Izvrnute margine ispisanih stranica
davno zaboravljene priče.
No počeci iste knjige
upliću prste u naše kose.

Zeleno sivo zarobljuješ
ne opirem se tvojim rukama..
Nejasno. Zašto rušim?
pijune naše runde



Grliš moj vrisak i ovaj put.
Ne dopusti mi nestati.
Čitaj mi s margina
ja ću s tvojih usana.

Prepoznat ću te.
Od jutra budimo nedjelju
kao prvi dan.
Ne posljednji.

Dopuštaš
Da te uvedem u svoje noći
A znao si da možda i
Nećemo znati zajedno.
Koliko sam i ja.

Panično sada
Neprekidnim treptajima
Otiremo ono razumno
Prodajemo za jeftino u vjetar.
I dok slušam kako dišeš
Nejasno čujemo neizrečeno
Bojazni zarobljeno.

Znojnim prstima ocrtavam tišinu
Na šalici hladnog čaja
A ti plašiš se prošlosti
Ne, nisam prošlost.
I to me boli, znaš li.
Što bih sve za to dala.

Ne prestani blago gledat me u oči
Ne prestani treptajima otirati.

Prišapne mi duh Božića
Da krvlju grije hladnu mi kožu
Burom zagrljenu.
Pospano mu se osmijehnem.
I kao da su tvoje usne
Usne malog djeteta
Što ga majka prvim riječima uči.
I kao da su stare uspomene
Vrijeme što se tek ima probuditi.
Kao.


r.tinta

Umorne oči noću što se lijeskaju
Žele vas dotaknuti ponovno.
I tramvaji metropole
ujutro kad me probude.
Osjećat ću vas kraj sebe.
Nalik toplini kada bismo zajedno
gazili maglenim ulicama.