Bezumno je odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario.

utorak, 28.11.2006.

Osjećam se haj... Glava mi još uvijek prazna... Višak energije...Jao!

Eto me opet.
Šta ima? Sve štima. Danas mi je dan nakon dugog vremena bio dobar. Škola je još uvijek na mjestu, nisam se još uspjela ufurat u sve to. Štrajk me totalno zeznuo! Jbg! Al nema veze, budem ja opet. Danas sam se razveselila jer sam dobila peticu nakon dugog vremena. Trebalo mi je to. Sad već imam više volje za dalje...Matematika me najviše muči, al eto, valjda bude neka dvojka....

E ovih dana najviše razmišljam o Božiću, o snijegu, o praznicima...Jedva čekam! Ne znam za druge, al ja to vrijeme obožavam! Kad snijeg padne, kad se sve bijeli..Idem van se izludirati malo, pa dođem sva mokra doma, pa se grijem u topli kakao..Ala...I onda kad dođe Badnjak! Kad se svi skupimo kod bake, pa uživamo..Baš sam prošle godine stala i zamislila se. Gledam u sestre, buraza, svoje..Svi sa smiješkom na licu, zadovoljni sjede. E to je stvarno trenutak koji bi ja htjela da traje... A ne kad svi budu neki nabrijani, ljuti. Ne volim to. Znam, često i ja znam biti doma takva, al stvarno ne znam što je razlog tomu? Zašto sam takva? U školi je sve uvijek dobro, u društvu sam uvijek dobro raspložena, ali doma...Ne znam zašto je tako? I onda me moji još ispituju zašto ja s njima ne pričam, zašto sam uvijek takva? Najradije bi im rekla da me puste, da ne znam ni ja sama, al ne mogu. Ne želim im to radit. Na kraju svega toga, sve to upućuje na taj mutavi pubertet, na to razdoblje kad smo svi čudni, razdražljivi, promijenjivi. Da, ali to nam razdoblje služi da se oblikujemo kao osoba, da se izgradimo iznutra. Al mnogi odu na krivi put. Nažalost. Ali prije ili kasnije shvate da su krivo skrenuli, te se vrate. Uspiju. No, takvih je malo.... Bude kasno za to! Zato, ne dajte se!

Ma sad bi ja pisala sto godina gluposti, al neću. Ne smijem se sad raspisat. Ispričavam se svima kojima ostavljam duge komenatare!:) A kad ja krenem, ne mogu stat! Tak i kad pričam...Jbg!
Ma, sve je to dobro. Danas je sve dobro. Jer sam baš tudej odlučila gledat sve pozitivno, ali eto neću dugo moći tako. Morat ću se probuditi! Ali treba mi samo malo da se opustim, samo jedan dan! Pogotovo sad kad se velika sranja događaju oko mene... Da.

Sve će nadam se biti dobro! Nije sve crno kako se čini! :)
Ma sva sam neka pametna.:) Čudno. Ma, idem sad.
Neću više ništa reći jer bi bilo to pametnije.
A šta ćeš.
Odo ljudi moji! Sve vas pozdravljam puuno! Sve!
Image Hosted by ImageShack.us

- 18:29 - Tvoje riječi ( 31 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Život i blog.

E da, ne ide zajedno, al treba probat. Ionako je život čudna zvjerka.

MySpace Layouts

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

....Tebi....

"Kada otvorim oči vidim tebe.
Tvoj pogled me očara,
tvoj osmijeh me razvedri,
tvoj dodir me rastopi.
Srcu si mi prirastao previše.
I bojim se da ne mogu dalje bez tebe.
I znam da će mi jastuk biti suzama natopljen,
onoga dana kada mi kažeš zbogom.
I svaka tvoja riječ.
I svaka tvoja kritika.
I svaka tvoja pohvala.
Za mene je pjesma iz tvojih ustiju.
I ne želim te razočarati.
Ne želim te izgubiti.
I ne želim ti nauditi.
Ova ljubav iz mene izvire.
Ova ljubav u meni raste.
Iz dana u dan.
Do kada će?
Pomislih da te volim.?
Da, znaš da te volim.
I svaki neprovedeni dan s tobom
mi je praznina.
I svaka minuta moga neznanja
me rastuži.
I nedostaješ mi, svake minute, svake sekunde.
Zatvaram oči i vidim
Tebe."

...Ej prijateljice...

"Znaj prijateljice.
Da si dio srca moga. Da si dio života moga.
Život nas je vezao.
Lancima, čvrsto.
I ponekad kada lanci postaju
labavi,
znam da se neće do kraja otrgnuti.
I znam da ti mogu reći moju tugu.
I znam da ti mogu reći moju bol.
I znam da s tobom mogu podijeliti
svoje lijepe trenutke,
moju sreću.
Jer smijat ćeš se sa mnom.
Bit ćeš tu.
Nećeš dati mojim očima da suze puštaju
u samoći.
Nećeš dati da moju ruke polude
same.
Bit ćeš tu.
Kada pjevac zaspe.
I kada pjevac
zakukuriče.
Znam prijateljice,
voliš me.
I znam prijateljice,
neću sama plakati.
Moja bol neće teći samo kroz moje vene.
Pružit ćeš mi ruku.
Stopit ćemo se.
Tugovat ćemo zajedno.
I ostat ćemo zajedno."

... Probudit ću se....

"Okrenuo si mi leđa.
Vidim ti smiješak na leđima.
Vidim ja sve. I znam da možda nisi htio,
no Živote ne gledam te u oči više.
Naveo si me na krive korake.
Na krive postupke.
Pogrešne sam riječi izgovorila.
Ova osoba u meni viče.
Ova osoba u meni gori.
Od kajanja.
Od boli.
Od žalosti.
Znaj, Živote, možda si me razočarao,
no vjerujem ti dalje.
Ti si ja.
Ja sam ti.
Jesmo li zajedno u svemu ovome?
Slaba neću biti.
I neću ja biti ta koja će se okrenuti.
No zašto mi se smiješ.
Čujem taj grohot.
Čujem i podsmijeh.
Rugaš mi se?
Iako znaš da mi je žao.
Okrutan si.
Bezobrazan si.
Navodiš me da ludim. Da se gubim.
Noge me izdaju.
Ruke mi se tresu.
Glava mi puca.
No.
Gle!
Vratio si se.
Gle!
Tvoja ruka na mom ramenu.
Tvoje oči gledaju u moje.
Tvoj dah osjetim na vratu.
Gle!
Probudila sam se."

...Ponesi želju moju...

"Sunce zrake spušta na moje vlasi.
Leptirove nožice osjećam na svojoj ruci.
Tjeraju me da se smijem.
No, ne smijem glasno.
Ne smijem jako.
Odletit će.
I više se neće vratiti.
Sunce mu se smije.
I taj zvuk slobode.
Zvuk ljepote ovog svijeta.
Čujem ga.
Dodiruje moje uho.
Pjeva veselu pjesmu..
Poželim želju.
Želim samo da traje.
Da me ova poletnost ne napusti.
Da ostanem ushićeno dijete.
Koje se krije u meni.
Ne želim probleme.
Samo želim naučiti pjesmu ljepote.
Želim je pjevušiti.
Leptir me navodi na smijeh.
Ne mogu, moram se nasmijati.
Ode!
Hej, leptiru ponesi moju želju!
Prenesi nekome pjesmu ljepote.
Neka je i on pjevuši.
Hej, leptiru, podari nekome ovakav osmijeh,
kakav si meni maloprije!"

...Molitva...

"Pogledaj poderane ruke ove.
Pogledaj krvave oči moje.
Pogledaj ispucale usne moje.
Izgovarale su molitvu.
Predugo.
Molile su da ostaneš tu.
Da me ne napuštaš.
Svaka riječ s usta mi silazi.
Osjećam njenu težinu.
I bol.
Pokušava ti izreći kolika je ljubav moja.
Želi da znaš da već dugo vrijeme nisam svoja.
Ove ruke su noćima milovale
samo tvoju sjenu.
Tebe nije bilo tu.
Moje oči su stvarale tvoju sliku.
Misleći da si tu ispred mene.
Boli me svaki dio tijela.
Svaki dio duše.
....
Izgovaram molitvu uporno.
Nadam se.
Vjerujem.
Moram li trpjeti svu tu bol?
Ne moram, no
želim.
Želim da izliječiš usne moje ispucale.
Da miluješ ruke moje podrapane.
Da zaklopiš oči moje krvave.
I samo da mi obećaš
da kad ih otvorim, da ćeš biti tu.
Samo da znam da ću izgovarati molitvu
koja će nam dati snage
da izdržimo."