je inače dečko koji mi je jaaako dugo bio najbolji prijatelj, no onda se odselio u Zadar na fax i otada mu se izgubio svaki trag. Nazvao me čim je došao u Osijek i dogovorili smo se za kavu i za van i sve. Tako sam bila sretna što me nazvao eee nisam ga 100 godina ni vidjela ni čula i baš me lijepo iznenadio :)
Za 9 dana punim 18 godina. Djizs. Kako vrijeme prolazi.

Ae pussa svima koji me čitaju :)
| 00:41 | Komentari (5) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>