eviltwin

Vanjka je tog dana odlučio izbjeći sve lokalitete, jer je primijetio da ga sumrak uvijek zatekne na raskršćima, a dosadila mu je metafora raskršća, iako je bio upravo na raskršću, metaforički govoreći, ali na raskršću na kojem je postavljen znak obaveznog smjera (ravno, desno ili lijevo - zapravo je svejedno, bitno je tek da je smjer strogo zadan, pa je mogućnost izbora na takvom metaforičkom raskršću samo prividna) i onda mu se učinilo da je to zgodna metafora za čitav život - prividno se nešto bira, a samo te vuku znakovi obaveznog smjera, kojima je naravno moguće prkositi, ali to obično bude neuspješno ili vodi nesreći - i koliko god je pokušavao pobjeći od te proklete metafore, stalno joj se vraćao, kao da je na kružnom toku, pa nikako nije mogao doći ni do točke, a sve bi u tom trenutku dao za jednu malu slijepu uličicu u kojoj bi mogao, zapravo morao, zastati, odmoriti, samo malo, a onda se sjetio jednog spasonosnog zakutka u Ekaterinburgu, svom Ekaterinburgu od kojeg je htio pobjeći, pa je i pobjegao, još dok se Ekaterinburg zvao Sverdlovsk, pobjegao je na jednu malu južnjačku obalu, u jedan ružni lučki grad koji se tada zvao Kardeljevo, na sasvim sličan način na koji se i Sverdlovsk zvao Sverdlovsk, a u krajnjoj liniji i Ekaterinburg Ekaterinburg, pa je tiho kotrljajući u glavi imena sada dalekih, hladnih i pospanih gradova, koje je tog dana tako htio izbjeći, lagano zadrijemao, u čemu mu je svakako pomoglo i potmulo kotrljanje centrifuge stroja za pranje rublja dvoja zatvorena vrata dalje