četvrtak, 31.05.2007.

And everytime I try to fly, I fall Without my wings, I feel so small, I guess I need you, baby...

Pišem. Dal' mi se da pisati. Jednostavno ne. Nemam niti volje niti snage. Kao da nemam nikakve inspiracije, kao da ne znam pisati ništa kada sam sretna. Kada sam dobre volje. Čudno, ne sviđa mi se to. Ne znam šta reći više, čitala sam nedavno jedan post, i zamislila se kako je čudno kada se čovjek ili bolje rečeno, dijete, ubija sa nekim sitnicama i stvarima koje ga ne bi trebale zamarati. Zar ne bi u djetinjstvu i u mladosti trebali uživati? Nasmijani biti? Toga nema više, bar ne onoliko koliko bi trebalo.
Gledam u gradu, i ne vjerujem. Da li postoje roditelji koje njihova djeca ne zanimaju, zar postoje roditelji koji ne gledaju kako njihova djeca izlaze van i kako se ponašaju. No ta naivnost i čista srca ih uništavaju, svatko ih uspije namamiti i prevariti. Što ostane od njih? Ostaci slomljene mlade osobe koja još ne bi trebala okusiti gorčinu ovoga svijeta.
Tako se uspiju svi prevariti, i stariji iskusniji ljudi također. Cijeli život gledaju i paze da ne budu povrijeđeni, da ne izvise, i taman kad misle da im se to ne može dogoditi, dođe do toga. I odmah im padne na pamet to da su postali slabiji, da su izgubili kontrolu nad sobom. Zbog samo jedne stvari! Misliš si onako, pa on je odrasla osoba, ne može si dopustiti gluposti, puno toga je prošao i vidio, a na kraju ispadne drukčije. Začudiš se tome jednostavno. Ponekad smo i mi "djeca" pametnija od njih, jer često postupamo kako srce pokazuje a da i ne razmišljamo o posljedicama, te ispadne dobro. No kada dođe do obrnutoga, lošega, opečemo se. Zaboli. I ostanu ožiljci, no tada za sva vremena naučimo lekciju i gradimo se sami od temelja.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
No izgleda u životu čovjek mora biti pokvaren i zloban da bi mu bilo dobro, da ga ne nasamare. Jer dobar čovjek uvijek je na početku, uvijek isponova mora trpjeti neke stvari, laži i zamke drugih. Jer uporno vjeruje u dobrotu, jer uporno pruža druge prilike i gleda dobro na ljudima. Ne prihvaća činjenicu da će ga isti čovjek razočarati dvaput, triput... Ali onaj koji te jednom iznevjeri, taj će te opet. Makar se ispričavao sto puta i klečao pred tobom da je to prvi i zadnji put, jednom će opet, nažalost.[ Ljudi su slabi.. ]
No često ljudi povrijede druge iako to ne žele. Iako im to nije ni na kraj pameti, nego im je jednostavno jezik brži od pameti, i onda nadrapaju. Voljena osoba ga gleda drugim očima, misli da je pokvaren i da mu nije stalo do nje, a zapravo je obrnuto. Tada se ruše stvari zbog jedne izgovorene rečenice i zbog jednog postupka koji je krivo shvaćen. No ljubav opet slaže kockice ako je jaka. Jer osjećaj je čudan kad voliš, kad znaš da ti je stalo do drugih i da bi sve učinio da bi sve opet bilo dobro. Boriš se za to. Jednostavno voliš. Ne daš da ti glupost uništi sreću i ono zbog čega se smiješ i zbog čega uživaš. Jer je osjećaj jači od svega i on će prijeći preko toga, spriječit će suze i bol.
I dalje ćeš voljeti.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
- 14:23 - Tvoje riječi ( 53 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 22.05.2007.

Kada napraviš najveću pogrešku, iz nje se uvijek izvuče nešto dobro, ne brini, stvari se vraćaju...

Kažu da svaku noć prije nego zaspiš netko misli na tebe. Da li je istina to? Bome se zapitah, i teško je reći. No sama pomisao na to je lijepa, odmah te nešto podigne, pomisliš da ima netko tko misli na tebe. Lijep osjećaj, samo da ne prođe tako brzo svaki put. Samo da ne preplavi sve tako brzo neka hladnoća. Samoća. Jadno je to, čudno.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
I zašto si ljudi to dopuštaju? Zašto doalzi do toga da sam sebe ideš zamrziti? Kako je ružno čuti kada čovjek kaže: Mrzim se. Što da ti sad pomisliš, što da napraviš, što da kažeš? Jer ne možeš nikome nametati svoja mišljenja i svoje stavove, a ne znaš kako mu pomoći. Ako kažeš jednu krivu riječ, može te se drukčije protumačiti, i može ispasti još veća glupost. Još veće sranje zahvaljujući tebi. No mi smo ljudi, mi smo od krvi i mesa, mi griješimo, mi radimo krive stvari, izgovaramo krive riječi. To bi trebalo bti normalno, no neki će te uhvatiti za neku riječ i neće te pustiti, zbog neke sitnice ćeš mu se zamjeriti i neće te više gledati istim očima. Neće više biti isto kao i prije jer nećeš dobiti drugu šansu. Ne razumijem, zar je teško pružiti tu drugu priliku, gdje je tu toliki problem? Istina, nije jednostavno kada te netko iznevjeri jednom i onda da imaš prema njemu isto povjerenje, nije lako to bome. Više ne znaš da li mu možeš u potpunosti vjerovati, da li mu se više možeš otvoriti kao prije. Pomisliš uvijek na to da li će te opet zeznuti, opet iznevjeriti. Zapitaš se svaki put prije razgovora. Teško je tako, i upravo zbog toga bi trebao svatko iskoristiti ono malo pameti što ima u glavi, i dobro razmisliti i učvrstiti svoje mišljenje o nekome prije negoli mu se odluči otvoriti, jer nikad ne znaš što te čeka iza tog lica. Možda je sve to samo maska, možda je taj lažni smiješak samo pretvaranje, i već pomno izmišljen plan kako povrijediti i razočarati nekoga. Nudi ti prijateljstvo koje je tebi potrebno u kritičnom trenutku, ti ga očajnički prihvatiš i kada napokon misliš da si našao nekoga tko te razumije, shvatiš da je bio samo jedna velika laž, jedna sjena koja te slušala i kojoj ništa nisi značio.
Što tada?
Kreni dalje. Bori se. Ne daj se. Bar znaš da ubuduće bolje gledaš druge, da otvaraš oči kada se ideš nekome povjeriti, a ne zatvorenih očiju tražiti bilo kakvu utjehu jer pravu potporu ti može pružiti samo osoba kojoj mnogo značiš, a ne netko tamo deseti. To ti može biti u tom trenutku dovoljno, no kasnije kad ti bude opet trebala ta osoba možda je neće biti. Možda će biti "jednokratna utjeha" nekome drugome. Nažalost svijet je pun svakavih ljudi, kako dobrih tako i pokvarenih.
No opet moramo ono poštivati da je svatko na svoj način jedinstven, da ne možemo nikoga uspoređivati jer na to ne postoje prava. Svakoga prihvatiti onakvog kakvog je, jer duboko u svakome postoji neka dobrota, ljubav, samo što neki ljudi su izvana hladni, ne žele pokazivati osjećaje, ponekad ne žele prihvatiti sami sebe da su topli, da su od krvi i mesa. Ne žele to, prikrivaju, no neće to moći zauvijek, ljudi namirišu dobre i iskrene osobe, makar ti ljudi negdje duboko u sebi skrivaju svoju dobru stranu.
Image Hosted by ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us
"Kiša će prestati.Hladnoća proći.U jednom smiješku i nježnoj ruci osjetit ćeš proljeće i ponovno živjeti."
- 21:54 - Tvoje riječi ( 39 komentara) - Tvoj papir - #

utorak, 15.05.2007.

Kada misliš da se cijeli svijet okrenuo od tebe, razmisli, možda si ti okrenuo leđa svijetu..

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us
[Goes around. Goes around.]
Stvari se vraćaju natrag. Vraćaju se na mjesto. Ponekad. No izgubi čovjek tu vjeru i nadu da je sve stvarno tako, zaglave u problemima i misle da su nepokretni, da nemaju izlaza niti snage za dalje. No stvari se vraćaju natrag. Kao što kad čovjek učini neko dobro, jednom će mu se i to vratiti u lijepom smislu, no isto tako i onima zlima ljudima sve će se vratiti i sve naplatiti, triput gore. Hvala Bogu da postoji još ponegdje neka pravda iako je je sve manje i manje, nažalost. No jedan čovjek ne može ju sam uvesti među sve ljude, ne može sve to promijeniti, uništiti zlo i postići da je svuda oko nas dobro. Onaj koji tako razmišlja, nažalost grdno se vara, jer nije svijet tako jednostavan.
Razmišljala sam o tome da li je bolje biti u životu pesimist ili optimist? NIsam pronašla baš neki dobar i pravilan odgovor. Koji je zaključak? Nema ga. Pitam se prolaze li bolje ljudi kojima je sve u životu odlično, koji u stvari ne žele otvoriti oči i pogledati svijet onakav kakav je, ili oni kojima je sve to jasno i koji to čak pokušavaju promijeniti? Ne znam.
Image Hosted by ImageShack.us
Ponekad je bolje staviti naočale na oči i praviti se da se ne događaju sranja i da nas ne okružuje samo zlo. No postoji trenuci u životu kada ih treba skinuti i kada sve treba prihvatiti onakvo kakvo zaista i je. Čovjeku, skinuvši te naočale, pada u vodu sav taj "savršeni svijet" kakvim ga je on smatrao. Pomisli da možda ne može protiv toga, pada u kušnju da se vrati u svoj lagodni život praveći se glupim, no ne smije. Od malena, od mladosti, treba se privikavati na problema, treba se znati s njima suočiti a da ti na pamet ne padaju razne stvari. Mladima je teško, mnogo je onih koji pate, koji ne mogu dalje, no oni će se kasnije znati izboriti i izvući iz svega. Oni su jaki. Snažni. I zato se ne treba prepuštati da te život odnose k vragu, da ti padne na pamet da se okreneš od svega, zatvoriš oči i ne budiš se. To nije potrebno ma kako sve crno oko tebe bilo. Možda je sve savršeno, samo što iz krivog kuta gledaš, stoga otvori oči i promotri sve još jednom, pojavit će se zraka sunca i nade. Samo se ne dopuštaj da se zatvoriš u sebe i ne dopuštaš drugima da ti pomognu, jer ljudima sa strane je još teže kada te moraju takva gledati, samog i napuštenog, dok ti ne dopuštaš ikakvu pomoć. Ipak će uvijek najbolji lijek za sve biti druženje s frendovima, smijeh i zezancija. Ba u tim trenucima čovjek sve uspijeva zaboraviti i uživati. Što je loše u tome? Ništa jer ipak su oni tu za to da ti pomognu i usreće.
Zato treba biti sretan i zadovoljan.
No ja se zamaram sa glupostima, to mi je mana, i ubija me to, doslovno. No mijenjam se, promijenit ću to, i sve me strah da sve to ne radim radi sebe već radi drugih, radi bližnjih, radi onih koje volim, da bi njima bilo bolje. Ne želim da itko pati u mojoj blizini, znam da to nije jednostavno, no pokušavam pomoći kako god znam, makar to samo bila molitva i nada da će biti dobro, ako već ništa ne mogu učiniti.
Ne želim im stvarati još jedan problem, ne želim nikome biti na teret.
Ne želim da dođe do toga da se moj prijatelj uhvati za glavu kada mu idem pričati probleme.
Ne želim biti naporna.
Ne želim puštati suze pred drugima.
Ne želim biti toliko osjetljiva i osjećajna.
No polako, to sam ja, ali držim sve to u sebi, nasmiješim se i svima je dobro. Idemo dalje jer se stvari vraćaju. Ne zamaram se više malim stvarima.
[Goes around. Goes around. ]
Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us
- 16:25 - Tvoje riječi ( 40 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 07.05.2007.

Tvoje ljubavi sam žedna... Napoji me.

Dosada radi svašta od čovjeka. Upravo zbog nje sad i pišem ovaj post. Čekam da krenem u školu, ništa nisam napravila šta sma trebala, al glavno da pišem post. Ne znam što više uopće pišem ovo, šta će mi?
Neam blage iskreno rečeno, mislim da ovaj blog postoji samo zbog toga šta ja nemam hrabrosti ga obrisat, jedino zato. Inače bi već bio davno izbrisan, ali ja jednostavno ne mogu, samo kad se sjetim koliko sam toga napisala, koliko gluposti, koliko smijeha, boli...
Ne mogu. I NEĆU.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Moj rođendan prošao, sad sam godinu dana starija. Strašna sam si sad, zamisli e! Razmišljala sam baš neki dan kako je već jedan veliki dio mog života prošao, ne mogu to više vratiti, sve je iza mene. Sve pogreške zbog kojih se kajem ne mogu ispraviti, ne mogu se vratiti i drukčije postupiti. Jednostavno je to iza mene, i često me to ubije u pojam. Koliko puta sam zažalila što sam neku stvar učinila, ili neku rečenicu izrekla, a ne mogu tome ništa, samo snositi posljedice kakve god bile. Ali naučila sam da se ne vrijedi time zamarati, da ne valja gledati iza sebe, u prošlost ionako tome ne možeš ništa. Pametnije se okrenuti naprijed i gledati ispred sebe, paziti da nešto ne učiniš da ne bi i zbog toga kasnije žalio. I sad kad se sjetim svih svojih starih rođendana, sa tortom ispred sebe i svijećicom na njoj, pitam se kako sam potrošila taj dio života, djetinjstvo. Na što mi je otišlo? Na veselje. Na bezbrižnost. Na gluposti. Na smijeh. Nema problema, ne. A sad kad se vratim u stvarnost i pogledam oko sebe, mislim si, zašto to vrijeme nije moglo potrajati? Zašto nam sada treba ovo sve, ljudi oko mene pate! Ljudi oko mene lude, problemi im sami dolaze, jedan za drugim, ne znaju što sa sobom!! Što će nam to? Što je život takav?
Eh ali ništa ne možemo, samo se maknuti odavde na jedan način, na silu. Ali to rade slabe osobe, koje subez karaktera i neke snage u sebi. Koliki to trebaju biti problemi kada ideš ugasiti svoj život, jedan jedini život? Što se trebi treba događati da ti to pada na pamet, i da to učiniš, ne daj Bože? Zar iz toga nije bilo izlaza? Vjeruj mi da je, iz svakog problema i sranja postoji izlaz, samo što ga je ponekad teže naći, ponekad je skriven iza deset vrata, no isplati se probavati i tražiti. Ali danas živimo u takvom svijetu u kojem ljudi jedva čekaju neku veću zapreku pa da se maknu odavde sa opravdanjem. Alo! Za to nema opravdanja! Ma koliko sve bilo crno, to nije pravi način da se sve riješi, ne valja bježati od problema, jer oni se onda vraćaju za nama još već. Još gori.
Nažalost, sve to ide k vragu, ništa više ljudi ne shvaćaju, ne žele. Samo da si olakšaju, ali ne znaju na koji način. Zar je pametno olakšati si život uz alkohol i drogu? Zar je to pravi način da se sve zaboravi i da se isključi iz stvarnosti. Nije. Ali ne znam što je ljudima u glavi, što im se vrti, kako oni misle sve to izgurati na taj način, jer brate, ipak ćeš se kad-tad "otrijezniti" i uvidjeti stvarnost.
Image Hosted by ImageShack.us
A eto, ja sama ne mogu ništa promijeniti. Ni ne pokušavam to. Samo želim svojim bližnjima pomoći, ne obazirući se na svoje probleme i muke, ipak sam njima potrebnija, oni trebaju utjehu i pomoć. Ja ću izgurati nekako već.
Uf, morala bi polako. Samo mirno, stvari i vrijeme s njima prolazi koji rane zaliječuje malo-pomalo. Samo treba biti jak i ne dat se, ne!
Da.
- 11:35 - Tvoje riječi ( 35 komentara) - Tvoj papir - #