ponedjeljak, 10.09.2007.
Vrag i spot
|
ja ti već par mjeseci oću reć da si sigurno prodo dušu vragu (na raskršću, jel), pa da ti je vrag dao vanjku, pa ti vanjka priča a ti pišeš (M) Đavo je živeo u sobi sestre Valerije Vanjka mi je ispričao kako je prvi put čitao "Vraga" Cvetajeve kad je još bio dijete, da nije razumio ništa, ali nikad ga nije zaboravio. Kasnije ga je čitao više puta, ali nije puno više razumio. Čini mu se da je stvar u tome da ga je uvijek čitao kao dijete, kao prvi put, možda zato što je Cvetajeva u priči dijete, a možda ga i piše kao da je još (ili opet) dijete. U razumijevanju mu nisu puno pomagale ni predvidljive opservacije iz pogovora, da "opredeljenje za Đavola bilo je u Cvetajeve-deteta opredeljenje za prkos, za pobunu..." - Vanjka misli da je to možda prva priča koje se domogao, a u kojoj se ništa nije dogodilo. Vanjka mi je ispričao kako je u Vladivostoku rekao Ruslani: "Hajde da se igramo - ti budi Cvetajeva, a ja ću biti Vrag." Oboje su se vragolasto smiješili. "A kako se to igra?", upitala je, djetinjasto kolutajući očima. Vanjka je odnekud izvukao crvenu džepnu knjigu i pročitao: "Ništa se nije dešavalo. On bi sedeo - ja stajala. I ja sam ga - volela."(Marina Cvetajeva)  Slučajno obrisani komentari:  |
