petak, 29.08.2008.

.žmuriš jer oči su ti odavno navikle na mrak .




Sebičnošću se jedemo
Kako ni najgladniji strvinari svoj plijen
U drugima gledamo samo sebe
Jer drukčije ne razumijemo.

Zašto bismo?

Čujemo samo ono što želimo čuti.
I glumimo sreću.
Nismo li najljepši kad se smijemo?

Spotičemo se o tuđe korake
I gazimo bez ijednog 'oprosti'
Smatramo se odraslima
A volimo se nazivati djecom.
Simpatično, nije li?
Zapravo nepomično stojimo.
Nije li?

Image Hosted by ImageShack.us


Apetit bivanja velikim ljudima
Svejedno smo nazivani prašinom bivših generacija
Velike oči na tuđe sramote
Strah od sagledanja vlastitog sebe
Učene riječi u situaciji nadmoći
I jetki bijeg od velikog zalogaja
Zagrljaji bez dodira
I razgovori bez riječi
Neispisane poruke
I glasna šaputanja
Glas bez boje
I pogled prijekora
Definicija stvarnosti?
Ili ima još?


/11:43/ nevermind or? /42 lost souls)/

<< Arhiva >>