Igorritza`s Music Page

nedjelja, 29.04.2007.

REVIEW - HOUSE SESSION@Volsonis, grad Krk, 28.04.2007.

LINE UP:

Goran Kinkela
Gopa bongos live act



Part1 - Volsonis

Za pocetak pogledajte svi gornju najavu i recite iskreno da li postoji razuman razlog da netko iz Rijeke, nicim izazvan, u subotu navecer potegne do Krka i to da bi cuo DJa koji je gotovo nepoznat u nasem gradu, da se sretne s ljudima koji uopce niti ne pozna i to sve u kaficu za koji nikad nije cuo? Nije li puno bolja i sigurnija opcija ostati u Rijeci i ici na neku sigurnu i provjerenu varijantu, nego ovako stavljati na kocku jedan od rijetkih slobodnih vikenda?

Dakako da je sigurnije, medutim i dosadnije. Sve je vec puno puta videno. Stoga sam odlucio poslusati svoje sesto culo, koje je zdušno navijalo za Krk i garantiralo dobar provod. I ne samo da sam se odlucio ici u nepoznato, nego sam to odlucio ici sa nekim s kim jos nikada nisam izasao van na ovaj nacin. Uz toliko poduzetog riskiranja sam se osjecao kao pravi kockar, ali nisam odustao. Sjetio sam se price o riziku i profitu...

Istina, nije bas da mi je izlazak na Krk tolika nepoznanica, prije se cesto izlazilo u Crossroad, Jungle, Meschalito itd., medutim to su prosla vremena.

Za to je najvise kriv Crossroad, koji je godinama bio ponajbolji ljetni klub na nasoj obali, sa prekrasnom terasom, masom ljudi, raznim eventima i gostovanjima, u kojem je zabava bila garantirana i vikendom i preko tjedna i gdje smo cesto znali otici neki bezvezni dan u tjednu i carski se provesti. Onda je sve stalo, programi su se reducirali i mijenjali, pa su tako nastali opcenito prozvakani i dosadni eventi poput pjena party-a, studia 54 i slicnih budalastina koje mozete cuti duz cijele nase obale u ljetnim mjesecima. Tada se ekipa pocela osipati i nestale su kolone rijecana koje su nekad pohodile Cross.

Za mnoge je kraj Crossa, znacio i kraj otoka Krka kao pozeljne vikend destinacije, pa su se trazile i nasle alternative, a nas je najveci otok pomalo padao u zaborav. Sve do ove subote, kada smo mu odlucili pruziti jos jednu priliku.

Priliku je dobio zbog pojave odredenog broja entuzijasta koji su odlucili unesti neke promjene u dosadni nocni zivot i ponuditi stanovnicima, ali i brojnim stranim turistima ( turisticki kapaciteti otoka Krka najveci su na Kvarneru ) jos jednu opciju petkom i subotom. Nije to nista revolucionarno i nikad viđeno, ali u ovom slucaju je donijelo pravo osvjezenje, pa je i nas privuklo. O cemu se zapravo radi?

Image Hosted by ImageShack.us
( grad Krk, glavni gradski trg, izvor: destinacije.com )

U samom se srcu grada Krka, na glavnom trgu odmah iza gradskih vrata, smjestila prekrasna visekatnica koja datira jos iz rimskog doba kada je sluzila za smjestaj vojske, dok danas ima puno miroljubiviju, zabavnu i kulturnu namjenu.
Sva je izgrađena od kamena i sa dvije strane omeđena gradskim zidinama, a proceljem otvorena na trg i svojim impozantnim dimenzijama upada u oci svakom prolazniku. U prizemlju i podrumu tog zdanja, smjestio se Volsonis, kafic/klub jedinstvenog interijera i specificnog ugodaja, nas cilj ove subotnje veceri.

Image Hosted by ImageShack.us
( Volsonis, interijer, pogled s ulaza )

Kad kazem kafic/klub, tada zelim reci da se sluzbeno radi o kaficu, medutim ima sve uvjete za postati klub. Ono sto nedostaje je samo radno vrijeme, jer Volsonis, nazalost, radi samo do 02h.

Image Hosted by ImageShack.us
( Volsonis, gornji floor )

Interijer je minimalan i u skladu sa vremenom iz kojeg zdanje potjece, a modernih materijala ima zaista neznatan broj. Posebnu draz daje i kamin, koji je i sinoc bio upaljen te odradio i estesku i funkcionalnu ulogu, a i sam odlazak u toalet je poseban, jer znaci prolazak kroz prastare podrumske hodnike, koji su puni razlicitih radova iz kamena.

Image Hosted by ImageShack.us
( Volsonis, podrumski hodnici )

Nadam se da sam vam barem donekle uspio pribliziti posebnost i autenticnost ovog placea, iako je duh starih vremena koji je vrlo prisutan unutra, nemoguce iskazati rijecima.

Upravo nam je u tom prostoru nas sinosnji domacin, Goran Kinkela, prezentirao svoj glazbeni izricaj, koji se moze cuti svakog petka i subote.
Inace, za njega se slabo zna izvan otoka i to ne zbog nedostatka kvalitete i talenta, nego zbog udaljenosti od veceg gradskog sredista i opcenite situacije sa novim imenima na nasoj sceni. Kinkela je nedavno imao live guest mix na engleskom Push.fm radiu, sto nikako nije mala stvar, koja nazalost, kako to cesto u nas biva, nije imala odjeka medu domacom publikom.
Ono sto nam je sinoc prezentirao svakako spada u komercijalnu kategoriju ( jer ipak se nije radilo o klasicnom partyu ), ali nikako u onu cheesy verziju sa summer hitovima koja se neprekidno vrti po mnogim kaficima. Tako smo primjerice mogli cuti stare hitove poput Inner City - Good life, Jay Dee - Plastic dreams u mashup izdanju sa Donna Summer - I feel love, ali bilo je nesto novije produkcije poput Ethan - In my heart, Pryda - Remember. U cijelini, jedan vrlo solidan mix prilagoden prostoru i ljudima, koji je stvorio odlicnu atmosferu tokom cijele veceri i u kojem je svatko od nas dobio svojih pet glazbenih minuta.
Tehnicki me Goran Kinkela izrazito pozitivno iznenadio ( ponajprije zbog par gresaka na tom Push,fm mixu ). Cijeli je set odsviran bez greske, sa finim mixevima, bez pretjeranog kompliciranja. Bas kako je trebalo.
Mislim da je ovom covjeku potrebno pruziti priliku i u nasem gradu Rijeci.

Gospodin koji ga prati na bongosima je prilikom upoznavanja prouzrocio odredeno stanje soka, jer se radi o gospodinu Gospondeticu, koji je vec usao u peto desetljece zivota ( da ne bude zabune, to nikako nije lose, samo neobicno ), a iza sebe ima bogatu glazbenu i umjetnicku karijeru. Fasciniralo me kako o partyima govori kao da je i dan danas dio populacije koja posjecuje iste. Njegov je nastup bio onakav kakav ja volim kad se radi o muzicaru koji nastupa uz DJa; fino doziran, ne previse upadljiv i odmjeren. Bas kako je trebalo.

Uz takvo veselje, vrijeme je brzo proslo ( unatoc velikodusnom produzenju radnog vremena za pola sata ) i nasa se vecer u Volsonisu privela kraju.

Sto reci kao ukupan dojam?

Ekipe je bilo masu, cirkulacija je bila stalno prisutna, ali konstantno je klubu bilo nekih 100-150 duša. Posjetitelji saroliki, sto po godinama, sto po zemlji porijekla, sto po stilu, ali gledajuci u cijelini, ljudi iznadprosjecni, veseli, srdacni, normalni, bez skidanja majica i slicnih egzibicija. Muskozenski omjer takoder pravilan.

Za kraj cu ostaviti ono sto je najvise falilo i sto predstavlja najveci nedostatak opcenito, a to je ozvucenje, koje je prilicno lose ( ponajvise fali dubine ) i cijim bi poboljsanjem ovo postala prava clubbing meka.

Sve u svemu, nismo ocekivali nista posebno, dobili smo puno. Sigurno se vidimo ponovo.


Part2 - After

I ovaj je put after zasluzio poseban opis.

Kako je event za nase pojmove zavrsio smijesno rano, after je bio neminovan. Nas 10-15 se povuklo izvan samog grada, u kucu sa prekrasnim pogledom na cijeli otok, gdje nas je docekao preljubazni domacin koji se ranije pobrinuo za sound, za ice i pice, pa cak i za ugodaj, pa je zapalio baklje oko kuce, sto je imalo sjajan ucinak za atmosferu.

Image Hosted by ImageShack.us
( prilblizan pogled sa aftera )

Muzicki je sve manje vise bilo inspirirano starim AG setovima, pa se moglo cuti Crazy Lemona, Paul Van Dyka, Danny Ramplinga i jos neke artiste iz 2001. godine, zatim stari techno setovi poput onoga Richie Hawtina i Sven Vatha iz 1999., a ujutro, uz prve zrake sunca, iz zvucnika su izlazili prekrasni zvuci Kings of tomorrow. Prekrasno.

Ovim se putem zelim zahvaliti nasim ljubaznim domacinima koji su nas vrhunski ugostili, pozdraviti cijelu ekipu i svog vjernog suputnika, te pozeljeti skoro ponovno videnje.

Zelite li saznati vise o Goranu Kinkeli, posjetite njegov myspace http://www.myspace.com/gorankrk ili skinite njegov set :

http://Goran-Kinkela-Experimental-Mix.notlong.com

1. Da Carlo - Sunshine @ Salinas (Non Vocal Mix) - Deep In Rhythm
2. Coca & Villa - La Noche (Julian Poker Rmx) - BeatFreak
3. Mad 8 vs Shawn Christopher - Deep Sleepless Night (Dino Lenny's Old Skool Mix) - Vendetta
4. Dave McCullen - B*tch (Hoxton Whores 7 Year Hitch Rmx) - Nebula
5. Black Machine - How Gee (M.A.N.D.Y. Rmx) - White Label
6. Mike Monday - Get Down (D. Ramirez Rmx) - Whoop!
7. Flash Brothers - Mirage - Whoop!
8. Artist Unknown - Closer - Anthem
9. Philippe B. vs. Todd Terry - Can You Feel It - Club Mix - Houseworks
10. Max Linen - Flashback - Fine Tune
11. Fullbyte Sessions - Chervilo EP Vol.2 - One - Fullbyte Sessions
12. Silicone Soul - The Pact - Soma
13. G.L.O.W. & Oliver Lang - You Don't Know - Tenor
14. C-Side - My Passion (Sissoko Rmx) - Time
15. Erick Morillo - Jazz In Your Face (Richard Grey Rmx) - Vendetta
16. Tribal Man - Sax My Drums - Royal Drums
17. Danny Tenaglia - Esperanca - Twisted
- 11:58 - Reci (4) - Tisni - Ukradi

subota, 14.04.2007.

REVIEW - BODYJACK pres. DIRT CREW@Stereo, 13.04.2007.

LINE UP:

DIRT CREW a.k.a. BREAK 3000 (Berlin, DE)
(Dirt Crew Rec., Moodmusic, Players Paradise)

Wan
(Sound of Comfort, BodyJack Schallplatten)

Fryer&Boodale
(BodyJack Schallplatten)

Amor feat. Arszenik
(BodyJack Schallplatten classic b2b ''a la Stari Macki'' dj session)



Image Hosted by ImageShack.us
( Dirt Crew )


Poznato je kako svemu na svijetu dode kraj, pa stoga nije neko cudo sto se isto dogodilo sa nizom megauspjesnih partya u Stereu. Ako ste citali moje ranije osvrte na evente u najvecem rijeckom klubu, mogli ste lako uociti da su se cesto rabili izrazi koji su velicali glazbu, atmosferu i opisivali pun klub. Zao mi sto moram reci da cemo ovaj put ostati uskraceni za hvalospjeve, a odmah cu naglasiti da to nije greska niti promotora, koji su sve posteno odradili, ni DJa, koji su odsvirali setove prema ocekivanjima. Radi se, jednostavno o tome, da ovakav event ne ide u prostor poput Sterea i pred publiku poput rijecke.

Moram priznati da smo kod dolaska na ulaz ostali prilicno zateceni kad nas je redar zamolio da pricekamo dok netko ne izade !! To je inace praksa u situaciji kad je klub krcat, pa se mjesto za novog posjetitelja moze stvoriti iskljucivo izlaskom starog. Tako smo cekali par minuta, zajedno s jos nekoliko ljudi i svi smo se skupa cudili navodnoj cinjenici da je unutra krcato. Naravno, kad smo napokon i usli, vidjeli smo da situacija nije ni blizu krcatosti. Osim u slucaju da je po nekom novom mjerenju, 200 ljudi u prostoru koji prima 500, krcatost.

Bilo kako bilo, zanemarili smo tu anegdotu s ulaza i prema vec ustaljenoj praksi, krenuli sa prilagodbom i istrazivanjem terena.

Ovaj put je ekipa bila prilicno starija u odnosu na inace, dobar dio ljudi koji se vec standardno nalaze oko Bodyjack ekipe, nesto onih koji su dosli cuti headlinera, nesto onih koji idu samo da idu i nesto zalutalih. Raznovrsna ekipa, koja je prozvodila i vrlo rasnovrsne dojmove, pa sam tako cuo covjeka obucenog u svecano odijelo koji ocajnim glasom govori drugom ( takoder svecano obucenom ) da on " hoce doma ", " kakva je ovo bolesna muzika ", " glava mi se raspada " i slicno. Sve praceno nekom nevjericom na licu, kao da ne vjeruje u ono sto vidi i cuje. Naravno, bilo je i onih koji su odusevljeno klicali na svaku bass liniju i uzivali u ovoj veceri u Stereo dvorani.

Ipak, jedan ukupan dojam bi glasio da su ljudi bili prillicno mlitavi i ravnodusni, te da je nedostajalo atmosfere i opcenito groovea medu ekipom, pa da to bude zabava kakva bi trebala biti.

Svoj udio u takvoj opcenitoj situaciji dala je glazba koju su nam prezentirali kompletan Bodyjack DJ crew, te glavni gost veceri ( dosla je samo polovica od Dirt Crew dvojca ), glazba koja je u velikom dijelu veceri bila s minimal predznakom, u raznim varijacijama na temu.

Naravno da drugo nije bilo niti za ocekivati, jer se Dirt Crew sa svojim labelom Dirt Crew Recordings, bazira upravo na jednom elektro minimal izricaju, tako da nema mjesta nekom razocaranju s headlinerom. Stovise, ovo je bio jedan od neobicnijih nastupa koje sam cuo do sada.

Dakle, vec sam spominjao minimal predznak kao konstantu, te odredene varijacije na temu, i to je mozda i najbolji opis nastupa ovog njemackog DJa. Na momente ubitacno i minimalno dosadan, trenutak kasnije, potpuno neprimjetno, rolanje uz odlicnu progressive stvar ( spomenuti predznak i tu ostaje ), pa onda nesto tehnoidno, pa malo nesto nalik Nu Disco zvuku, svako toliko se moglo cuti i elektra pa onda opet pad u letargiju, plinkplonk, ljudi lagano kljucaju, pa onda opet voznja ispocetka. Vrlo raznovrstan set, sa fantasticnim dionicama, ali i sa onim za zaborav. Drago mi je da je prezentiran veliki raspon koji se moze svirati u minimal ozracju, da se vidi da to ne mora nuzno biti jednolicno i prazno muziciranje kakvim se kod nas minimalizam najcesce smatra. Ipak, mislim da bi manje oscilacija, a vise konstante bio bolji pristup za rijecku publiku nenaviklu za ovakvu glazbu.

Decki iz Bodyjack crewa su ekipno odradili warm up, svako malo se mijenjajuci za pultom i vec smo prema njihovom selectionu mogli zakljuciti sta nas ocekuje od headlinera, sto znaci da su dobro odradili svoj posao ( osim par tehnickih gresaka uzrokovanih visom silom ) i da su nas kvalitetno pripremili za glavni nastup, sto je i cilj warm upa.

Nakon sto je glavno gost zavrsio svoj nastup, ponovo se cijeli crew mijenjao na pultu, i to po dvojica u back2back izdanju i to sam muzicki ipak malo dosao na svoje. Naime, Amor je vrtio onako kako on to najbolje zna, dakle progressive zvuk blizi tranceu nego houseu, pumping i mocno, sa odlicnom komunikacijom s floorom i tako izazvao odusevljenje medu publikom. Nevjerojatno je kako rijecka house publika uvijek jednako glasno i jednako slozno reagira na taj zvuk, godine Bourgignona i onog starog Funa su, izgleda, ostavile neizbrisiv trag.

Mali minus ide i soundu, koji sam u Stereu imao prilike cuti u puno boljem izdanju nego sinoc. Imao sam dojam da zvuk stalno malo probija, ali i da radi na vrlo malo snage, stoga je falilo dubine i snage.

Sve u svemu, na kraju sam muzicki prosao bolje nego sto sam ocekivao, ali sve ostalo ranije nabrojeno je pokazalo da Rijeka i njena scena nisu usli u stroj svjetskog minimal trenda te da je dovodenje ovakvih imena, koji vani imaju svoje ime i svoju poziciju na sceni ( a time i svoju cijenu ), a kod nas su prilicno nepoznati, vrlo riskantan poslovni potez, koji se unatoc edukativnoj namjeri koju svakako pohvaljujem, obicno zavrsi minusom.
Mislim da je Stereo lose izabran place za ovakvu glazbenu predstavu, neki manji i mracniji klub bi sigurno bolje pasao.

Svima videnima veliki pozdrav, a promotorima vise srece drugi put.
- 15:17 - Reci (6) - Tisni - Ukradi