nedjelja, 28.10.2007.

Svašta ljudi kažu, no možda je najbolje da slušamo sami sebe.

Možda je vrijeme da napišem novi post. Možda i nije. Nikad ne znaš kako ovo sve treba u stvari izgledati. Nikad ne znaš što te zapravo očekuje sutra, što te zapravo očekuje idući trenutak.
Znate, život je nepredvidljiv. Vjerujem da svi to znaju. U stvari, život je nemilosrdan često. I ne štedi nas previše, zar ne? Hm, gledam ženu u svojoj blizini. Ne poznajem ju, prvi put ju vidim. Pogleda u mene, duboko u oči mi se zagleda, i samo se nasmije od uha do uha. Što se meni dogodi? Osjećam se odmah bolje, jednostavno mi to uljepša dan.
Kažu, veseli se malim stvarima! Dobro, veselim se malim stvarima. Ali što kada nekoga muče veliki problemi, i kako će on kraj tih muka se ići veseliti nečemu kao što je neki dobar film na TV-u, ili što vani pada snijeg.? Mnogi će reći da nije moguće, da je to teško. No kada razmisliš, zar nije dobro uzeti ponekad odmor od svega, zar nije nekad potrebno leći u neki mir, i samo duboko udahnuti i opustiti se. Samo se maknuti od svega, od ljudi, od škole, od posla...
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Kažu nađi unutarnji mir! Heh, ovo mi je pak smiješno. Ponavljam, nađi unutarnji mir. Ne znam zašto, ali to mi nekako ne leži, nekako mi je to strano. Uostalom ne znam ni što reći na to. Kao pomiri se sa svime što te okružuje, shvati da je to tako kako je, i ne možeš ništa promijeniti. Samo sve prihvati, bilo lijepo ili ružno. Znači, čovjek treba sjediti prekriženih ruku i gledati oko sebe kako ga napadaju nevolje sa svih strana i samo se time miriti? A ne, to ne.! Čovjek se treba boriti, treba se izboriti za svoju sreću, za svoju ljubav, za svoju uživanciju. Znate ono kako kažu: "Poslije kiše dolazi sunce. Istina. Poslije svakog problema, poslije svakog lošeg perioda dolazi nešto lijepo, dolaze bolja vremena. Jer što bi bilo kada bi nam cijeli životni vijek bio samo jedno veliko govno koje svi gaze? Ili što bi bilo kada bi se rodili samo da bi bili problem ovdje? To ne bi bio život kakvog mi poznajemo. Jer on se sastoji od uspona i padova. I stvarno se trebamo potruditi i mučiti ako treba, samo da bi malo uživali. Ponekad su sve te prepreke i borbe vrijedne onoga što dolazi kasnije. Naravno, poslije kiše je sve još mokro i sklisko, i naravno da lako možemo pasti, no zar je problem ustati? [.NE.] Ustanemo, i napravimo jedan korak, dva koraka i put pred nama je suh. Život pred nama je ljepši i lakši.
Kažu neki vjeruj ljudima! Kako kad te sto puta u životu ljudi razočaraju i kada te okrenu leđa? Kako onda opet otvoriti srce i nekome se povjeriti bez problema? To baš i nije jednostavno, no nakon nekog vremena rane zacijele, nakon nekog vremena uspijevaš opet ispočetka sve. No možda je vrijeme da postaneš oprezniji? Da pripaziš s kim posla imaš, i da se uvjeriš u svoje prave prijatelje. Da u stvari pokušaš shvatiti tko te cijeni onakavog kakav zapravo jesi.
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Kažu Slušaj srce!
Kažu Ne budi naivan!
Kažu Budi ono što zapravo i jesi!
I nakon svega toga, to mi se čini naispravnije. Jer ako si onakav kakav jesi, i ako onda oko sebe imaš prijatelje koji te vole, cijene i poštuju, onda znaj da si dobar čovjek. Onda znaj da nećeš biti sam. Ne brini oko lažnih prijatelja ako imaš one prave koji su uvijek uz tebe. Ne skrivaj svoje prave osjećaje prema nekome jer svatko te zaslužuje. Ne boj se reći ono što misliš, ne boj se pokazati u svome svjetlu, jer uvijek će netko biti uz tebe. I onda kada misliš da nikoga nema, bar jedna osoba od nas šest milijardi, u tom trenutku misli na tebe i želi ti pomoći.
Kažu nikad nisi sam!
No je li to istina?
- 21:12 - Tvoje riječi ( 44 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 10.10.2007.

I samo živimo iz dana u dan, svaki san davno nestao izbrisan.

Zar novi post? Hm, možda ga i napišem do kraja. Život mi odlazi ne radeći ništa pametno. Sjedim, ležim, gledam, jedem. I opet iznova, sjedim, ležim, gledam, jedem. No ajde, i okupam se ponekad. No kako da iskoristim na pametan način ovaj život. Neki govore iskoristi sve što možeš jer jednom se živi, možda te sutra neće biti, a neki pak tupe da prije svakog svog postupka moraš triput dobro promisliti, i uvidjeti posljedice toga. Sad se ja pitam na kojoj sam ja strani. Točno, ima istine u onome da se jednom živi, jer šta je da je, tu smo stavljeni, odavde ćemo se kad-tad maknuti. Ne daj Bože, možda čak i sutra. I možda nas stvarno ne bude, i kada ćemo iskoristiti svoje djetinjstvo, svoju mladost, svoje srednje godine, svoju duboku starost. Svi mi govore, srednja škola- ma to su ti najbolje godine, bezbrižne, boli te briga za sve, samo živi!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Na koju foru da mene zaboli za sve, kad i u tim navodno najboljim godinama ljudi pate? I to ne bilo koji ljudi, već osobe kraj mene, u mojoj neposrednoj blizini. I sada bi ja trebala dignuti glavu, praviti se da ništa ne vidim i samo živjeti..? Mislim da to tako neće bome ići. Jer koliko god mi bili mladi, bezbrižni, bez problema navodno, ipak ne možemo samo sve pustiti da ide svojim tokom, jer kako kažu, sami smo krojači svoje sreće. Odlučimo li taj dan biti sretni i zadovoljni, ne dopuštajući da nam išta smete našu sreću, to ćemo i uspjeti.
Odlučnost. Snaga. Jaka volja. Upornost.
Velike su to vrline, i onaj tko ih ima i njeguje, taj će dobro prolaziti u životu. Jer koliko god ne imao čovjek sreće u životu, ukoliko tvrdi da ga samo nesreća prati, ako je uporan a zajedno s tim i strpljiv, ponekad će mu se problemi servirati riješeni na pladnju. Ne znači to da će takav čovjek imati bolji i lagodniji život, već on si jednostavno slaže stvari po redu, ne zamara se previše nekim sitnicama, te samo svojim strpljenjem dobiva ono što je i htio.
No, opet, biti čovjek u iščekivanju nije lako. Kada nešto čekaš, a nikako dočekati. I sada bi trebali biti strpljivi, sada bi trebali samo se prepustiti i čekati. I za to vrijeme gubiti živce možda? Za to vrijeme se ubijati u pojam sa stvarima koje smo napravili, ili koje sada radimo?
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
[.ne.]
To nam ne treba. Jer uvijek stoji ono, život se sastoji od uspona i padova. Život se sastoji od boljih i lošijih dana. Život se sastoji prolaznih faza i nekih faza koje nikad ne prolaze. No kako je sve to teško...I pitamo se zašto? No, mislim si, ja sa svojih 16 godina sam u stanju reći da mi je muka od života! Čemu to? Zašto to? Ja živim tih nekoliko godina, skoro četvrtinu svog života, i sada je meni već muka, i više mi se ne da živjeti.
Ma neću to govoriti! Bome neću. Gdje su još od mene velikih i pravi problemi. Gdje sam ja još od života koji će me mučiti i *bip* u zdrav mozak. Sada će mnogi reći, eh, ne mazi ni sada nas život. Ma znam da vas ne mazi, ali je problem u tome što su osobe mojih godina u stanju od buhe napraviti slona nažalost. I što su u stanju svaki i najmanji problem staviti kao propast svijeta, kao labirint bez izlaza. Zašto? Jer se možda žele osjećati zrelije i starije? Jer su možda općenito takvi? Jer vide da drugi imaju prave probleme, pa i oni to žele?
[.hm.]
Nikad neću znati pravi razlog. Samo bi bilo ljepše kada to ne bi radili. Kada bi ih radije pustili i riješili na najlakši način, bez puno utrošene energije, jer možda dođe dan sa pravim problemom gdje će ti trebati mnogo snage i energije. No, upornost i strpljivost i jaka volja možda nas ne odvedu u propast.
- 09:52 - Tvoje riječi ( 61 komentara) - Tvoj papir - #