Pregled posta

REVIEW - BODYJACK pres. DIRT CREW@Stereo, 13.04.2007.

( Dirt Crew )


Poznato je kako svemu na svijetu dode kraj, pa stoga nije neko cudo sto se isto dogodilo sa nizom megauspjesnih partya u Stereu. Ako ste citali moje ranije osvrte na evente u najvecem rijeckom klubu, mogli ste lako uociti da su se cesto rabili izrazi koji su velicali glazbu, atmosferu i opisivali pun klub. Zao mi sto moram reci da cemo ovaj put ostati uskraceni za hvalospjeve, a odmah cu naglasiti da to nije greska niti promotora, koji su sve posteno odradili, ni DJa, koji su odsvirali setove prema ocekivanjima. Radi se, jednostavno o tome, da ovakav event ne ide u prostor poput Sterea i pred publiku poput rijecke.

Moram priznati da smo kod dolaska na ulaz ostali prilicno zateceni kad nas je redar zamolio da pricekamo dok netko ne izade !! To je inace praksa u situaciji kad je klub krcat, pa se mjesto za novog posjetitelja moze stvoriti iskljucivo izlaskom starog. Tako smo cekali par minuta, zajedno s jos nekoliko ljudi i svi smo se skupa cudili navodnoj cinjenici da je unutra krcato. Naravno, kad smo napokon i usli, vidjeli smo da situacija nije ni blizu krcatosti. Osim u slucaju da je po nekom novom mjerenju, 200 ljudi u prostoru koji prima 500, krcatost.

Bilo kako bilo, zanemarili smo tu anegdotu s ulaza i prema vec ustaljenoj praksi, krenuli sa prilagodbom i istrazivanjem terena.

Ovaj put je ekipa bila prilicno starija u odnosu na inace, dobar dio ljudi koji se vec standardno nalaze oko Bodyjack ekipe, nesto onih koji su dosli cuti headlinera, nesto onih koji idu samo da idu i nesto zalutalih. Raznovrsna ekipa, koja je prozvodila i vrlo rasnovrsne dojmove, pa sam tako cuo covjeka obucenog u svecano odijelo koji ocajnim glasom govori drugom ( takoder svecano obucenom ) da on " hoce doma ", " kakva je ovo bolesna muzika ", " glava mi se raspada " i slicno. Sve praceno nekom nevjericom na licu, kao da ne vjeruje u ono sto vidi i cuje. Naravno, bilo je i onih koji su odusevljeno klicali na svaku bass liniju i uzivali u ovoj veceri u Stereo dvorani.

Ipak, jedan ukupan dojam bi glasio da su ljudi bili prillicno mlitavi i ravnodusni, te da je nedostajalo atmosfere i opcenito groovea medu ekipom, pa da to bude zabava kakva bi trebala biti.

Svoj udio u takvoj opcenitoj situaciji dala je glazba koju su nam prezentirali kompletan Bodyjack DJ crew, te glavni gost veceri ( dosla je samo polovica od Dirt Crew dvojca ), glazba koja je u velikom dijelu veceri bila s minimal predznakom, u raznim varijacijama na temu.

Naravno da drugo nije bilo niti za ocekivati, jer se Dirt Crew sa svojim labelom Dirt Crew Recordings, bazira upravo na jednom elektro minimal izricaju, tako da nema mjesta nekom razocaranju s headlinerom. Stovise, ovo je bio jedan od neobicnijih nastupa koje sam cuo do sada.

Dakle, vec sam spominjao minimal predznak kao konstantu, te odredene varijacije na temu, i to je mozda i najbolji opis nastupa ovog njemackog DJa. Na momente ubitacno i minimalno dosadan, trenutak kasnije, potpuno neprimjetno, rolanje uz odlicnu progressive stvar ( spomenuti predznak i tu ostaje ), pa onda nesto tehnoidno, pa malo nesto nalik Nu Disco zvuku, svako toliko se moglo cuti i elektra pa onda opet pad u letargiju, plinkplonk, ljudi lagano kljucaju, pa onda opet voznja ispocetka. Vrlo raznovrstan set, sa fantasticnim dionicama, ali i sa onim za zaborav. Drago mi je da je prezentiran veliki raspon koji se moze svirati u minimal ozracju, da se vidi da to ne mora nuzno biti jednolicno i prazno muziciranje kakvim se kod nas minimalizam najcesce smatra. Ipak, mislim da bi manje oscilacija, a vise konstante bio bolji pristup za rijecku publiku nenaviklu za ovakvu glazbu.

Decki iz Bodyjack crewa su ekipno odradili warm up, svako malo se mijenjajuci za pultom i vec smo prema njihovom selectionu mogli zakljuciti sta nas ocekuje od headlinera, sto znaci da su dobro odradili svoj posao ( osim par tehnickih gresaka uzrokovanih visom silom ) i da su nas kvalitetno pripremili za glavni nastup, sto je i cilj warm upa.

Nakon sto je glavno gost zavrsio svoj nastup, ponovo se cijeli crew mijenjao na pultu, i to po dvojica u back2back izdanju i to sam muzicki ipak malo dosao na svoje. Naime, Amor je vrtio onako kako on to najbolje zna, dakle progressive zvuk blizi tranceu nego houseu, pumping i mocno, sa odlicnom komunikacijom s floorom i tako izazvao odusevljenje medu publikom. Nevjerojatno je kako rijecka house publika uvijek jednako glasno i jednako slozno reagira na taj zvuk, godine Bourgignona i onog starog Funa su, izgleda, ostavile neizbrisiv trag.

Mali minus ide i soundu, koji sam u Stereu imao prilike cuti u puno boljem izdanju nego sinoc. Imao sam dojam da zvuk stalno malo probija, ali i da radi na vrlo malo snage, stoga je falilo dubine i snage.

Sve u svemu, na kraju sam muzicki prosao bolje nego sto sam ocekivao, ali sve ostalo ranije nabrojeno je pokazalo da Rijeka i njena scena nisu usli u stroj svjetskog minimal trenda te da je dovodenje ovakvih imena, koji vani imaju svoje ime i svoju poziciju na sceni ( a time i svoju cijenu ), a kod nas su prilicno nepoznati, vrlo riskantan poslovni potez, koji se unatoc edukativnoj namjeri koju svakako pohvaljujem, obicno zavrsi minusom.
Mislim da je Stereo lose izabran place za ovakvu glazbenu predstavu, neki manji i mracniji klub bi sigurno bolje pasao.

Svima videnima veliki pozdrav, a promotorima vise srece drugi put.

Post je objavljen 14.04.2007. u 15:17 sati.