četvrtak, 26.04.2007.

Vraćam se ja na sarmu brate.. Naravno. Telarka, Franjica, Petra, Jelena, ostatak legendi, sve je to ŠITIĆ, zar ne?? hehe

Ne mogu vjerovati, ali čini mi se da pišem post. Upravo sam krenula. Izdržala sam dugo, mogla bi i još, ali dosada radi svašta od čovjeka. Bolje da pišem post nego da dubim na glavi...
Inače? Eh sad, ima svega i svačega. Bila sam u Italiji, stavit ću par pikčura.



Iskreno nemam volje za pisanjem, trenutno nastupa onaj period kad mi se ništa ne da, kad sam bezvoljna. A upravo u takvim trenucima se dogode razne stvari koje te još više uznemire, i još više te potaknu da zašutiš, i razmišljaš o nekim stvarima.
Baš sam jučer razmišljala puno. Rečeno mi je nešto što sam ne neki način znala, no nisam htjela to prihvatiti, jer znam granice. Znam da neće sve otići predaleko. Ali eto prijateljstvo je teško, i treba se truditi, graditi ga na razne načine da još više očvrsne. Imam osjećaj da je sve sad jače i bolje, iako sam mislila da sam gotova. Nisam mogla više, mislila sam da ću poludjeti. Eto kako zezancija može čovjeka povrijediti i ubiti u pojam. Ali dobro je zato što je na kraju ispala ZEZANCIJA. Inače ne znam što bi.
Ma jao, neću sad o tome, sve je super sad. Trenutno problemosa nema previše. Ne zamaram se sitnicama više kao prije, i bolje mi je. Ne bediram se i ubijam pojam zbog svake stvarčice koja je u stvari i nevažna na neki način, koja je prolazna. Može bezbolno proći, a ne kroz suze i gubljene živaca.
Eh da.
Opet pišem! Ne ide mi u glavu. A jbg, šta ću...
Primjetila sam da sam zavoljela neke osobe, i to sam najviše primjetila kod ljudi u razredu. Neki možda i nisu svjesni, ali toliko su mi postali dragi... Jbg, tako to ide. Samo kad bi svi bili ono što jesu, samo kada se ne bi pretvarali. Jer ljudi stvarno pretjeruju u nekim stvarima. Toliko uspijevaju povrijediti druge osobe. Nesvjesno. Nekom svojom riječi bzvz izgovorenom čovjeka pogode u mjesto koje boli. Od boli, bez snage, ne može mu to ni reći, samo zašuti, nasmiješi se na silu, i sve dalje normalno nastavi. Nije to lako, nije ni teško, no problem je što se skuplja duboko unutra, sve to zajedno kuha, kuha, kuha...Kipi. I u krivom trenutku iskipi.
No ipak sve treba sam sebi složiti. Ako odlučiš da ćeš ovako, onda ćeš tako i napraviti, a ne na neki drugi način na koji drugi netko radi. Kao da želiš biti kao on. Čovječe, pa ti si ti, a ne netko drugi. Iako stoji ono: "S kim si takav si", no granice postoje, i neki ih znaju. No slabe osobe će ih teško prepoznati, prijeći će ih.. Postat će netko drugi i neće biti zadovoljni sa sobom. Možda jedno vrijeme, no kada shvate što se događa, bit će kasno. Bit će povrijeđeni i duboko u sebi srušeni.
Pa sad gradi iznova!
Eh da, događa se i to. A onda trebaš nekoga tko će ti pomoći. No prvo sam izgradi temelje, sam ih složi. Trebat će snage, prolit će se znoja, no onda ćeš znati da si ih sam napravio, da si to TI. Kasnije potraži pomoć, potraži prijatelja koji će ti pomoći ostalo, koji će ti dodavati materijal, i staviti krov.
Kao nov si, samo izgradi od čvrstog materijala na dobrom mjestu i ništa te neće smesti i srušiti.
Jea!

- 10:39 - Tvoje riječi ( 21 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>